"Jutro poezije" - današnji gost Borivoje Radaković. Borivoje Radaković vjerojatno vam je poznat kao autor proze, ali na "Jutru" se predstavio stihovima.....Teškim, životnim, smrtnim...Piše i o gubitku svoga mačka, i koliko mu je teško bilo...E, tu su krenule suze...
Borivoj Radaković (Zemun, 3. studenoga 1951.) hrvatski književnik i prevoditelj. Radaković je rođen u Zemunu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je južnoslavenske jezike i komparativnu književnost. Postao je poznat romanom "Sjaj epohe" i dramom "Dobro došli u plavi pakao" koja je praizvedena 1994. u Satiričkom kazalištu Kerempuh. Romanom "Sjaj epohe" u hrvatsku književnost uvodi temu nogometnih navijača i progovara kao predstavnik generacije koja je prošla iskustvo Novog vala.
Željko Buklijaš, voditelj "Jutra" predstavlja Borivoja Radakovića....
Ps: Pisani dio posta nije problem, ali kad želim postaviti koju fotografiju - shvatila sam da to moram učiniti jednu po jednu...Dakle, stavim fotografiju i sačuvam, pa drugu i tako redom...Nikako više fotografija odjednom...Eto, možda sam nekome pomogla da ne bude vraćen na naslovnicu...
Mijin rođendan, prvi, je bio točno i Goldicin - sva se naježim - 20.04. Tek sam jučer uspjela naručiti joj Vau tortu.....
Torta se pravi rano ujutro, i dostavlja do 14 sati toga dana...Ova je od piletine, prema mojoj narudžbi - jer znam da piletinu Mia najviše voli.Bez aditiva. Može stajati jedan dan u hadnjaku. :)))) Naša nije izdržala toliko...:)))
To sam rekla i Branimiru, vetiću - kad sam ušla prvi put u ordinaciju s Mijom...Čuješ njega: "Goldie 2" ---Čuješ mene: "Ne. Mia 1".
Navali narode, još malo pa nestalo...:))))
Bila sam na Rebru, na razgovoru kod nutricionista u Nutricionističkom savjetovalištu. Baš mi je bilo drago da ono što intuitivno koristim - koristim dobro....Za sat vremena svašta sam naučila....I pribilježila. Držat ću se toga.
Danas smo imali razgovor u "Svijetu knjige" (Book Club Svijeta knjige) o knjizi Jasona Rekulaka: "Teddy". Roman "Teddy" jezivi je triler, koji me dvije noći držao budnom. Ne smijem ništa više reći - jer bih vam pokvarila doživljaj čitanja.
.
Slikala sam, pa mene na slikama nema. Čitanje za idući mjesec: knjiga "Pedeset riječi za kišu", Asha Lemmie. Veselim se, jer sam čitala lijepe recenzije na tu knjigu.
Svašta imamo to go - i kava, i čitanja, i prijateljstva...U ovom današnjem vremenu sve je više - manje - to go...Pa tako imamo i Poeziju to go.
Danas je bilo jedno lijepo druženje s pjesnicima, u KIC-u, baš uz poeziju i pjemu, za koju je bila zadužena Sara Renar.
Nastupali su: Branko Maleš, Jasminka Domaš, Davor Šalat, Miroslav Kirin, Zorica Radaković, Darija Žilić i Sonja Zubović, autorica projekta Poezija to go...Pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture - što je za pohvalu.
Lijepo druženje i uživanje uz odličnu poeziju i pjesnike. Jasminka Domaš i Zorica Radaković u pet minuta predstavljanja svoje poezije nenadmašne! Sviđalo mi se da nije bilo glumaca, koji bi čitali poeziju - nego su to učinili sami pjesnici.
.
Nakon poezije, malo proze.
U svojem trećem romanu "Očenaš" spisateljica Iva Ušćumlić opisuje uspon i pad jedne zagrebačke obitelji, čija se priča proteže od Drugog svjetskog rada do danas. Glavni lik je obiteljska matrona Nada Kuršl koja pripovijeda kako se uzdigla iz trnjanskog blata baveći se mutnim poslovima s mužem. Roman ulazi u svijet moćnih i moralno nakaznih ljudi koji imaju višak novca i vremena, u svijetu gdje su pravila nepisana, ali stroga. Iva Ušćumlić (1977.) cijenjena je prozna spisateljica i prevoditeljica, karijeru je započela kao novinarka. Autorica je hvaljenog prvijenca, romana "Duhovi", te još jednog rodama "Omara". Danas radi u oglašivačkoj industriji, kao kreatorica sadržaja i različitih formi u kojima koristi pisanje kao alat. S Ivom Ušćumlić razgovarala je divna Sanja Baković.
"Očenaš" je ispao malo teža priča nego što bi se očekivalo, ali mi se sviđa što je to prikaz naše kulture, Zagreba i obitelji od Drugog svjetkog rata do skoro današnjih dana....Tek kad se sazna priča, može se shvatiti naslov - poziv u pomoć; zamolba da nam se oproste grijesi, i želja da molitva "izbriše" sve ono loše napravljeno....
Kako nekoga bole Brena i Bajaga!:))))) A tek Balašević, iako više nije sa nama... A Thompsona, zamisli, nitko ne zove da im pjeva...:A tko bi ga i zvao, kad je odavno pročitana priča. Mislio se proslaviti na "domoljublju", ali je bio brzo pročitan.
Brena je došla pjevati na svadbu u Slavoniju direktno s koncerta, zato jer je obećala. Vidiš, koliko je vole! Takvu groznu "četnikušu", oooo...:)))) A jadan Bajaga, koji veze blage nema s politikom, da ne govorim....
Neka samo pjevaju, pjevat će još i više! Na žalost i jad onih, koji ih ne vole. I predstave o njima će se igrati. I filmovi, i svašta...Thompson o tome može - samo sanjati....
Morala sam, jer ne volim kad se neutemeljeno nekoga vrijeđa, samo iz jednog jedinog razloga - našao se mimo Hrvatske za vrijeme rata. Pa je, logično, odmah - četnik...:(((( Svašta!
Ljubim vas!
Osnovana udruga ljubitelja Života
Prema riječima predsjednika Udruge Alberta Marinculića, profesora Veterinarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ideja za osnivanjem Udruge biofila Hrvatske rodila se promatranjem devastacije živoga svijeta neposredne životne sredine
Dolaskom jeseni, u šarenilu boja i veselju sad već nekako dalekog babljeg ljeta, uslijed životne mijene godišnjih doba osnovana je, moglo bi se reći, jedna posebna i nesvakidašnja udruga. U Jakovlju na osnivačkoj skupštini u listopadu okupili su se ljubitelji živoga i života kao takvog te osnovali Udrugu biofila Hrvatske (Croatian Biophil Association), skraćeno Biofili Hrvatske.
Prema Registru udruga u Republici Hrvatskoj je u 2020. godini bila registrirana 51679 udruga. Netko bi možda mogao reći pa čemu onda još jedna, ili, po čemu je onda baš ova tako posebna. Zato treba naglasiti kako se radi o ideji koja se, prema riječima predsjednika Udruge, sveučilišnog profesora Veterinarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Alberta Marinculića, rodila promatranjem devastacije živoga svijeta neposredne životne sredine. Profesoru dr. sc. Marinculiću i njegovoj supruzi poticaj na to bila je pretjerana sječa šuma, gubitak životinjskih populacija u njima uslijed prekomjerne sječe i održavanja motosportova u njima, ali i sveprisutna, neodgovorna i nekontrolirana upotreba pesticida. S druge pak strane, postoji alternativa kojoj je potrebno dati više prostora i važnosti, a veže se na ekološku poljoprivredu. Tu se uslijed empatije spram života kako biljaka tako i životinja rodila želja da se sa sličnim tokovima na svjetskoj razini konkretno čini nešto na našem lokalnom nivou.
Potreba za ovakvom udrugom, odnosno oformljenjem istomišljenika po pitanju odnosa prema živome i životu, očita je u današnje nestalno vrijeme, određeno upravo neodređenim vrijednostima i usmjerenjima koja stavljaju etiketu cijene i „korisnosti“ na svaki segment neprocjenjivosti Života. Ona se očituje kroz isticanje spoznaje Života, usmjerene brige o njegovoj krhkosti, čuvaju njegova dostojanstva, zaštiti njegove raznolikosti za nadolazeće generacije.
Stoga su konkretni ciljevi Biofila Hrvatske: očuvanje prirode i zaštita čovjekova okoliša kao temeljnih vrijednosti društva, jačanje uloge javnosti u očuvanju prirode i zaštite čovjekova okoliša, razvijanje odgovornosti i angažmana građana po pitanju zaštite okoliša, razvijanje svjesnosti o opasnosti korištenja pesticida te poduzimanje akcija kojima bi se smanjila upotreba opasnih pesticida na području Republike Hrvatske, promocija mogućnosti liječenja uz pomoć prirode, poduzimanje aktivnosti u skladu s integrativnom bioetikom, poticanje svjesnosti o neophodnom održavanju biološke raznolikosti, promocija ekološke i održive poljoprivrede, savjetovanje u ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji, promicanje ekoloških spoznaja, posebno odgoj djece i mladeži o potrebi i načinu očuvanja okoliša, organiziranje akcija zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša samostalno i u suradnji s drugim udrugama, propagiranje prirodnih ljepota i drugih vrijednosti Republike Hrvatske u nas i u inozemstvu, osmišljavanje i provođenje socijalnih projekata koji uključuju podizanje razine ekološke svijesti kao i biofilski dizajn.
Ovdje se lijepo uklapa poznata bioetička sintagma prof. dr. sc. Jurića koja govori o „otvorenom području susreta i dijaloga različitih znanosti i djelatnosti, te različitih pristupa i pogleda na svijet, koji se okupljaju radi artikuliranja, diskutiranja i rješavanja etičkih pitanja vezanih za život, za život u cjelini i u svakom od dijelova te cjeline, za život u svim njegovim oblicima, stupnjevima, fazama i pojavnostima“. U skladu s time, inicijativa koja je iznjedrila ovu Udrugu zaslužuje pohvale u spomenutim vidovima odnosa prema Životu i ljubavi prema živome koja stoji utkana u samom imenu Udruge biofila Hrvatske.
Udruga kao takva planira djelovati na područjima obrazovanja, znanosti i istraživanja, održivog razvoja, socijalne djelatnosti, gospodarstva, zaštite okoliša i prirode. Svoje djelovanje usmjerava prema općoj populaciji – građanima, mladima, djeci, osobama starije životne dobi, akademskoj zajednici, odgojno-obrazovnim ustanovama, udrugama i građanskim inicijativama.
Život je uistinu nešto najzanimljivije od svega što postoji. Život je jedinstvena pojava, a svaka jedinka kao nosilac ovog predivnog fenomena jest u svojoj biti, u svome genskom zapisu neponovljiva. Biti dionikom dara Života, i biti toga svjestan, odgovornost je i užitak. Stoga činjenica da na ovim našim prostorima postoji grupa ljudi koja, uz entuzijastične pojedince, želi svoje aktivnosti naspram zaštite života i brige za nj oformiti na razini Udruge i kao takva nastupati i djelovati može samo obradovati.
Udruga biofila Hrvatske ima priliku prenositi vrijednosti Života i biti formalno u službi Života potičući divljenje spram tog kozmičkog čuda prekrasno očitovanog na našem trećem kamenčiću od Sunca.
Napisao: Saša Zavrtnik, dr. med. vet., Geotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Eto, danas sam bila na sastankuUdruge, kao jedna od osnivačica, a prof. Marinculić je onaj Prof. koji je jako pomagao oko Goldie, ako se sjećate. Albert i Ljubica (njegova druga supruga) žive u Jakovlju (prva supruga, Palma, umrla je i bila prva veterinarka mojoj Goldie!), bave se ekološkom proizvodnjom i imaju prekrasne proizvode, pod nazivom "Ljubičin vrt." Kao i uvijek, profesor i Ljubica uvijek naprave gozbu kao zovu na druženje, ozbiljan rad ili samo druženje...Tako je bilo i danas. A sve ekološko, a sve fino i ukusno. Napravljeno s ljubavlju i maštom.
Udrugu možete pronaći i na Facebooku, pod nazivom Udruga biofila Hrvatske.
Evo malo fotografija zaista nestvarnih specijaliteta i finoća, koje ovo dvoje kreativaca smisle. Uz svu brigu o životinjicama, koje imaju na imanju. Stižu im i dva konja, koja su htjeli ubiti - jer su stari.:(((((
Profesor eksperimentira s brusketama i različitim namazima - neki pikantniji, neki ne, neki potpuno neutralni - sa paprikama, rajčicama, bosiljom, maslinovim uljem....
Namazi...
Bilo je i finog pića, sličnog medici - jedan svećenik ga radi po svojoj vlastitoj recepturi. Dakle, prefino!
Uživamo u vrtu...Na drugoj fotki profesor i ja....:)))
Slane palačinke napravljene su bile posebno za mene---Slane palačinke punjene mljevenim mesom, i bešamel ne kraju....
Kao desert je bio tiramisu i sladoled, ali to sam preskočila....
Samo mali dio životinjica, koje Marinculići imaju na imanju.....
Eto, ljudi dragi - imale smo cjelodnevni izlet. Jedni drgi ljudi, koji su krenuli za Jakovlje poveli su nas.
I vratili natrag u Zagreb.....Neka se ovakvi, posebni dani ponove što češće. Ljubim vas!
1. Otvorenje Pet Centra ponovo na Drvinju! Huura, jer su nam najbližiiii! Bile ih posjetiti Mia i ja....:)))))
2. Mjesto događanja: Lauba- 10. međunarodni festival - Pink Day Zagreb Festival. To znači da se ove godine obilježava velikih deset godina postojanja. Uz fokus na mnogobrojne izlagače rose vina, i uz maslinova ulja Tu su i razne radionice "Ružičasti američki Zapad" , "Ružičasti vinski istok", "Kokteli u ružičastoj boji"....
I šta se dogodi? Naravno, na festivalu ružičastih vina biserka nađe - bijeli muškat! :))))) I ne samo to - nego toliko sam oduševila Slovence s muškatom, da su mi jedan poklonili za doma! :))))
Evo fotkica:
Meni su se najviše svidjeli izlagači iz Srijema i Slavonije. Iločka vina obožavam (Iločki podrumi), Vinarija Trs, Vinarija Knezović, Podrumi Krešić,Vinarija Dragun, Vinarija Čobanković....
3. U Društvu hrvatskih književnika, od 22 sata održale su se "Ure bez cenzure", povodom "Noći knjige". U povodu 12. "Noći knjige" na Youtube kanalu Hrvatske radotelevizije emitirala se posebna dvosatna emisija "Ure bez cenzure", koja je ugostila niz hrvatskih književnica i književnica, dramskih i filmski umjetnika. Jedinstvena je to prilka saznati nešto više o ljudima, čije knjige čitamo. Imaju li talente izvan književnosti, kako su počeli pisati, vrijeđa li ih kritika, vole li promocije svojih knjiga, ili bi radije sjedili kod kuće i pisali novu knjigu?
S piscima se razgovara i o svijetu o kojem živimo, ali i o umjetnoj inteligenciji, hoće li računalo uskoro računalo pisati bolje od nas. U programu uživo iz Duštva hrvatskih književnika sudjelovali su: Boris Beck, Alida Bremer, Sanja Pilić, Kristijan Novak, Zrinka Posavec, Dorta Jagić, Damir Karakaš (promašila sam njegove dvije promocije:(((((), Sanja Polak, Zlatko Krilić - predsjednik Društva hrvatskih književnika, Neven Hitrec, Igor Baksa, a voditelj je bio Vedran Kukavica. Na ovo događanje bila je pozvana i došla je i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.
Ministrica Nina Obuljen Koržinek...
Divna torbica i uspomena na "Noć knjige" 2023.!
I pripadajuća majica! :)))
Uživala sam, kao u nekoj bajci. Sretna sam da sam mogla proživjeti ovakav dan. Laku noć! Volim vas!
Danas sam došla na svoje!!!! Noć knjige. A kada meni nije Noć knjige?! :)))) Dakle, dvije odlične poromocije knjiga.
Najprije: "Hoću knjigu", predstavljanje knjige Katarzyne Kucewicz: "Žene koje previše osjećaju". , u podnaslovu: Visoka osjetljivost: dar ili prokletstvo? Jučer Mađarica, danas jedna Poljakinja. Izdavač: Poetika. (publicistika, naglasak na popularnu psihologiju) Jako zanimljiva tema - rađamo li se osjetljivi ili tijekm života razvijamo osjetljivost?! Odgovor bi bio da se osjetljivost ne može naučiti - nego se takvi rađamo. Što bi se reklo, genetski smo predisponirani da osjećamo više. Dublje.
Katarzyna petnaest godina radi kao psiholog sa ljudima, i iz toga i proizlazi njen interes prema visokoj osjetljivosti. Što se zapravo u mozgu visokoosjetljive osobe? Mozak visokoosjetljive osobe drukčije reagira na dopamin. Dopamin je jedan od glavnih neurotransmitera u mozgu. Dopaminje, poput serotonina, neurotransmiter koji omogućuje prijenos informacija između neurona u središnjem živčanom sustavu. Dopamin utječe na psihu - prije svega povećava motivaciju za djelovanje i čini da imamo više energije i želje za životom, stvaranjem. Visokoosjetljive osobe će biti stimulirane npr. publikom, zvukovima, bojama - a sve to čini da njihova koncetracija slabi, te da trebaju više vremena za rješavanje određenih zadataka. Samim time, mentalno se više troše i trebaju duži oporavak od niskoosjetljivih osoba. Drugim riječima, u svakom dobrom - ima i nešto loše (odnosno to je kao nekakav lijek, koji jedno liječi, ali poremeti uz put i nešto drugo).
Zrcalni neuroni visokoosjetljivih osoba znatno su aktivniji. Zrcalni neuroni naziv je za skupinu živčanih stanica u mozgu. Aktiviraju se tijekm promatranja aktivnosti koje provode druge osobe ili tijekom obavljanje određenog posla. Odgovorni su za našu razinu empatije. Znači, visokoosjetljive osobe su empatičnije i sve proživljavaju mnogo intenzivnije.
Nekoliko je pokazatelja da ste visokoosjetljiva osoba. 1. Sklonost pretjeranom analiziranju situacije 2- Osjetljivost prema drugima
3. "Čitanje" emocija drugih- 4. Često se osjećate prepljavljeni osjećajima. 5. Reakcije na podražaje ((mirisi, boje, reakcije na svjetlo)
U knjizi se nalazi i tekst, koji vas određenim pitanjima "pročita" - jeste li visokosojetljivi ili ne. Zanimljivo i korisno.
O knjizi je govorila i Alis Marić, koja je također ovu knjigu, napisanu od strane stručnjakinje - ali vrlo razumljivim jezikom. Self help knjige mogu nam zaista pomoći razriješiti određene dileme, ali - u koliko je osjetljivost prevelika (toliko da svoju osjetljivost poželiš "utopiti" u alkoholu, drogama ili nekim drugim ovisnostima) - treba se obratiti psihologu, koji će samim razgovorom uputiti na problem i kako ga početi rješavati.
Katarzyna i Alis....
2. Druga promocija. dva autora, dvije odlične knjige. Alozj Majetić: "Vrijeme u prahu", i Branislav Glumac: "Jesen sobne biljke". Izdavač: V.B.Z. Mjesto radnje: knjižnica i čitaonica "Bogdan Ogrizović". O knjigama su govorili: Drago Glamuzina, Alojz Majetić, Branislav Glumac, Darija Žilić.
Alojz Majetić: "Vrijeme u prahu". I poslije čitavog niza pjesničkih knjiga, Majetić je opet drukčiji. Njegove poetike su se mijenjale tražeči nove svjetove i pri tome se takođr razvijale...Koliko god njegove spoznaje bile bliže gledanju u budućnost, on čvrsto stoji u bazi tradicije. I u novim stihovima izbija Majetićeva trajna libidinozna relacija prema tjelesnom, ali i prema duševnim ponorima, tražeći povezanost. U vječnim pitanjima egzistencije autor snažnim pjesničkim sredstvima pronalazi "stan i hranu" svemu što ga zaokuplja.
Iz recenzije Branislava Glumca.
Alojz Majetić: "Htio sam razgovarati s tvojim ovlaštenjima"
Tražio sam ih noćima
Tražio godinama
Ne nađoh te opojne punomoći
Ne mogoh razgovarati s tvojim ovlaštenjima
Pitao sam ih gdje si ih izgubila
-Nigdje ih nisi izgubila - kažeš
-Ali gdje su ako ih nisi izgubila - pitam
-Tu su, kao i uvijek - kažeš
- Ne vidim ih, sakrila si ih - govorim
- Ne, nisam ih sakrila, pogledaj tu su- kažeš
Ako su tu daj da ih dodirnem
Daj da ih prstima razgledavam
Pobjegla si
Znala si da sam nezasitan tvoje svemoći
Na promociji sam srela i blogericu Danielaland, koja je sa Majetićem napisala roman. Lijepo je pročitala i jednu njegovu pjesmu
.
Branisalv Glumac: "Jesen sobne biljke". Branislav Glumac (inače i autor kultnog romana "Zagrepčanka") u novoj zbirci povezuje spaja metafizičko, esencijalno s tzv. banalnošću svakodnevnog života. Pritom je iznimno ironičan, često i autoironičan u svojevrsnoj rekapitulaciji vlastita života.
Duhovitost i uz nju sjetna nota, stvaraju poseban vid poezije koji ne štedi ni samog autora, već ga ogoljuje u svakom dijelu, emotivnom, duhovnom i tjelesnom. O nu i stvarnosti, o samoći, strahu i ljubavi, o svemu tome piše Glumac u dirljivoj knjizi "Jesen sobne biljke" pokazujući kako je jezik neuništiv, i tako najbolje čuva naše tragove, uspomene, sjećanja, zanose, deziluzije.
Iz recenzije Darije Žilić
I na kraju: mojim prijateljima i svim ljudima koji slave, želim i nadam se da su ga u sreći i miru proslavili. Bajram Šerif Mubarek Olsun.
"Fraktura" predstavlja knjigu Kristztine Toth "Panterin sjaj". Knjiga "Panterin sjaj" objavljena je u sklopu projekta Growing together koji sufinancira Europska unija.
Krisztina je sa obitelji morala otići iz Mađarske, jer je progovarala o politički nekorektnim temama (Orban, dovoljno je reći!:(((), kao što je odnos prema Romima, pa prema ženama i ženskim temama...Šest mjeseci je sa svojima provela u Švicarskoj, pa Francuskoj (s francuskog i prevodi!) i uglavnom - moja mama bi rekla: šou program radi politike :(((( Međutim, vratila se u domovinu, jer smatra da je samo tu svoja na svome i da njezini tekstovi mogu funkcionirati na mađarskom, jer se neke ljudske sudbine i na neki posebni izrazi i asocijacije mogu najljepše opisati na materinjem jeziku.
Nakon što se vratila, politički bogovi su se umilostivili i dozvoli joj daljnje objavljivanje i pisanje...No, Krisztina nije impresionirana - pa je odlučila biti još oštrija u svojim zapažanjima...I pisati dalje!
Jedna od najcjenjenih mađarskih pjesnikinja, prozaistica i prevoditeljica Krisztina Toth predstavila je, uz dašak poezije i puno crnog humora svoju zbirku priča. Susret s drugim, na ulici, pošti, ili u banci, kod frizera - uvijek je susret s nama samima. Autorica majstorski portretira naličje društva, kojeg uvijek ne želimo vidjeti....
Vozimo se javnim prijevozom po gradu koji je na prvi pogled tako nalik našemu, pa začudno gledamo što se događa: krhku umirovljenicu koja agresivno napada mladu djevojku u trolejbusu jer nešto čita i ne ustupa joj mjesto, jer - sigurno je strankinja; dobru tetu koja je cijeli život vrijedno radila - ali ima problem s Romima; ljubaznog taksista kojem nikako nije jasno zašto sve te imigrante i beskućnike ne zguraju sve pod šator i puste plin...
Pedeset priča - pedeset zanimljivih priča i ključeva za razumijevanje mađarske i svjetske stvarnosti. Empatijom bez sentimentalnosti autorica hvata trenutke života i pita se - koliko smo mi sami "nevini" u nepravdama ovoga svijeta.
Moja preporuka za čitanje!!!!!
Krisztina (lijevo), te urednica Sanja Jovičić, koja je s Krisztinom i vodila razgovor. Prevođenje s mađarskog je paralo uši - ni roda, ni broja ni padeža:(((. To je moja jedina zamjerka. Prevoditeljica je sjedila u kabini - ali....nije zablistala...Ljubim!
Nikako nisam uspjela dodati fotografije na post od jučer, pa ih evo objavljujem zasebno.
Puno gledalište....
.
Evo fotografija koje jučer nisam mogla postaviti - vraćalo me na naslovnicu....:))) Pripadaju postu od jučer...Ljubim!!!!
Ps: I kad me več ide s fotkama, danas sam dobila sitnice od prijateljice, koje su me obradovale. Nije teško mene obradovati, kad se znam veseliti znakovima pažnje...Znače mi!
Kazalište "Vidra", početak u 20 h; trajanje predstave: sat i petnaest minuta
Riječ je o predstavi koja je na sceni skoro četrdeset godina, a nastala je prema istoimenim tekstovima pisca, pjesnika i novinara Duška Radovića. Odlični srpski glumci (predstava je gostovanje) Svetlana Ceca Bojković (Gigina supruga u "Boljem životu"), Vesna Čipčić ("Vruć vetar"; "Žikina dinastija"), te Milan Mihailović gostovala je večeras (18.04) u "Vidri", 19. 04. je u samoborskom "Bunkeru" i 21. travnja u splitskoj Lori.
Dakle, toliko duhovit prikaz muško-ženskih odnosa vrijedilo je pogledati!:))) Uzalud bih vam sada ponavljala, kad je sve nadograđeno mimikom, govorom, gestama...Ako budete imali priliku, svakako pogledajte. "Školska knjiga" je objavila i knjigu pod istim nazivom. Svakako ću ju nabaviti. Jer je zaista za iščitavanje. Pa kaže: "Nasmijte se glasno. Naučite uživati u životu. Kad ste već imali privilegiju da stignete na ovaj svijet."
U publici je i Enes Kišević, koji je došao pozdraviti svoju prijateljicu Vesnu Čipčić.... (Opet mi ne dozvoljava objaviti slike, pa ću dodati čim bude moguće.)
Što se gramatike i pravopisa tiče, vidim vode se neke polemike. Valjda se trebamo vratiti u vrijeme ja Tarzan, ti Đejn....Neki ovdje pišu čak korijenski! :((((( Dakle, svašta! Iz krajnosti u krajnost. Poziva se na jezičnu anarhiju, jer se ne zna standardni hrvatski jezik. Nismo u Srbiji, koji jedini imaju "piši kako čitaš".....Vrli domoljubi, temelj domovine je i jezik. Ako niste znali. Jedan narod određen je standardnim jezikom koji koristi, a ne narječjima. Lijepa su narječja, ali najprije moraš znati standard. Jednu zemlju čini: jezik, tlo na kojem se nalazi i rasprostire (geografski položaj) i ljudi. Ali - što će nam jezik?! Idemo pisati bez točke, zareza, bez ičega...Pa da vidiš kako ćemo se razumjeti! :(((( Ali, to je dosadno. Mislim, gramatika. Kazalište je također dosadno. Knjige i čitanje su dosadni. Putovanja - i to je dosadno. Što nije dosadno, dame i gospodo?! Penis i vagina*! Što?! Ne razumijem.
Srećom, meni takvi "pametnjakovići" neće nikada na blog. Imam kulturne i drage ljude, koji znaju i kako i kada i na koji način se komentira. I naravno, pismeni su. Za razliku od upravo gore spomenutih, koji su sve suprotno. I kako kaže naslovnica bloga: zašto blogati?! Možda nešto i naučite o gramatici i pravopisu. Besplatno.
Ostala sam dužna napisati o Zborniku radova "Doba književnosti", u povodu 76. rođendana Pavla Pavličiča, Matica Hrvatska, 2021.
Jako mi je draga posveta akademika dr. sc. Borisa Senkera njegovom prijatelju, akademiku Pavlu Pavličiću.
Poslanica Pavlu
Poslanicu ti staromodnu šaljem.
Amicedragi, neću se pretvarat;
Vremenomjerca nije lasno varat,
Lažeš li, tad zviznut će te maljem.
Unatoč svemu, neka bude hvaljen.
Proteklih ljeta zlatnih svaki karat,
A olovnima nemoj se zamarat ,
Vrijedilo je i u njima kaljen.
Lektire vrsne namro si za vele,
Isto za mele, pa i za one što
Čekaju preko, stići će uskoro.
I piši dalje, svi od srca žele.
Časkanje mi je prekinut. Nevješto.
Uz "Živ mi, Pajo", nazdravljam ti - Boro.
Zagreb, uoči 16. kolovoza 2021.
Drugi tekst, koji je privukao moju pažnju je tekst dr.sc. Vanja Budišćak: "Pavličićeva teorija žanrova" . Tu se radi o onoj "slavnoj" visokoj i niskoj književnosti, postoji li i sl.
Treći tekst se zapravo nadovezuje na teoriju žanrova, a njegov je autor dr.sc. Domagoj Brozović: "Kako su teoretičari književnosti odlućili zanemariti krimić". Popularna kultura (ili popularna književnost) nije zaobišla ni akademika Pavličića. Stvorio
je literarnog detektiva-amatera Ivu Remetina. Zanimljivo je da je napravio i pandan Remetinu, i to u okviru svog opusa književnosti za djecu - "Trojica u Trnju". Tu nailazimo na shematiziranost i šablonu po kojoj se treba odvijati jedan kriminalistički roman, a pisac nas upućuje da najprije moramo sve dekonstrirati - da bi smo mogli ponovo povezati i doći do pravih odgovora.
I stoga - da li je kriminalistički roman doista "niska" književnost?!
Mirna Sindičić nadovezuje se sa pittanje: "Ivo Remetin, Hercule Poirot?" Volim tog Belgijanca, kojome moždane vijuge rade sto na sat - pa tako i Ivo Remetin slaže svoje kockice mozaika i na kraju obojica poeitiraju - pronalaze zločince....
I na kraju, ne smijemo zanemariti ni Pavličićev opus posvećen domovini, konkretnije njegovom djetinstvu i uspomenama na Vukovar...Ali, to je jedna druga priča....
Dobro vam jutro, dragi ljudi. Svim vjernicima pravoslavne vjere, koji na današnji dan slave Uskrs, posebno mojim dragim prijateljima na blogu - ali i van bloga - od srca želim proslavu u krugu obitelji, bogat blagdanski stol i mir i sreću i na današnji i na sve ostale dane koji slijede....Mislim na vas i želim svako dobro vama i svima vašima! Hristos vaskrse!
"Radovali smo se komšijskom Uskrsu kao oni našem, i možda smo i bili generacija uskraćena za pravovremena krštenja i pričesti, ali smo, odrastajuću u toj bezbožničkoj dekadi, bar dobili šansu da sami formiramo neku svoju "the best of" religiju, kompilaciju najboljeg od svih vera na koje smo nailazili?
U svakodnevici, u načelima po kojima smo vaspitavani, krile su se , kao amalije ušivene protiv uroka u postavi kaputa, ne samo sve Božje Zaosvesti, nego i neke koje su tvorcima Svetih Pisama definitivno promakle" - Đorđe Balašević, "Kalendar mog detinjstva"
Dan je počeo jako lijepo - pozivom na kavu. jedna draga gospođa iz Siska, koju sam upoznala na Terezinom koncertu. Sjele smo na kavu u "Cosmopolitan", jer mjesta nije bilo ni za lijek ni u "Krašu" ni u hotelu "Dubrovnik". S obzirom na hladno vrijeme, ništa čudno - svi su se uvukli u zatvorene prostore....Pričale samo o dojmovima s koncerta, i što sve žena mora obaviti u Zagrebu...
Nadam se da je sve stigla - i sretno otputovala u Sisak.
Glazba i Tereza - spajaju! :)))) Baš lijepo i ugodno. Spomenuta je i zajednička doktorica Tereze i mene. :))))
Pa smo se prisjetile Terezinih koncerata u "Lisinskom", Parizu....Stvarno bogata i ispunjena karijera, i domaća i inozemna....
Predvečer smo Mia i ja otišle na promociju nove knjige kritika Ljerke Car Matutinović. Jednim dijelom je to knjiga nastala iz kolumni u časopisu "Vijenac".
Sudjelovali su: Goran Galić, glavni urednik "Vijenca"; Zorka Jekić - urednica, Ljerka Car Matutinović - autorica. Pjesme su čitali: Dubravko Sidor, Luka Matutinović (čitao je svoje pjesme u čast svoje bake Ljerke), glazbena pratnja: Marko Matutinović, gitara i Dorian, usna harmonika.
Ljerka Car Matutinović suvremena je hrvatska pjesnikinja, prozaistica, književnica za djecu, esejistica i prevoditeljica, rođena je u Crikvenici. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je hrvatski i talijanski jezik s književnostima. Član je Društva hrvatskih književnika, Zagrebačkog centra Europskog društva kulture (sa sjedištem u Veneciji) i član je Društva hrvatskih prevodilaca. Ljerka Car Matutinović također je dobitnica i brojnih književnih nagrada.
"Iskustvo lijepih riječi" peta je knjiga književno-kritičkih ogleda, sve objavljenje kod "Biakove".
Već sam naslov govori s koliko emocija Ljerka Car Matutinović pristupa kritičkom izričaju. Svaka dva tjedna recenzira po dvije knjige po vlastitom izboru (i domaće i strane) i šalje tekstove u "Vijenac". Zašto je Ljerka toliko uspješna?! Osim što je erudita, pažljivo bira o kojim će knjigama pisati. I događa se ona opaska - kritike su velikom većinom dobre. Pa jer je birala ono što voli! Tako je meni na blogu - kaže, Tebi je dobro, nemaš primjedbi...Pa zato jer komuniciram s ljudima, koji mi po svemu odgovaraju - pa što bih mračila i ružila?!
No, vratimo se na knjigu."Iskustvo lijepih riječi" peta je knjiga književnih ogleda autorice Ljerke Car Matutinović. (Jedan s prezimenom Car trenutno se nalazi u jednom srpskom reality showu - iz Crikvenice je) koje je objavila nakladnička kuća "Biakova". Svi tekstovi u knjigama prethodno su objavljeni u "Vijencu", književnom listu za umjetnost, kulturu i znanost Matice Hrvatske i obuhvaćaju razdoblje od 2005. do 2022. U novoj knjizi "Iskustvo lijepih riječi" autorica predstavlja 57 naslova suvremenih autora. Knjiga ima tri dijela: razgovor s autoricom, te poezija i proza. Zorka Jekić, urednica knjige, s pravom ih je nazvala književni medaljoni. Poslastica za knjigoljupce....
Izabrat ću iz dijela poezije jedan mali dio, i mali dio iz proze. Izbor je zaista moj osobni, ono što me privuklo na prvu....Kada budete čitali knjigu, sigurna sam da ćete vi imati svoje favorite....
Iz poetskog dijela izdvajam: "Lirika puna radosti" - Zrinko Šimunić: "Snovi i snohvatice" , Grad Čakovec, 2019.
Ljerka kaže o Šimunićevoj poeziji: "Dobro da postoji ljubav. Ovo su stihovi koji dišu ljubavlju. Stihovi magnetizirani bojama, zvukovima i mirisima. Stihovi, otvoreni prema lijepom u svijetu, svijetu povjerenja i čistih snova i snohvatica. To je lirika imaginativnih afiniteta koji se artikuliraju ljepotom ljubavnih disanja i zanosnom, bezbrižnom ljuven-igrom." Nije li ovo najljepši mogući poziv na čitanje jednog pjesnika?!
Prozni dio: "Poetska snaga nasuprot stvarnosti" : Jasminka Domaš: "Kadišl i nebeski putnici". Litteris, 2020.
"... Jasminka Domaš kratkim proznim formama dopušta nam imaginativnu distancu od tjekobne, teške stvarnosti kojoj su bili podvrgnuti Židovi u Zagrebu u vrijeme endehazijske vladavine u Drugom svjetskom ratu.
Smirenom, uvjerljivom i vještom spisateljskom akibijom autorica nam iz priče u priču otvriva bespomoćnost i paklensku metaforu Zla, koja nadvaldava vlastitost ljudskosti."
Tu je i Laura Marchig, sa djelom: "Snoppy polka: balkanski noir", Shura publikacije, Opatija, 2019.
"Kada se prošli događaju preobražavaju u živa zbivanja, koja su i retrospekcija i kronika i koja tako oživljena pisanjem promiču život, onda smo na dobrom putu da prihvatimo njihovu autentičnost, u jedinstvenom prostoru, u cjelini svijeta.
Roman spisateljice i pjesnikinje Laure Marchig pod osebujnim nazivom "Snoopy polka: balkanski noir" stavlja nas u ambijent ponovno zamišljene prošlosti, u dinamički kontinuitet promišljanja....mogli bi dodati i podnaslov: "i pokoja erotska stramputica". Tu bi smo komunikaciju mogli nazvati ironijskim kontrapunktom: "Što radi?! Miješa pravila igre. Skida se. Skinula je jaknu i sada želi skinuti košuljcu. Bolje da je prekinem. Ne želi prekinuti. Bolje nastaviti igrati. Skinula si se gola i ulaziš u kadu, uranjaš najprije jedno stopalo, onda drugo, legneš u vodu koja je vrlo topla. Igrajmo se!"
I na kraju: Vrtlog emocija: "Dvije Veronike", Biakova, Zagreb, 2020.
"Drevna srednjovjekovna legenda o čudesnoj, zabranjenoj ljubavi između djevojke Veronike, pučanke iz Desnića, i grofa Fridrika II. Celjskog iz Velikoga Tabora, u prelijepom zagorskom kraju....Autorica Jadranka Ivandić Zimić uspješno nas je provela kroz vrtloge ovoga, nazovi povijesnog i pomalo pustolovnog romana (krimića) , ali definitivno ljubavnog. Postoje dvije Veronike: ona povijesna, i lijepa djevojka Veronika iz zagrebačkog miljea. Nesretna ljubav, gubitak djeteta; složena socijalna i politička pitanja u 20. stoljeću....Dvije Veronike kao dvije metafore ljubavi!
Goran Galić, Ljerka Car Matutinović, Zorka Jekić....
I na kraju ovog predivnog dana, Mia je otišla na fotografiranje na Tomislavac, u Samsung kućici. (Ja imam mobitel Nokia - Samsung:))) Kako?! Nokia je izvana, iznutra (djelovi) su Samsung...I gotovo svaku večer naziva iza ponoći sve ljude, koje sam ja zvala taj dan..:(((( Onda sam ga počela gasiti, da ne naziva - i ujutro se pravi kao da se ništa nije dogodilo:))). Svakom fotografijom sa ljubimcem skupljaju se bodovi, i na kraju azili u Hrvatskoj dobivaju hranicu, koju osigurava Pet Centar. Mene su pitali čak i kojoj udruzi želim donirati - rekla sam "Pobjede", Osijek. Moji najdraži. Tako da će oni dobiti donaciju hrane za svoje štićenike, ukoliko budu skupili određeni broj bodova. Zanimljivo, lijepo i korisno...
Mia: "Hoću kućiii"...:))) Nije čudo, nakon ovakvog dana....:))) Kišu smo uspjeli izbjeći, srećom.
Moram napomenuti i reakciju ZET-ovke iz trama broj 6. Žena je vidjela da smo ušle i krenula prema nama...Prepala sam se- kao, sad će nas istjerati....Kad ono: i ja imam cockericu, predivna vam je....:))))) Lijepoo! To se dogodilo na Črnomercu, prije nego što smo krenule u grad.
Za jučerašnji dan - to bi bilo to. Više nego dobro. Pokušala sam objaviti post sinoć, ali nisam uspjela. Sada mogu objaviti tekst, a pokušat ću dodati i fotografije....Evo, i fotke su sada uspješno prošle!
Evo slane rolade! Malo brašna, jaja, prašak za pecivo, malo soli, ajvar....Jaja - razdvojiti žumanjak i bjelanjak, pa naknadno ukomponirati....Ma, savršeno! Nadjev: dokrajčila šunku uskršnju, malo sira, rotkvice, malo crvene paprike, sirko....Zamotaš, srolaš - i staviš hladiti u hladnjak....Eto fine klope! :))))
Predstavljanje knjige "Halal zumra" pjesnika Alena Brleka održana je u KInoteka Baru. Knjigu su predstavili Darko Šeparović, Marko Pogačar i sam autor, Alen Brlek.
Dosad objavljene pjesničke knjige Alena Brleka - u kojima je izgradio prepoznatljiv, istovremeno zatvoren i posve otvoren pjesnički svijet u kojem je manje više, a jezik polje redukcije, igre i eksperimenta- zastupale su tijelo, duh i um, čineći tako trilogiju. Kontinuiteti i razlike "Halal zumre" ogledaju se već u njenom naslovu. Postoji začudnost, tajne, bolest i obračun s njom...Stihovi se bave nepovjerenjem u ishod vlastitih borbi...Podsjetnik na prešućeno...
I naravno, i Mia je tu:
Sat vremena spavala na stolici! :)))) Ni pisnula nije....
I malo Mie, koja je cijelo vrijeme bila sa mnom. Ove fotke su od večeras. Sutra Mia ide na kupanje i šišanje, podrezivanje noktića - pa ću je sutra pokazati u novom izdanju:
Nadam se da ste se lijepo proveli za Uskrs; i da ćete tako nastaviti i sutra. Neka nama blagdana i druženja.
Danas sam dobila loše vijesti - mamin školski kolega, Jozef, preminuo je na Cvjetnicu.:(((( Mama se baš potresla, jer su bili baš vezani - Jozef sa svojom suprugom Hankom dolazio je na ljetovanje kod nas u Split, kasnije su mijenjali lokacije, ali - Hrvatska im se jako sviđala. Ostala je Hanka, njegova supruga. Nazvala sam Bratislavu. Dobila sam Hanku, koja mi je održala "predavanje" kako se sada imam kome obratiti na Nebu. Pomislila sam: pa imam ih ja, na žalost, i puno bližih na Nebu: slovačka baka, tata, Vladimirko, pa metkovićka baka, pa djed jedan i drugi....:(((( No dobro. Dakle, Jozef je zaista bio poseban, i jako sam ga voljela - mama je često išla kod njih u Bratislavu u posjete zajedno sa mnom, pa sam ih na kraju i ja doživjela kao svoje....I oni mene. Hanka je uvijek bila na toj nekoj duhovnoj razini, sve je pokušavala objesniti na mističan, posebna način - filozofijom dokazivala neke svoje stavove....Na kraju je Jozefa "preobratila" da postane vegetarijanac kao ona - a čovjek je obožavatelj mesa....
Uglavnom, nije mi drago da smo se čule ovim tužnim povodom - ali, kada sam osjetila da je ona potpuno staložena i mirna u svemu, sprijažnjena sa svime što se događa - mora tako biti, njen je stav - meni je nekako bilo lakše.
Mama je, naravno, tužna. Generacija su...:(((( Ona toliko ne voli Hanku, ali dobro....
Lukas je trenutno kod bake (moje mame), a sestra će od utorka morati napraviti još neke neurološke pretrage....Nadam se najboljem. Držite palčeve, molim vas! Što ću ja s bebom?! Lukasa bih mogla zbrinuti - treći razred osnovne...No beba....:(((( Beba treba mamu!!!!!!!
Imala sam goste: moju Annemarie i njenog dragog. Ostalo je vrlooo malo kolača - bolje, ja se trudim radi šećera vrlo malo konzumirati....Iako, masnoća je za šećer puno opasnija od slatkoga...Ali, to nitko ne obadava...
Jutarnja poezija u "Koldingu" sa Kemalom Mujčićem Artnamom i Mirkom Valentom. Mirko Valent se sprema na jednu tešku operaciju, pa je ovo bila prigoda čuti ga prije operacije, a nadam se da će biti još prigoda i u budućnosti.
Bilo je zabavno, bilo je poetski zanimljivo dopodne.
Pronašla sam onaj ljubičasti kupus na Dolcu. Suuuper!
Sutra ću bojiti jaja! Radujem se. Sama ću raditi i francusku, naravno uz komadiće jabuke.
Ovo sam danas kupila na Dolcu.
Odličan uvod za uskršnje obroke....
Nadam se da ste lijepo proveli ovaj Veliki petak. Uskršnja čestitka tek stiže!
Večeras sam se vratila u svoje djetinstvo. U "Tvornici kulture", na događanju koji su nazvali "Randevu u osam" već je nastupao Drago Diklić, a danas je to bila - Tereza Kesovija.
Sjećam se kako sam, još kao predškolarka, tražila mamu i tatu da me povedu na Terezin koncert. Tereza je tada nastupala na terasi hotela "Jadran" u Tučepima, gdje je moj tata tada radio. Mama je pristala, ali je rekla da moram popodne prije koncerta odspavati, kako bih mogla izdržati budna....I nikako san na oči. Nikako! Ono, kad znaš da nešto trebaš - pa nasilu ne ide...Ipak, nekako sam odspavala i sva sretna otišla na moj prvi koncert! :))))))
Eto! Sve slike su mi se vratile, kao da sam gledala neki usporeni film iz prošlih vremena....
Baš sam sretna što sam poslušala divne pjesme, od "Sunčanih fontana", preko "Pronađi put" (prepjev ABBE; I have a dream)....Ništa nije slučajno - volim Terezu, ovožavam ABBU....:)))))
Tereza i ja imamo istu doktoricu :))))
Na konceru je bilo puno poznatih, kao Drago Diklić, Ivo Patierra, Zlatko Turkalj, Margit Antauer, koja je za Terezu napisala divne pjesme......I naravno, Terezina obitelj.
Pustila i mami nekoliko pjesama preko telefona, jer je mama obožava! Da može biti tu, uz mene - bilo bi nezaboravno....Ipak, i ovako je bilo lijepoooo!!!!
Rano ujutro, osim Mije, probudio me i mobitel. U sedam ujutro. Moja prijateljica Zrinka iz Osijeka javlja da je u Zagrebu, jer mora obaviti jednun pretragu na Rebru. Želim li popiti kavu? O, da! Mia brzo trči prema vratima, kad kažem da idemo van. Lijepo i ugodno provedeno vrijeme sa Zrinkom, a Mia ulizica koristi svaki trenutak da "kaže" - hej, i ja sam tu! Nakon kave, Društvo hrvatskih književnika. Zrinka na Rebro.
u Društvu hrvatskih književnika tribina o novoj knjizi Marine Šur Puhlovski "Virus potres brak", a sa autoricom je razgovarala odlična Lada Žigo Španić.
O knjizi i njenom predstavljanju u Kinoteka baru već sam pisala, pa ću samo reći da je ovoga puta usmjerenje bilo na autoricu. Marina je govorila o djetinstvu na Brijunima i zašto se nije osjećala privilegirano, o tome kako je kasno počela pisati, o problemima s objevljivanjem knjiga na samom početku, o tome da se usprkos tome nikada nije učlanila u Partiju, o današnjem vremenu i zaluženom ubiranju plodova rada...
I nakon svega, morala sam nešto obaviti vrlo blizu "Starog kotača" ...Kako je bilo vrijeme ručku, a oni imaju odlične ćevape, eto mene:)))):
Ćevapi, pomfrit, kajmak, salata od rajčice....S lukom poolakkkoooo...:)))) Mia prati u stopu, ali bez deranja, oplakivanja ili žicanja. Bravo!!!! Srećom, imaju vanjsku terasu.
Dolazimo kući, Mia jede svoju hranicu i odmah odlazi na spavanje:)))) Obožavam ju takvu, kada potroši dio svoje nepresušne energije i bude sretna i zadovoljna, i nadasve - umorna ...:)))) Odmara evo skoro do sada, samo što smo bile u večernjoj šetnji....
Platili su mi jedan prijevod prije Uskrsa - ma bravo !I to više nego što je bilo dogoveno! Biti će to lijep Uskrs! Razveseljena, jer mogu razveseliti i druge. Samo da se još dočepam kupusa iz prošlog posta....:))))))
Ne, ne hvalim se. Samo kažem da je lijepo da su se sjetili prije Uskrsa.
Danas sam se našla sa jednom vrlo zanimljivom ženom - naime, jedina vodi pesonje na izlete i planinarenje! Kako se toga dosjetila?! Boravila je desetak godina u Americi, i tamo su neki ljudi imali ideju penjati se po planinama, ali- nisu imali kome ostaviti ljubimce...Pa su krenuli planinariti s njima.
Žena se vratila u Hrvatsku, i odlučila pokrenuti Šumsku priču. Mislim da će to jako veseliti moju Miu! Jer - sa mnom se baš ne bi nešto posebno naplaninarila....)))) Čovjek zaista uči dok je živ. Drago mi je da su ljudi toliko kreativni i entuzijastični. Samo tako se može naprijed!
Mama je danas uspješno apsolvirala svoju mjesečnu terapiju. Prilično je umara, ali i održava!!!! Nema druge!!!! Mora dalje!!!!
Vrijeme je vjetrovito u Splitu, ali što se mora obaviti - nije teško......
Ljudi, ne znam o čemu se radi - tražila sam ljubičasti kupus - ali nigdje naći! Nigdje! :(((( Samo još na Dolcu nisam bila...Željela bih jaja obojati na prirodan način, a jedan od njih je i taj kupus. Jesu li možda i drugi došli na sličnu ideju, pa zato nema ljubičastog kupusa?! Svašta!!!!
A ludi Trump "pao" zbog seksualne afere...Tako to biva - kad se ljudi razbahate i misle da sve mogu kupiti novcem...
Danas kažu da je jedan od najsretnijih dana u godini. I treba zaželjeti jednu želju.
Radila sam danas slanu roladu - gotovo tijesto za pizzu, premazala sirnim namazom, pa onim finim ajarom koji sam kupila nekidan, pa šunka, sir i - zarolala :)))) Dvadeset minuta u pećnicu, na 220....Dobar tek!
Ukusna večera gotova! Prava proljetna...
Za Uskrs ću raditi tijesto sama, a napravit ću i slanu i saltku verziju. Baš se radujem.
Zabranili budalama da viču "ZDS"!:)))) E, što mi je drago! Jedino tako, lupiti po džepu - pa nikome više neće pasti na pamet vikati. Posebno ne malima, koji ni ne znaju što uzvikuju :(((((.....Bravo!
I ima još dobrih vijesti: do kraja ove godine otvorit će se kino "Europa" za projekcije i festivale! Konačno!
Dodajem da su sestri dali neke vitaminske inekcije, blokade - kako bi mogla hodati i funkcionirati i da je ne boli....Pojma nemaju što je na stvari...:(((( A to me brine....Jer to onda utječe i na mamu i na mene i na Antu, a najviše na djecu...:((((
Novi mjesec, nova pasja njuškica iz osječkog azila...Pomažem udomiti....
Imamo jednog predivnog wufa, koji se zove Borna.
Jedan brat po dolaku u Azil (Udruga Pobjede - Osijek) biva brzinom munje udomljen. Taj brat je bijel. Drugi, crni - Borna - ostaje. Crn, lijep, mišićav. Borna ima godinu dana, priča svojim pasjim jezikom o stvarima koje vidi i pozna, Ima širok osimijeh. Toliko je lako voljiv....
Od jutra kupujem. Otvorio se novi Pet shop na Trešnjevci, pa sam se uputila tamo - kako bi kupila neke lijepe stvari za Miu. Imali su popust, pa sam bila u mogućnosti kupiti više stvari....
Evo malo fotkica:
S Trešnjevke, selim se na promociju knjige "Mi", u izdanju Planetopije. U "Bogdanu Ogrizoviću" održala se jedna posebna promocija jedne posebne knjige. Autori su Nataša Ozmec - tekst, i Zdenko Bašić - ilustracije. Knjiga je dobila čak i zvučni dio - prekrasno snimljeni zvukovi prirode. O knjizi i važnosti priče o našoj planeti govorila je i gošća dr. sc. Anita Peti-Stanić. U knjižnici je bila organizirana i izložba plakata s ilustracijama iz knjige.
Nataša Ozmec, Anita Peti-Stanić i Zdenko Bašić.
Anita Peti-Stanić, Zdenko Bašić i predstavnica izdavača - Planetopije.
Nakon promocije, otišla sam na Dolac, gdje su OPG-ovi imali prodaju svojih proizvoda: od meda, ajvara, pekmezi....
Kupila odličan ajvar i još neke sitnice:
Rotkvice, tjestenina od batata....
Još malo divnih domaćih proizvoda: krastavci, ajvar, chutney...
Pronašla sam i lijepe balerinke, kakve najviše volim nositi...Ne volim čizme, ne volim visoke pete....Balerinke su udobne i ugodne za nošenje.....
Malo jagodica...
I buket cvijeća, koji odmah osvježi svali prostor...Meni lijepo....
Možete li zamisliti koliko košta pedeset trakica za mjerenje šećera?! 20 eura!!!!
I na kraju hvala V.B.Z-u....Izašao je prijevod knjige princa Harryja, a ja ga već držim rukama:
Sestri su došli izvaditi krv. Ništa pametniji nisu. Nalazi su u redu, a ona i dalje ne može hodati...:((((( Treba napraviti daljnje pretrage...Legneš zdrav, a ujutro je sve u redu - samo što ne možeš hodati:(((( Sestra je rođena 1985!!!!
Danas u knjižnici i čitaonici "Bogdan Ogrizović" predstavljena je druga knjiga Anđelke Kliment "Ubojstva na Krvavom mostu".
Nakon "Ubojstva na Mrežnici", Anđelka Kliment predstavlja novi cosy krimić u kojem forenzičarka Irma Steeg i inspektor Borna Herman slijede trag dvaju ubojstava i u istrazi se oslanjaju na intuiciju i sinhronicitete povezane sa Zagorkom i njezinim djelima.
Roman "Ubojstva na Krvavom mostu" predstavile su autorica Anđelka Kliment, urednica Anika Rešetar. Odlomke je čitao Filip Juričić. Moderirala je Sandra Pocrnić Mlakar, vlasnica "Beletre", koja je objavila obje knjige.
Cosy krimić - znači ugodan krimić; u kojem se eksplicitno ne piše o krvi, o nekim ružnim scenama - nego se do rješenja dolazi razgovorima, povezivanjem i sa puno sitnih detalja, koje treba posložiti....
Evo malo fotkica:
Anika Rešetar, Anđelka Kliment - autorica, Sandra Pocrnič Mlakar i divan Filip Juričić....
Evo mojih knjiga.....
I za kraj, film. U kinu Tuškanac sam odgledala, u ciklusu filmova iz bivše Jugoslavije, "Gospođu ministarku" sa odličnom Milenom Dravić u ulozi gospođe ministarke. Genijalno! Program je to: "Ponovo radi bioskop", realiziran u suradnji sa Srpskim narodnim vijećem i Ambasadom Republike Srbije u Republici Hrvatskoj, Radio-televizijom Srbije, te uz podršku Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH - donosi 18 izabranih televizijskih filmova realiziranih od kraja 1960-ih do početka 1990-ih.