Situacija je kakva je, u zadnje vrijeme imam previše slobodnog vremena. Ne mislim sad na posao, neee....mislim na nestašicu onoga što život čini taman po mjeri. No, bilo kako bilo, vremena imam na pretek.
Probudim se i dan se prostre predamnom kao crveni tepih.
Izvoli, kaže dan.
Ne, hvala, kažem ja.
Vau, kaže Maša.
Dva protiv jednog, priznajem poraz i prihvatim se dana.
Na brzinu odradim što se odraditi mora (usisavanje, suđe, prašina, hranjenje zvijeri) pa onda dolazi do one dobre stare:
šta sad?
Sjednem za komp. Gledam ja njega, gleda on mene.
Fejs.
Jel' me neko bocnuo? (čemu li to služi?)
Jel' pao komentar na moj status? (kako vam, ljudi moji, nije važno šta sad mislim i osjećam??)
Jesam li nekome predivna na novoj slici? (koja sam ja guska...a imam frendicu retušerku!)
Jel' mi urodila plodina? (dvije igrice igram na kojima uzgajam sve i svašta a u životu ni pljevit ne znam)
Jel' se nekom poznatom nešto dogodilo što me zanima?
Zagrljaje i srdašca mi više ne šalju. Skužili ljudi da to ne fermam i da nema odgovora od mene pa me ne grle i ne ljube.
Iako, danas sam dobila nekog zeca koji je poljubljen u guzicu.
Hm...kako to da shvatim.
Ili a uzmem u ruke knjigu? Trenutno čitam dvije knjige. Jedna je Harry Potter a druga je normalna.
Obje zanimljivije od fejsa.
Ali šta ako me trebaju?
Šta ako mi je rodilo nešto?
Šta ako propuštam nešto?
Jebem ti život u kojem nema asocijale i njezinog pražnjenja mozga. Prepun je. Treba ga isprazniti.
Ovako već pomalo shvaćam da mi se život svodi ili na fejs ili na book.
Za one koji žele znati više:
ni fejs ni book
Post je objavljen 20.01.2010. u 14:01 sati.