Dakle, i ja sam samo jedno obično stvorenje koje je nastalo od oca muškog spola i majke ženskog spola i koji su nastali od jednako tako normalnih roditelja. Mislim, normalnih...kada kažem normalnih a mislim na moju porodicu mislim normalnih u smislu da su i oni nastali od tamo nekih roditelja i da ni jedan moj predak nije kloniran. Nije ih napravio ni Bog, jer iako ne vjerujem da Bog postoji vjerujem da bi i on mogao pogriješiti, samo ne toliko.
Nisu nastali ni od majmuna, navodno, jer u tim dijelovima svijeta (na Slavoniju mislim, u ovom slučaju) su majmuni poprilično rijetki. Pogotovo u prirodi.
Maminu stranu obitelji ćemo staviti na stranu i ne napisati više ni slova o njima iz dva razloga. Prvi; nisu ni upola tako...errr...interesantni (da ne kažem ništa gore, bar ne odmah na početku) kao oni drugi a drugi je razlog to što su mahom poumirali pa se s njima malo teže (iako ne nemoguće) svađati i slušati priče iz njihovih života.
Dakle, tatini. Neću spomenuti moje prezime koje sam dobila sa tatine strane i koje ih (nas?) opisuje bolje nego ijedna druga riječ na svijetu. Neću i gotovo.
Svaki dan se čujem sa zadnjim preostalim članom moje tatinostrane obitelji sa kojim sam uopće u kontaktu. Sa tatom.
A on se svako toliko čuje sa ostalima pa tako i do mene dolaze novosti. Kada bi bila malo vrijednija ili kada bi mi koncentracija bila na visini napisala bi scenario za sapunicu o njima (utemeljenu na stvarnim dogadjajima) pa bi ostatak života živjela u blagostanju. No ja sam jedno lijeno, neambiciozno govedo (nije ni čudo, imam 50 posto tatinih gena) pa ništa od toga. Predomislim li se, neka imam podsjetnik na likove.
Baba
- preko 90 godina, zla i bez dlake na jeziku, plače kad ima koristi od toga, ne voli nikog i ništa osim životinja (o čemu govori podatak da je prije nekoliko mjeseci imala 9 mačaka a sad, nakon što je nekom susjedu platila 50 kuna, nema ni jednu), u kasnim sedamdesetim uhvaćena kako se seksa sa znatno mlađim tipom (ni godine preko 65). Imala je tri muža na papiru i još par bez papira. Postoji velika šansa da jedno od njene djece nije od istog oca kao ostala nego spomen na drugi svjetski rat i pristalog i očito ne tako mrskog Švabu.
Tetka
- sedamdeset i kusur godina i trenutno se zaustavila na trećem, ne nužno i posljednjem, mužu. Uvijek ide na bogatije. Vrijedna kao mrav ali samo zato što je luda za novcem. Da bi imala ne libi se posegnuti u tuđi džep - ili, primjerice, babin tavan da joj mazne šunku. Kako moj tatac s njom nije u kontaktu već 15tak godina malo su mi manjkave informacije ali se dobro zna da je zadnji kontakt bio na jednoj svadbi kada si je šogoricu, ni krivu ni dužnu nazvala četnikušom.
Strina
- e, to je ona koju se tetka nazvala četnikušom. No nije četnikuša. Nije čak ni loša osoba, dat će ti sve na svijetu zato da bi mogla pričati o tome. Vrijedna oko kuće, poznata po cijelom selu po svojim vankućnim aktivnostima ali nije upoznala ni Mister Muskula ni gospona Domestosa a mislim da ni sa Sapunom nije baš na ti.
Glasna je i dosadna. Njena potreba da bude u centru pažnje daje joj inspiracije za laži o boravku u bolnici, o bolestima za koje ni doktor Hause nije čuo a o pokušaju samoubojstva da i ne govorim.
Strinini sinovi
- sin prvi i stariji je polupijanac koji je svojevremeno krao sitnu lovu sa plaća svojih kolega. Od onda se malo smirio na tu stranu. Razbija auto do dva godišnje ali to i nije tako veliki financijski izdatak jer uvijek kupuje krntije. Ima kćerku iz prvog (i za sad jedinog braka) koju je zadnji put vidio kad je mala imala dvije ili tri godine a cura se udaje ovog proljeća. Alimentaciju nije plaćao jer je lagao da nema od kud.
- sin drugi se oženio jedinom ženom koja ga je htjela (o njoj ćemo naknadno) i ta je prva i zadnja. Sigurna sam da i on misli da drugu ne može naći jer zašto bi inače prodao krave (jer ona želi biti građanka) od kojih je dobro živio i sad radio kao konj za male pare. Nakon hrpa godina braka rodilo im se dijete koje je dobilo hiper moderno ime u engleski pisanoj varijanti.
ŽenaBratićeva
- želi biti dama. Ne izgleda kao dama ali to je manji problem. Ponosna je na svoju neobrazovanost, nenačitanost i nezainteresiranost. Ne radi ništa, jer to prave dame ne rade, osim sebi frizuru. I doji friško rođeno dijete pa slike stavlja na net. Infpromatički je djelomično pismena ali totalno nepismena kada piše po netu. Ne dopušta bratiću da se bavi poljem ili životinjama jer ona nije seljača i ne želi da on smrdi na štalu. Ne razgovara sa njegovom mamom osim kad treba novce od nje (ili kolače) a razgovor prestaje čim dobije što želi. Pokušala se uvaliti, zajedno s mužem, "dok se ne srede" u stanove apsolutno svih članova rodbine koji žive u gradovima. A to su svi, osim njih. Neuspješno, jer je drska i bezobrazna a ne želi ni tanjur spremiti za sobom.
Tetkine kćeri
- jedna je ostavila divnog muža da bi se udala za tipa koji ju mlati i koji joj je istuko starog oca. Nije li to dovoljno o njoj, ma koliko materijala imala? Zgodno bi bilo spomenuti da je svoje majke kći - ovaj je bogat!
- druga je imala nesretan život, poginulo joj dijete zbog njene nepažnje a muž (danas mu je sprovod - i neka je) joj je bio pedofil manjih razmjera.
Mogla bi sad i o sebi, ali nema smisla. Ipak ja ovo tipkam a o sebi i mrtvima (osim tog sestričninog muža ali on ne zaslužuje počivati u miru) sve najbolje.
Za one koji žele znati više;
krv nije voda (nadam se da je)
Post je objavljen 18.01.2010. u 14:10 sati.