luki2.blog.hr
utorak, 31.08.2021.
Od sutra - bye Split, čeka me Zagreb...
|
Link na pjesmu: https://www.youtube.com/watch?v=unfzfe8f9NI Mamma Mia! - Here We Go Again :))))) Ljubim! |
- 23:48 - Komentari (12) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 30.08.2021.
Gola u kavezu
Sinoć sam sa sestrom i njenom prijateljicom otišla pogledati kazalište na otvorenom, predstavu "Gola u kavezu". Ante i Lukas (tata i sin) ostali su gledati Hajduka.:)))) |
- 22:17 - Komentari (11) - Isprintaj - #
nedjelja, 29.08.2021.
Fenomenalno
Molim, kliknite na link: https://youtu.be/Fae2rtHc26A Dakle, ova pjesma odražava moje raspoloženje. Kad sam je prvi put čula, razabrala sam samo: menalno..:)))) Slušam drugi put: kaže fenomenomenalno...:))) E, vidiš to već ima smisla. :))))) Danas sam je čula na večeri koju smo imali, jer se uz naš susret odvijao i pir, pa su imali živu glazbu....Vratilo me trenutno na Kosovo, jer sam tada prvi put čula ovu pjesmu.....:)))) Dok svi moji ukućani spavaju dubokim snom, ja sam odlučila odmah, dok su svježi, utiske podijeliti sa vama. Zaista divan dan počeo je doručkom, i odlaskom nas svih na Zentu (Kalafatić) na kavu i najbolje kremšnite, kako kaže moja sestra. I zaista su bile odlične!               |
- 02:42 - Komentari (15) - Isprintaj - #
petak, 27.08.2021.
U Splitu o Splitu...:)))
|
Kada sam stigla u Split, bilo je prekrasno, sunčano...Sjedilo se na Rivi, ljeto ne posustaje....Već danas ljetni prolom oblaka, zamračenje - pa opet Sunce...:))) Meni u Splitu - čak ni to ne smeta. :))))) Jer mi je dobro. Osjećam se odlično sa svojima. Na putu sam upoznala jednu mladu damu, koja sama putuje po Jadranu, suprug čeka kod kuće. Ona je, vesela, šarmantna, plavušica - odmah upoznala neke Engleze, pa s njima odlazi u diskoteke, lijepo se provodi....S toliko šarma i ljubavi priča o svemu što joj se događa, da jednostavno ne možeš nego se uživjeti u priču i radovati se zajedno s njom. Ionako, sama će odgovarati za svoja djela - pa se ne valja previše uživljavati - treba samo pratiti atmosferu i sve pet!!! A na kavi, na finoj kavi svašta se dozna...:))))Split je donio i neke neočekivane obaveze za sestru i mene. Naime, mamin stan se renovira, dok je ona kod sestre. Za to smo se pobrinule nas dvije. Osjećam sreću s mamine strane što smo na sebe preuzele tu obavezu - financijski i papirološki. Mama je bolje, lijepo mi izgleda i sretna je - što je presudna stavka. E sad, kod papirologije ide malo teže. Dok traje renoviranje, biti će divno, fenomenalno, jer već sada je vidljivo i mnoge stvari su odrađene ( daje mir u srcu!), treba sve izmjeriti i geodet, jer će jedna prostorija biti pregrađena u malu sobu. Treba sve to zabilježiti i dobiti privolu od katastra. Također, terasa je davnih dana bila natkrivena (to je samoinicijativno napravio moj očuh, Leonkin otac, kao i razrovao u pijanom stanju vrt - jer ide graditi bazen, sic!):((((; nismo znale da će i za taj dio trebati nova papirologija. U međuvremenu smo platile kazne, jer su zbog našeg nestrpljenja počeli radovi - a papiri još nisu u rukama...Ni, kad se male ruke slože - sve se može i uspjet ćemo u procesu legalizacije ovih "dodataka", da bi i prema zakonu bilo sve u redu i čisto. Jednoga dana da nitko ne može prigovoriti. I tako je geodet napravio svoje, predali smo papire, kazne platile - i sada čekamo konačnu odluku, i taj zadnji papir, koji će obuhvatiti sve. Nismo mislile da ćemo naići i na takvu vrstu problema i prepreka, ali - tu je sve da se rješava...Nećak je izrastao, uozbiljio se, postao pravi mali frajer i stručnjak za dinosaure i istovremeno - za IT tehnologiju....:))))) Bilo je predivno vidjeti kako su mu zasjajile oči kad sam mu poklonila dvije knjige. Ponosna na njegov odličan uspjeh u prvom razredu. Da, već sam spomenula da je palo nekoliko kava, na primjer s mojom Anom, jednom od Goldinkinih veterinara. Pričale smo o tome koliko sada ima maca, pa o dvoje njene djece kako rastu i napreduju....Milina! A znale smo se u Zagrebu dobrooo zakačiti, iako je Ana do zadnjeg dana Goldicinog života bdjela nad njom. Bila joj je i kuma, što znači da se nešto meni dogodi - ona bi bila preuzela brigu o Goldie. Onda znate koje povjerenje imam u nju!!! A svađe?! Ja: neće meni pas cijeli život jesti Intestinal hrenu! Ana: u tom slučaju, ne mogu liječiti Goldie....itd. Sve smo prebrodile. Goldie je bila obožavana, ali je i obožavala...:((( Pričale smo o onoj čudnoj situaciji s profesorom, ako se sjećate posta, pa mi je naglasila da se ni slučajno ne miješam. Sutra večera!!!! Velika većina nas iz osnovne na okupu! Ti ću postaviti i malo fotografija....:)))) Jedva čekam! Eto, to je Split. Sunce, kiša, ljubav, iznenađenja - sve u jednome. Život!!!!Ljubim vas, a fotke i izvještaj s večere očekujte tijekom nedjelje....Mamina hrana - nema ništa ljepše, i sve to po mojim "glazbenim" željama...Kud ćeš ljepše. Pa činke, pa punjene paprike, pa kolač od jabuka...Ajme!:)))) Ljubim vas, uživajte - fotke brzo stižu... |
- 23:30 - Komentari (14) - Isprintaj - #
četvrtak, 26.08.2021.
Dan wuf wufova....
 Moja, zauvijek....Jedna, jedina...Gdje god jesi, ljubim Te! Ps: izbrisala sam ranije napisani post, jer sam izabrala neku drugu sliku, no nije se dala prenijeti.....Pa sam zamijenila, no ispalo je da sam post pisala puno ranije - pa sam izbrisala, prenijela komentar od Rossy - predivan komentar, i postavila ponovo! Eto, samo kao objašnjenje. Ljubim! |
- 22:51 - Komentari (13) - Isprintaj - #
srijeda, 25.08.2021.
Vrijeme je za - kavu:)))
 A kava u naslovu posta je ono, što ja osobno više preferiram - u usporedbi s čajem i samo čajem, naravno!!!!:))) A sada, kada sam već počela ovako, idemo u istom tonu - politologije. Talibani, Afganistan....Tko su zapravo Talibani?! Talibani su fundamenstalističko sunitski i etničko paštunski pokret, koji je vladao većinom Afganistana od 1996. do 2001. godine. Talibani su nastali u Pakistanu, u izbjegličkim logorima u kojima su boravile afganistanske izbjeglice. Presudan utjecaj na njih imaju vjera i određene vjerske škole. Dok su bili na vlasti, pa tako i sada (toliko o tome koliko su se mijenjali i promijenili!) talibani prisiljavaju stanovništvo na najstrože pridržavanje šerijatskih zakona. Poznati su po zlostavljanju žena.:(((((( Inače, terorististička grupa Al Kaida bila je saveznik talibana. Što se sada događa?! Trenutno Talibani ponovno vrše teror nad ženama, ne dozvoljavaju da rade svoj posao koji su radile i prisiljavaju ih da ostaju između četiri kućna zida, gdje ih nitko ne vidi i ne čuje njihov glas. U prenesenom značenju, naravno! Također, osim takvog iživljavanja nad ženama, koje je zaista za najveću osudu i potpuno neprimjereno 21. stoljeću, traže trenutno od Amerike da prestanu evakuirati kvalificirane i stručne Afganistance, jer ih - naravno - trebaju...Amerikanci 31. kolovoza trebaju okončati evakuaciju i svojih ljudi i saveznika, koji su bili do sada uz njih.... Naravno, nitko ne vjeruje da će Talibani poboljšati uvjete života kakvi su sada - i što više ljudi želi otići iz Afganistana....Američka administracija, na čelu s Bidenom, ovoga puta se vrlo mudro izmaknula, ne želi više biti svjetski policajac.Dvadeseta godišnjica "rata protiv terorizma" , koji je počeo invazijom na Afganistan 2001. godine, obilježena je povlačenjem američke vojske i "povratkom" talibana u Kabul. Što to znači?! Drugim riječima, više neće dozvoliti da američki vojnici vode ratove na tome području - odnosno pomažu ili odpomažu bilo kojoj strani. Aplauz za to. No, tko će pomoći toj djeci, tim ženama?! Javlja se Putin, nezadovoljan - bojeći se da će se sukob proširivati i osjeća se direktno prozvan i ugrožen... Zapad voli- ne, krivo, Zapad obožava svoja čudovišta. Rat i terorizam priča se kao bajka, žene su dame u nevolji, a spašavaju ih bijeli vitezovi. Bar je do sada bilo tako. Čudovišta su odbojna, ali - maskiraju nasilje koje ih je stvorilo....:((((( Uffff.... Kaos! :(((( Svako nasilje, svaki rat - je grozan sam po sebi. Mladi životi se gube, a zbog čega?! Zbog šerijata?! Trenutno je svijet na čekanju - zanima nas sve što će se događati i zanima nas kako su Talibani zamislili daljnji život Afganistana....I prema tome će, vjerojatno, reagirati....:((((( Jako sam tužna, jer ne podržavam nikakvo nasilje, nikada, ni nad kime - pogotovo nikakva ubijanja i kršenja osnovnih ljudskih prava....Ako im se bilo što kaže - pozivaju se na vjeru, običaje, šerijat...Da li je zaista moguće tako opstati u ovo vrijeme?! Nisam sigurna....Vidjet ćemo što će biti.....Do tada, ostaje žal i tuga za svim stradalima, a posebno zabrinjava situacija sa ženama....Ne vjerujem da živim u takvom svijetu, gdje je uopće tako nešto moguće...:(((((( Toliko. Trudila sam se izdvojiti ključno, i zaista ukratko opisati s politološke strane što se događa.....Ljubim!!!!! PS: obećavam da će idući post biti splitski, vedar i morski .....Ljubim!!!!! |
- 23:28 - Komentari (10) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 23.08.2021.
Novi.....
 Evo nove Nokie!!!! Stara Nokia još nije ne popravljena, nego nije napravljena ni dijagnostika! :(((((( Usporeni su kao usporeni film! Na žalost, još jedno vrijeme neću znati što se događa sa starim mobitelom. Ali - zato od danas imam novi, predivan. Najljepši od sada. Prebacili su mi karticu s brojem, ali nedostaje još puno toga - fotografije, aplikacije i svašta nešto...Uspjela sam vratiti Facebook i Instagram sama, čak i melodije zvona su po moj želji! :))))) Što je bilo do mene, odradila sam. Međutim, ona druga kartica je ostala u starom mobitelu - pa ću vidjeti kad dođem iz Splita. Nosim novi mob u Split, ali i fotoaparat, da malo poslikam moje, feštu i Split! :)))) Ljubim!!!!! |
- 23:36 - Komentari (16) - Isprintaj - #
nedjelja, 22.08.2021.
Pizz Up
 Na Željkin nagovor, danas sam išla provjeriti Pizz Up. Nalaze se na Remetama, i zaista, zaista fenomenalne pizze. Ogromne, a prefineeee....Hvala na ideji, Željka!!!!! Divota!!!! Nakon Remeta, još jedna kavica kod Katredrale.....    Čitam "Nalin svijet". Savršeno!!!!!  Pun Mjesec je na 29. stupnju Vodenjaka. Ovo je vrijeme ravnoteže duha i tijela. Sutra - nada da će Nokia biti popravljena. U Split putujem u srijedu...I moram reći da odbrojavam.... Ljubim!!!! |
- 22:21 - Komentari (15) - Isprintaj - #
subota, 21.08.2021.
Rođendanski
 Ćevapi najbolji na svijetu! Pa svaka po točenu pivicu...:))) Mitnica.....Rođendanska i ja.....Poklon konačno uručen: knjiga i palmica....Nadam se da će se dobro brinuti o njoj..... Nakon savršenih ćevapa, razgovor se nastavlja uz kavicu, Sprite i Colu....  Na Instagramu su me počeli tražiti preporuke za čitanje knjiga! E, baš sam ponosna!!!!!! Karta za Split kupljena! Juhuuuuu! U Zagrebu trenutno sam sve obavila, odradila - i sada mogu malo i odmoriti..... Ljubim! |
- 22:17 - Komentari (21) - Isprintaj - #
petak, 20.08.2021.
Dobila sam, dobila knjigu na dar.....
 Nosim poklon za rođendan (vidi prošli post!)...... No, prije toga sam pozvana da dođem po svoj primjerak jedne predivne knjige. Divna autorica šalje poruke da je već stigla u dogovoreni kafić na Maksimiru, no mene - nema. Jer se gubi signal :(((( Ehhhh..... No, na zadnji čas ipak uspijevam stići!!!!!!  U međuvremenu, valjda nakon dva sata, mobitelu dolazi iz guze u glavu i ponovno hvata signal.....Rođendankovička, s kojom sam se trebala naći nakon Željke, već je kod kuće. Glavno da ja preko cijelog grada vučem poklone...:))))))) No, dogovaramo se telefonom za sutra i sve pet!!!!! I za kraj - pitam ja Željku da li mi se pričinjava ili osjećam miris palačinki...."O, da" - kaže Željka, smijući se...."Evo odmah tu do našeg kafića je palačinkarnica..." Odlično!!!!!! Tako da najveća slatkoća u vidu ogromne palačinke brzo stiže na stol...:)))))   Ali, kreativna Željka se nije zaustavila samo na knjizi....   Moja recenzija:  Sutra rođendanko...:))))) Ljubim vas! Puno lijepoga sam danas doživjela, a sutra slijedi nastavak...Kao i pripreme za Split! Ljubim! |
- 23:21 - Komentari (16) - Isprintaj - #
četvrtak, 19.08.2021.
Stara Nokia
 Moj buketić...Samo isprobavam fotografije snimljene fotoaparatom....Funkcionira....  Našla sam staru Nokiu; nahranila je strujom i za sada radi....A gle tko je na screenu....:((((( Goldie moja draga!!!!!! Vratila pročitane knjige u knjižnicu; pozvana sutra na jedan rođendan.....Pozvana da preuzmem i jednu knjigicuuuuuuu....Juhuuuuuuuuuuu! Popila kavu s prijateteljicom.....Sve u svemu, opet jedan lijep dan, sa dobrim vijestima..... Ljubim vas! |
- 22:11 - Komentari (13) - Isprintaj - #
srijeda, 18.08.2021.
Ivana i Luka
|
Čekam pred mojom bankom, samo što nisam ušla u red koji vodi unutra, u hodnik - a odatle mali koračić.....Gledam, i ne vjerujem! Ivana. Moja Ivana. Ne Ivana Policajka. Ivana iz Veterinarske. Prekrasna curica od tri godine sa njom. Znači, toliko se dugo nismo vidjele. "Hej, kako si?! Što se događa?!" - pitam nasmijano. "Pa, nije baš nešto." - ona će. "Jeste Ti i Luka...?!" "Da, zajedno smo. Luka radi na medicini rada, u jednom Domu zdravlja. A ja više nisam u veterinarskoj ambulanti, nego u prodaji. Ali, ne znam....Nisam zadovoljna." "A odete li što kod Lukinog tate?!"- pitam, ništa ne sluteći. A Lukin tata je suprug pokojne veterinarke, koja se prva brinula o Goldici i svemu me učila. Ostala su iza nje dva sina. Jedan od njih je Luka. Smrknula se. :(((((( "Pa ne znam...ne baš..." - počinje plakati. "Znaš, on nije ni vidio unučicu. Moja mama nam pomaže...:((((" Meni svi upitnici iznad glave. Zar je moguće?! Profesor, Lukin tata, se ponovo oženio nakon smrti supruge. I prekrasna je gospođa. Ona se, pak, razvela davno prije nego što su se upoznali, jako je sposobna, proizvodi eko proizvode i jako je draga kao osoba. Bila sam kad je Goldie još bila živa pozvana u posjete - natovarila ne voćem i povrćem domaće proizvodnje, odvela i dovela natrag kući, jer su izvan Zagreba....Ne vjerujem....Ne mogu zamisliti...:((((( Gospođa iz prvog braka ima krasnu kćerku, nježna, lijepa; često je viđam, jer je ona ostala u kvartu sa suprugom, i bebom, djevojčicom koja ima dvije godine. I oni često odlaze van grada, i često borave kod njih i drže se nekako zajedno....Zašto je jedna unuka prihvaćena, druga nije?! Uhhhhhh..... Ivani kažem da mi se javi porukom, jer nemam novi broj telefona....To je i napravila....Ne ide mi u glavu...Ne mogu pojmiti...Jako me uznemirilo, a nekako osjećam da se ne bih trebala miješati....A sve u meni vrišti: nazovi profesora, pitaj ga....:((((( Ne znam....Toliko puta nas je spasio, Goldie i mene, s kolima, vožnjom na Veterinarski, gdje i radi...:(((((( Ufffff...... Lea i ja - ne znam, nikada nije bilo odvajanja niti se itko ponašao da jedna postoji, a druga ne. Naprotiv, pomažemo si međusobno.... Sad mi prolazi glavom da je Goldie pokopala dva svoja veterinara...:((((((( Nešto je Goldie moralo polomiti iznutra, a ja se pitam što...Ljubavi joj zaista i njege nije manjkalo..:((((( Uglavnom, pitam vas: trebam li gledati samo i isključivo kako se netko ponio prema meni osobno i mojoj Goldie, ili trebam pokušati reagirati i ispraviti očito krive Drine....Ne znam što da radim... Ljubim vas, jako me zanimaju vaši komentari - jer ovdje sam - nemoćna i nakon dugo vremena ne znam što napraviti....Htjela bih da se svi slažu....Da su dobri jedni prema drugima. Stalo mi je do te obitelji..... |
- 21:16 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Za jesen...
|
Sutra se nalazim s jednom dragom prijateljicom, i razrađujemo jedna projekt za jesen, kao što sam već nagovijestila u jednom postu. Jako se veselim, radi se o prijevodu Pavola Dobšinskeho: "Prostonarodne slovenske povesti". Želimo napraviti čitanja tih bajki (ja radim prijevod), a s obzirom da je prijateljica glumica - ona će najbolje odraditi taj dio. Drago mi je da će bajke, uz koje sam odrastala, čuti i neka današnja djeca, i da će se radovati tim pričama baš kao što sam se radovala i ja. Evo malog prikaza kako to rade Slovaci: (klik na link!): https://youtu.be/vHf1LD1Ko0k?t=35 Gospodin Pisemestrović ("Lukine žene"), za čiju sam knjigu pisala recenziju, pohvalio me i bio jako zadovoljan, kao i Sandra Pocrnić Mlakar, njegova glavna urednica. Pročitao je i sve vaše komentare ovdje na blogu, jer sam ga uputila da sam objavila recenziju i na blogu - bio je jako sretan!!!!! Zahvaljujem se i ja, i u njegovo ime. Dok čekam informacije o Nokiji, odlučila sam za utjehu ispeći sutra palačinke! :)))))) Jedne će biti sa pekmezom, a druge sa sirom i prelivene vrhnjem, pa ću ih staviti zapeči. Njami!!!! Ljubim vas! Ps: Baš sam ponosna na sebe što sam samouk vezano za nove tehnologije; sve sam sama naučila, osmislila profile, baš kao kad sam učila raditi za laptopom (računalom)...Kad se sjetim mojih prvih pisanih prijevoda, više je koncentracije trebalo da sve napišem kako treba, i da to lijepo izgleda, da bude uređeno - nego sam prijevod! :)))) Jučerašnji potres nisam osjetila - odmah sam od umora zaspala, pa sam čitala da je zaista bio potres, epicentar je ponovo nažalost bio oko Petrinje.:(((( Ljubim! |
- 01:07 - Komentari (13) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 16.08.2021.
Zvrc, zvrc....
|
Danas, Iblerov Trg, T-Com: "Dobar dan". "Dobar dan". "Molim Vas, jučer je moja Nokia prestala raditi. Ugasila se. Ne želi više. Umrla je." "Gospođo, mi smo prodajno mjesto, ne servis." "Razumijem, ali htjela sam vidjeti može li se još nešto napraviti." Nakon pola sata, zaključujemo da Nokia odbija poslušnost. I da zaista nema druge, nego odnijeti je na servis. "Heinzelova?!" - provjeravam. "Da" - kaže mladić. Dobro. Odoh onda predati Nokiu na servis. I dođem ja do Heinzelove. Nema ništa. Na mjestu Nokia servisa nešto se gradi....Bespomoćno sliježem ramenima. Jedan radnik me upućuje: preselili su se na Radničku cestu, kaže....Odoh pjehaka na Radničku..."Da, mi jesmo servis, ali jedino Nokiu ne preuzimamo" "Molim?!" - umorna već kažem. Ali, gospođa piše adresu Nokia servisa, negdje na Slavonskoj. Ništa! Idem!!!! Sjedam na dvojku, ne mogu tu udaljenost pjehaka. I vozim se do Heinzelove, odakle sam i krenula. Silazim. Čekam bus prema Slavonskoj. Srećom, vozač zna gdje trebam sići. I još pješačim, ali konačno dolazim na pravo odredište. "Sto kuna za dijagnostiku." - kaže jedan neljubazan lik. U redu. "Javit ćemo Vam kad serviser obavi dijagnostiku, pa će Vam reći koliko će koštati popravak. Izgleda da je baterija." Slažem se, nekoliko dana unatrag je mobitel pregrijan, i ne puni se brzo kao obično. "Ili možda s utorom iz kojeg crpi struju nešto nije u redu. Vidjet ćemo:" - zaključuje mudro. "Znate, ja nisam serviser, ali znam ipak procijeniti." Uh, kako si me "obradovao" procjenom, mislim u sebi. "A na koji broj da Vas zovemo?!" "Pa, mislila sam da ću dobiti zamjenski." "Ne, ne radimo tako." Ostavljam na kraju mail adresu, i molim da mi izvadi karticu s brojem. Totalno razočarana odlazim ponovo na Iblerov. "Ne radimo to inače, jer Vam je istekla garancija, ali napravit ćemo iznimku." "Molim Vas", dahnem.....:((((( I evo me s Alcatelom, samo zvanje i poruke. Valjda će uspjeti ovi iz servisa osposobiti Nokiu....Vidjet ću - za desetak dana....:((((( Do tada - može me se zvati, i ja mogu zvati...:))))) Nokiaaaaaaaa....Vrati seeeeee....Skuhala sam Ti....A ne, Ti papaš samo struju...Zaboravila sam.... Koliko smo ovisni o tehnologiji, to je začudno! Ne volim to, ali - doslovno je tako. Zaboravili smo pisati u bilježnicu; pamtim možda pet telefonskih brojeva - ostalo je sve u mobitelu....I tako...da ne nabrajam i ne lamentiram...:)))) 240 post od povratka. Ljubim! |
- 20:35 - Komentari (29) - Isprintaj - #
nedjelja, 15.08.2021.
Za Morsku iz dubina (Otočku)
|
Kad sam pročitala, odmah me nekako obuzela toplina, i prva osoba na koju sam pomislila - bila je Morska.....Radi se o knjizi Antonele Marušić, iliti Nore Verde u književnom svijetu, a knjiga se zove: "Moja dota". Knjigu je uredila Maša Grdešić, a objavio nakladnik Ocenamore. Riječ je o djelomično autobiografskoj knjizi, čiji je glavni lik maloljetna Splićanka velolučkog porijekla , koja ljeta provodi kod svoje bake u Veloj Luci. Točno mogu zamisliti, jer sam imala zadovoljstvo tri puta ljetovati u Veloj Luci, i bilo mi je predivno. Oliverova Vela Luka, Vela Luka Jasne Zlokić - sve sam to doživjela...I noćno ribarenje....Baka svoju voljenu unuku zove Nelica, a ugošćava je u svojoj skromnoj otočkoj kući. Nelica je dijete iz razdvojene obitelji (kao što sam bila i ja), a otac je tek usput spomenut. Ali, stranice su zato posvećene marljivoj i štedljivoj baki. Odnos unuke i bake pratimo od Neličine sedme godine života, nesigurene djevojčice, pa sve do Neličine četrnaeste godine, kada se polako mijenja iz djevojčice u djevojku. Ljeta su prepuna doživljaja, ne toliko s prijateljima i prijateljicama, koliko s bakom s kojom unuka voli razgovarati i slušati bakina sjećanja. Bakina su sjećanja bogata, i vode nas u vrijeme Drugog svjetskog rata. Roman "Moja dota" je roman u odrastanju, više ili manje bezbrižnom odrastanju, kada su još socijalne razlike između ljudi još bile uljuđene i pristojne, ali i o toplom odnosu unuke i bake."Moja dota" je oda svim otočkim, ali ne samo otočkim, bakama koje strpljivo i dobročudno dočekuju svoje unuke, pa ih uče kako se živi od plodova vlastitoga rada. Nora Verde je veći dio romana napisala na jednom od čakavskih pjevnih dijalekata, kroz koji će se nečakavci malo teže probijati. Ali, to knjizi daje samo dodatni šarm. Ljubav ostaje čvrsta i postojana. Ljubav koja je preživjela i bakinu smrt i postala najveći Neličin miraz. Eto, toliko. U ovoj knjizi sam vidjela Otočku, s velikom ljubavlju prema svojoj djeci i unucima....Tu sam vidjela moju baku, koja je bila točno takva kakva je bila Neličina baka. I naša ljubav je bila takva - sve je preživjela. Moja draga Marija! Moja današnja i najdraža imendanka!!!! Ljubim! |
- 21:56 - Komentari (16) - Isprintaj - #
subota, 14.08.2021.
Plazma shake
Od jutra oko hranice i pića...:)))))) Danas sam gastronomski griješila, ali - nije svaki dan tako...Ujutro: plazma shake. Recept: 2 dcl mlijeka, 4 žlice Plazme (ja već imala mljevenu Plazmu kupljenu), 1 žlica kakaa ili Nesquika (što god imate), 3 žlice jogurta (ja stavila) ili slatkog vrhnja. Nisam stavila slatko vrhnje, jer sam stavila šlag na kraju. Sve sastojke sam ubacila u Nutribullet (ili ako imate shaker) i izmiksala sve sastojke (minuta posla): Radi ljepšeg izgleda, malo plazme sam stavila na vrh, isto kao i šlag i rastopljenu kockicu čokolade. Ma mrak! Ljudi, kako je to dobroooo! Evo fotografije: No, onda čitala i pisala, onda telefonirala....I sjetim se da sam na Instagramu osvojila točeno pivo u Harats Irish Pubu, blizu Kaptola....  Hvala domaćinima, zaista sam oduševljena i ljubaznošću mladosti i odličnom pivom i hranom! Sve pohvale!!!!!! Mljac, mljac! Fotografija dva:    Ali, što je najljepše u ovome danu - mamin osmijeh preko telefona! Čujem da je u redu, da joj je bolje. Čujem po glasu! Yes!!!! I sve drugo pada u vodu....Sve drugo - lijepo - pada u drugi plan. Ovo je najljepša vijet. Mirno spavaaaammmmm! Ljubim vas! Ps: Sretan blagdan Velike Gospe svima koji slave! Imendan moje drage bake Marije. Mariška, kako smo je od milja zvali - sretno Ti, gdje god da jesi. Jako nedostaješ. Ljub! |
- 23:12 - Komentari (16) - Isprintaj - #
petak, 13.08.2021.
Lukine žene
|
. Autor potpisuje i naslovnicu (karikaturu) za svoju knjigu. Petar Pisemestrović je rođen 3. svibnja 1951. u Sremskoj Mitrovici. Nakon mature, studira na Fakultetu političkih znanosti. Nedugo po dolasku u Zagreb počinje svoju karijeru karikaturista, te surađuje s listovima Vjesnikove novinske kuće. Od 1991. živi s obitelji u Austriji i radi kao politički karikaturist za dnevni list "Kleine Zeitung" s kojim je vezan ekskluzivnim ugovorom. Kao 21. godišnjak, počinje pisati pjesme, po uzoru na Arsena Dediča, s kojim se upoznaje zahvaljujući karikaturi. Pisanje je njegova druga strast i u njemu nalazi ravnotežu potrebnu za njegov posao političkog karikaturista. "Lukine žene" su njegov prvi roman, s kojim se predstavlja hrvatskoj publici kao pisac. Pa kakve su to "Lukine žene"?! Autor je izabrao pisati o Zagrebu, Rijeci i umjetničkim krugovima, koje jako dobro poznaje i kojima i sam pripada. Posebno je lijep i dojmljiv dio o galeriji, u kojoj radi Koraljka (jako puno Koraljke sam prepoznala kod sebe!), glavni ženski lik. Koraljka je slojevita, kako to već svaka žena jest, i balansira između svojih ljubavi - da, ljubavi, jer svakoga od njih voli na svoj način - a to su Luka i Adrijan. Ima tu koketiranja s lezbijskom ljubavi, Mašom. Izvrsni opisi vođenja ljubavi, maštovito uranjanje u ženski mod razmišljanja daje veliku uvjerljivost, koju proživljava ženski lik. Adrijan (kao asocijacija na Jadransko more), pomorac, i Luka, arhitekt, kriju u sebi mnoge nesigurnosti - ali, u jednome se slažu. U ljubavi prema Koraljki. Također, vrijeme u kojem se roman djelomično odvija (preko Koraljkinih razmišljanja o prošlosti) je vrijeme rata u Hrvatskoj. Opisano kako se i doživljavalo - napetost, kaos, gubitci života, kasnije oni, koji rado mijenjaju političke kapute i identitete....Umjestnost, nekako, za divno čudo, opstaje u tim teškim vremenima. Kao pokazatelj, kao Sunce kojemu se treba okrenuti. Pa tko su te Lukine žene, kojih osim Koraljke, ima četiri i koje su spremne doći odmah na Lukin poziv?! To ćete, kao i Koraljka, otkriti čitajući ovaj roman tek na kraju - baš kao u dobrom krimiću. Velika preporuka za čitanje. Ljubim vas!!!! |
- 22:45 - Komentari (17) - Isprintaj - #
Uspavana mic, jedna crvena haljina i ormari
https://photos.app.goo.gl/DFZYDRP1RnUdWdL79Mickovićka jedna odavno spava ...:))) Spremanje ide dalje, i jako sam sretna. Samo što ne stignem brzinom kojom bih željela....Trudim se....Evo haljinice koju poklanjam:      |
- 00:36 - Komentari (16) - Isprintaj - #
srijeda, 11.08.2021.
Malo dobrih vijesti za Petrinju i Sisak
|
Projekt Hrvatskog Društva Pisaca: traže se polaznici besplatnih radionica kreativnog pisanja! Zainteresirani, treba se javiti na mail: moherceg@gmail.com, Budite brzi, jer primaju deset polaznika u svaku grupu (poezija, proza, i ne znam što još sve). Mentori su: Zoran Ferić, Jagna Pogačnik, Miroslav Mičanović, Monika Herceg, Olja Savičević Ivančević, Luiza Bouharauua. Radionice su organizirane za ljude iz Petrinje i Siska, okolice... Jako me razveselilo!!!!! Danas sam ponovo bila vrijednica: ormare spremam za zimu; a da bih mogla staviti lavandu kao zadnju doradu, moram izvući sve ono, što već dugo ne nosim - pa ću pokloniti nekome, kome je potrebno. Već jedna vreća čeka!!!!!! Biti će sigurno još jedna.... I već mi se javilo nekoliko ljudi...Huuura!!!! Ljudi dragi, baš ste me obradovali sa komentarima na zadnjoj objavi - hvala vam!!!!!! Ljubim!!!!  |
- 22:57 - Komentari (17) - Isprintaj - #
utorak, 10.08.2021.
Suprotno od ljubavi....
|
Osobine koje ne prihvaćamo kod sebe su poput "sjenke" koja se pojavljuje u nekom trenutku u našim životima. Pored "sjenke", razvijamo i ono što je Freud nazvao "idealnim egom", što je ono naše "jastvo", koje nam je potrebno da se uklopimo u sredinu i kako bi smo bili prihvaćeni. Odbacivanje "sjenke" uzrokuje mnoge probleme, jer kada ne prihvaćamo sebe iz straha, to znači da ne volimo sebe, pa sam tim ne možemo voljeti ni druge. Znači, suprotno od ljubavi nije mržnja - nego strah. Strah i od sebe samih. Ljubav je uvijek rizik - pa prevlada strah od toga da nam je netko postao drag. U prijevodu: oni koji vas ne vole, zapravo vas se - boje. Zapamtite to dobro. Moj smoothie od šljiva, jogurta i banane. Isto kao jučer, ali sada u tekućem obliku.   |
- 00:22 - Komentari (26) - Isprintaj - #
nedjelja, 08.08.2021.
Dentastix
Najprije, sretan Međunarodni dan mačaka! Pozdravlja vas Lea!   Za kraj posta, malo smijeha. Jedna gospođa se javlja u cockerovsku grupu na Facebooku. Pa kaže, u pasjoj gupi: "Mislim da nije u redu da se psi nazivaju dečkima i curicama. Šta vi mislite?!" Odgovara jedna druga gospođa, koja za razliku od prve gospođe ima cockera: "Mislim da nije u redu ljudima govoriti kako bi trebali ili ne bi trebali nazivati svoje ljubimce. Ja Nali kažem: Nala, Nalice, curica, djevojčica, prasulence, smeće malo hodajuće, posranka, ljepotice, točkice mala i još sto naziva, pa se ona i dalje odaziva samo na "dentastix". Ako nisam umrla od smijeha :))))) Da se odaziva na dentastix...:))))) Dentastix je, za one koji ne znaju, pasja poslastica za čišćenje zubića...:)))))) Eto, tako. Od sutra netko drugi preuzima štafetu bloga tjedna, a ja mogu malo polakše s pisanjem...Ljubim! |
- 22:33 - Komentari (14) - Isprintaj - #
Svijet je naš (ili svijet je u nama)
|
Svijet je oduvijek jednako bogat i raznolik kao i danas Bogatstvo i bijeda, radost i bol, mir i borba uvijek su postojali istodobno. Povijest ljudskog života povijest je putovanja svakoga od nas od rođenja od smrti. Kad proučavamo povijest, uvijek čitamo nečije tumačenje i argumente. Potpuna povijest nikad ne bi mogla dokazati točnost pojedinog tumačenja. Svi mi možemo ispričati mnoge istinite pripovijesti o sebi odabirući pojedine dijelove svoga života. Ali - ne sagledavamo cjelinu. Potpuna bi povijest poništila pojedinačne priče i pokazala nam da nismo nim zlikovci, ni sveci, nego tek tragači. Iz tuđih pripovijesti možemo mnogo naučiti. One nam mogu osvijetiliti put, pokazati nam zašto je neki izbor bolji od drugog. Da bismo iskusili punoću ljudskosti, moramo odbaciti uredno ocrtan okvir takvih pripovijesti, pa čak i ono što izlazi iz okvira, i pokušati ih prilagoditi vlastitom znanju, iskustvu i životu. To je najvažnije! Ne pristaje sve svakome. U život uranjamo, njime smo posve okruženi. Ne napola. Duhovna bitka se vodi u svakome od nas - samo zavisi s kakvim intenzitetom, koliko dugo i kakvim oružjima. Kao što svjetlo ne može istovremeno postojati s tamom, tako dobro i zlo ne mogu postojati istovremeno - moramo odlučiti na čijoj smo strani. No, nije li priznavanje slabosti potpuni poraz u životu?! Ili smo još jedna pokretač više u životu....Jer upravo su slabosti naš učitelj u životu. Drago mi je da vam se svidio moj način i pisanje, i da ćete (ili ste) naučili kako (ne)treba. Nada i ljubav umiru posljednje. Kaže se. Da li je tako?! Drago mi je da mi se, kada je zaista nešto što dirne, jave i ljudi koji su tihi čitači i ne jave se uvijek. Ali kada se jave - onda znaš da si pucao ""u sridu". Danas sam se baš nasetala, Gornji grad, Maksimir...Kupila jedne ljute papričice....  |
- 01:33 - Komentari (17) - Isprintaj - #
petak, 06.08.2021.
Nije kraj kad je kraj....
|
Zagreb-Prag, 2007. Spremam se na konferenciju u Prag. Tresem se iznutra nakon razgovora s mamom jer me ljuti. Ljuti me koliko ne pazi na sebe. Još i tu brigu mi zadaje pred put... "Samo da nešto ne zaboravim" - paničarim, glasno pričajući sama sa sobom. Sretna sam zbog konferencije! Ne samo zbog toga što ću šetati ulicama Praga; uživati u odličnoj hrani i dobro organiziranoj konferenciji; ne samo što ću u Zlatnom gradu tragati za nekim stručnim knjigama i imati izlaganje; upoznati svog političkog idola Vaclava Havela, ako u današnje vrijeme nešto kao idol može uopće opstati i postojati...Ne samo to! Nakon niza godina vidjet ću Njega!!! (Gospodin Faca rekli bi u "Sexu i gradu"). Nisam mogla pretpostaviti, zaboravljajući da me moj unutarnji glas rijetko kada može prevariti, a on mi je šapnuo koji let i koji dan putovanja izabrati, da letimo zajedno. To sam shvatila tek kad sam, ne znam više sretnija ili uzbuđenija, ušla u aerodromsku zgradu. Volim užurbanost aerodromskih zgrada; volim napetost i mirise putovanja; nečega što tebe vuče u nebeska prostranstva, a ujedno prisiljava sagledati što ostavljaš iza sebe. Odmah sam ga primijetila. Već je stajao u redu, na šalteru za prijave. Visok, markantan, strši iz gomile....Bljeskovi sjećanja u mojoj glavi; suze sreće u mojim očima...Sedam dana u Pragu. Sedam dana zajedno u Pragu. Brzo razmišljam što sam utrpala u kofer- odijelo, bijela bluza, večernja haljina, crne svečane hlače, kostim i cipele bez pete, Chanel 5...S olakšanjem zaključujem: sve, baš sve je tu! I zapamti, govorim sama sebi, zapamti dobro da nikome nikoga ne otimaš....Moja savjest progovara; uvijek - čak i u takvim situacijama! (Faci je supruga poginula u teškoj saobraćajnoj nesreći.) Prilazim mu polako; gotovo na prstima..."O, Luki" , i slavni osmijeh od uha do uha...Osmijeh s kojim me davno osvojio....O, da tu sam i fiksiram ga pogledom...Sjajan je u prikrivanju emocija, dok sam ja jednostavno semafor na kojem se sve vidi...Putovanje počinje, a što će se sve događati, nisam ni mogla slutiti....U Pragu nas čekaju s autom, rekoh da će biti sjajna organizacija - mislim u sebi...I hotel u samom centru grada; ma savršenstvo! Tijekom konferencije sve je u redu - žurba; koncentracija; izlaganje; slušanje drugih...Odmah na samom početku saznajemo i da će se održati svečana večera pod pokroviteljstvom Vaclava Havela..."Aha" oteo mi se uzdah zadovoljstva....Lijepo! I to će biti pravi doživljaj za mene.... Faca se samo smješka; njemu to dođe kao "Dobar dan", pa druži se on s malo većim facama, i to ne samo u Europi...No, meni znači! "Kazalište nakon večere?" tiho pitam. Klimanje glavom...Pun pogodak, što god je na repertoaru - unaprijed znam...."Bravo ja" bodrim samu sebe...Od malih pobjeda sastoje se i najveća postignuća; ma uhvatiti ću ja tu ribicu horoskopsku.Večera je prošla savršeno; ondje sam dobila ono slavno od Havela: "Ma, ja bih s Vama još razgovarao, ali što će reći Dašenka?" (Daša Veršknova ili Dagmar Havlova, druga Havelova supruga. Odlična glumica; iz prvog braka ima kćerku.) U sebi dodajem: "Faca neće reći ništa." I doista, samo visoko podignute obrve i malo čuđenje...Kao što sad Luki izvodi i zadržava tu Havela...Kazalište prošlo kao u snu čim sam osjetila njegovu ruku u svojoj....Bližimo se hotelu; čvor u grlu; leptirići u trbuhu. Toplo-hladno mi je. Pozdravlja se ispred moje sobe bez obećanja i suvišnih riječi. Dobro. Vraga je dobro! Razočarana sam i tužna. Došao je, ali tek kasnije, tiho pokucavši. Opet ne govori, samo ulazi. Pokušavam obrisati oči, koje su prije nekoliko sekundi prijetile poplavom (suza). Samo su vlažne, ali ni to mu, sigurna sam, ne promiče...Tako je miran, tako samouvjeren....Ne, nije nam prvi put, ali meni s njim kao da je uvijek prvi put...Spavaćica pod njegovim prstima ide prema gore, a zatim leti na suprotni kraj hotelske sobe...."Uvijek isto, znaš da neće biti potrebna", mrmlja, očito me pokušavajući naučiti praktičnosti...Na svoj način. Tresem se, ne od hladnoće, nego od svih emocija koje se kovitlaju u mojoj glavi i mome tijelu...Umiranje i ponovno rađanje istovremeno... I tako svih noći konferencije....Lagala bih kad bih rekla da nije bilo lijepo, lagala bih kad bih rekla da nije bilo posebno, lagala bih kad bih rekla da nisam očekivala nastavak.... Zagreb, 18.03. 2007. Pismo (moje) Najprije rođendanske čestitke - za dobre želje nikada nije kasno, zar ne?! Malo me čudi sve ovo što se događa, ali valjda ja najbolje znam (koje samouvjerenje!:))) Za krepat!:((((), i ne mora mi to nitko demantirati ni potvrditi, jer sam prošla najbolniju metodu, metodu vlastite kože - koliko emocije mogu utjecati na čovjeka i njegove postupke... No, i Ti to znaš, jer si sam birao... Prisjećam se Bratislave, gdje sam te formalno zapravo prvi put upoznala i već tada rekla - slušajući izlaganje na konferenciji - "Ovo je netko koga treba poslušati!" Predavanja - na fakultetu (druga je stvar što sam jedva čekala da završe, ali to je imalo neke svoje druge razloge, ehhhhh) divila sam se lakoći tvoga izlaganja i povezivanju činjenica i pitala se kako nisam vidjela nešto toliko očito i jasno - zar mi to mora reći netko drugi?! Prisjećam se Havela, prisjećam se konferencije u Pragu. Kao da se događa sada, vidim kako se pakiram i kako se veselim jer i ti ideš u Prag...Dolaziš na moj teren! ima li išta ljepše, kad znam što ti sve mogu pokazati i gdje te sve, na koja draga mjesta mogu odvesti... U Pragu nas čekaju s automobilom, divne li zemlje - pomislih tada i još: "Kad nešto jako, jako želiš, sve se uroti da Ti se želja ispuni." Kazalište nakon Hradčana; pomalo mi je zima, ali ne od hladnoće. U kazalištu nisi ni trepnuo, neprestano držiš moju ruku u svojoj...Zapravo, u potpunosti si je upio, nestala je u tvojoj ruci... Nakon kazališta - odlazak u hotel---E, tu sad počinje igra emocija...Toplo- hladno, zima mi je - vruće mi je...Praviš se kao da se ništa ne događa...Hmmmmm..... Odlaziš - kao navodno - i ostavljaš me pred vratima sobe...Ne mogu vjerovati kako kontroliraš emocije, Tvoje lice ne odaje tragove.... Nakon nekog vremena - ipak ne možeš protiv sebe - tiho kucaš i ulaziš...Na rubu suza sam. Ti to svojim pogledom odmah naravno vidiš, ali ništa nije važno, samo da si tu...Ne govoriš ništa, samo me lagano maziš po licu; ljubiš; svlačiš...."Sve u redu?" "Sada - da". Sjećam se i Amerike i Twinsa...Koliko sam strepila, jer Ti si već bio u Americi i imao obaveze, predavanja...I sjećam se veselja kada si nazvao...No, sjećam se i jednog Londona, za koji mi nisi rekao da putuješ....Kada pričamo o Londonu, sutra ujutro putujem - nonšalantno dodaješ. Uzrujavala sam se, a ti si mrtvo-hladno marširao oko zgrade sa mnom, da alkohol malo popusti i ispari u mojoj glavi - jer sam se od žalosti napila. Jer - ja ne idem s tobom u London... Nadam se da sam te prisjetila nekih posebnih trenutaka.... "Imam sa vama velike planove" . Sjećaš se?! Tvoja L." Eto vam jedne istinite priče iz moga života. Ljubim!  |
- 22:29 - Komentari (17) - Isprintaj - #
četvrtak, 05.08.2021.
Čokoladne praline
|
Bili smo naivni. Nismo znali da se priče, potenciranjem, obnavljaju, a ratovi ponavljaju. Ipak, mudrost potiho živi u svakom vremenu. Divan tekst Konobarice s tastature - molim vas da svakako navratite kod nje i vrlo pažljivo pročitate njen tekst. Potpisujem ga, svaki redak, svaku riječ! Ni meni nije nitko poginuo u Oluji, nije se čak ni borio u Oluji - osim mame, koja je kao liječnik imala radnu obavezu. Bila sam tada na fakultetu u Zagrebu, i jedva čekala - s nestrpljenjem - da sve završi, da ludilo rata prestane i da se svi mogu vratiti svojim obavezama i životu.Uvijek i u svemu treba biti čovjek. Svijet se počinje mijenjati od nas samih. Tvoj glas se treba čuti.. Nemoj šutjeti, kreni prema ostvarenju ciljeva. Nemoj biti kopija - samo original. Daj sebe ovom svijetu. Pokaži da ovaj svijet može biti jedno bolje mjesto. Ne osuđuj, sagledaj. Svatko od nas ima svoje razloge i svoj put. Ti si dar ovom svijetu. Budi mudar i vješt. Ponavljam, kao mala papigica: svatko POIMENICE neka plaća svoje grijehe, ako ih ima i koliko ih ima! Imenom i prezimenom! Imala sam i imam predivne prijatelje u Beogradu, Novom Sadu - ma svugdje u Srbiji. Prijatelji su ostali prijatelji! I nikada mi nije padalo na pamet osuđivati ih ili prekidati prijateljstvo. Jer mi je bilo najvažnije - da su ljudi. Kao što ni njima nije bilo važno da sam Hrvatica, Slovakinja po mami....Nego kakva sam - prema njima. Kakva sam kao osoba. Nekim ljudima ne možeš objasniti - jer kao mali konjići gledaju samo ravno ispred sebe, ni lijevo, ni desno - i zato ne razumiju što se događa. A eto, živim u nadi da će jednom, možda, shvatiti. Moj najveći izraz ljubavi prema domovini je što sam ostala ovdje, a mogla sam drugačije. Puno drugačije...No, moram reći da mi je domovina uzvratila, na izvanredan način. Bila više nego mama prema meni. To me navelo - da ostanem. I moja mama.Slovakinja. Koja je rekla da bi smatrala ogromnim porazom da se vrati u Slovačku - iako nas je baka zvala kad je bilo najteže. I koja je meni rekla da bi smatrala mojom izdajom da tada odem u Slovačku baki. Ne. Ne žalim ni za čim. Jer i najveće blato iz moje prošlosti naučilo me kako više ne ugaziti u njega. Jer život nije samo ružičasta, slatka bajka...Život nije priča o princezi, princu i dvorcu, nekoj zagubljenoj cipelici - Život je svakodnevni ispit. Ispit iz mudrosti. Iz zrelosti. Iz empatije. Iz ljubavi. Iz odgovornosti. Iz strpljenja. O, da. Ponajviše iz strpljenja. Iz razumijevanja. Ispit iz ljudskosti. Zbog toga mi i nije žao kada pogledam unatrag, svaku pogrešku, udarac, pad, ranu...Jer sve me to učinilo čovječicom. Snažnijom ženom. Volim, ma obožavam svoj put. S divnom prošlošću, sadašnjošću i još ljepšom budućnošću. I neka ipak završimo u slatkom tonu:   Sretan vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja!!!! Ljubim vas!!!! |
- 23:22 - Komentari (21) - Isprintaj - #
srijeda, 04.08.2021.
Zaštićena
|
Pričam ja danas telefonom sa mojom Jadrankom, onom koja je studirala glumu u Londonu. A prije toga bila moja najbolja prijateljica na Filozofskom fakultetu, na kojem je upisala komparativnu i povijest umjetnosti. Ali, zapravo je htjela upisati glumu. Nije uspjela na Akademiji, pa je željela pokušati vani, Uspjela!!!! Sjećam se kako smo sjedile u kafićima u blizini Filozofskog, Bože mislile da smo najpametnije na svijetu i da će nas život uvijek maziti i paziti, i da nema pogrešnih koraka - jer, nas dvije smo mudrice ....:)))))) Prisjećamo se tako telefonom tih trenutaka, a ja kažem kako sam joj se uvijek divila, što se odlučila na takav korak. Minuta šutnje. A onda će ona: "Ahhh....Ja nisam imala drugog izbora. Ti - Ti si bila oduvijek zaštićena. Ti nisi trebala nigdje ići:" Nakon završenog razgovora, razmišljam o ovoj njenoj rečenici. i dolazim do zaključka da je u pravu. Moje dvije neumorne, moja mama i baka, zaista su se trudile da budem zaštićena i da mi pruže sve što sam željela. Dobro, s obzirom na to da su i mama i baka i otac bili fakultetski obrazovani, intelektualci - očekivalo se od mene da krenem istim stopama. I mogli su mi to priuštiti. Prvu godinu na fakultetu nisam radila, nisu mi dozvolili, jer su smatrali da se trebam posvetiti učenju - ali, nakon toga sam pisala za Vjesnik, pa za časopis Vikend, koji je izlazio jednom tjedno.....Uglavnom, kada sam se uhvatila pisanja - nije bilo zaustavljanja za mene. :))))) I tada je honorar iznosio koliko i jedna solidna plaća. Tako da sam vrlo brzo "oslobodila" svoje financijskih zahtjeva, ali su rednovno slali kolače, neke fine stvari za papanje i sl..))))) I da, osjećala sam da se imam gdje vratiti. To je jako bitno. Da su mi vrata otvorena, ma što god da se dogodi.....Baka je znala reći, jer je tada već dio vremena boravila u Bratislavi: Split i Bratislava su Ti iz Zagreba jednako udaljeni. Osam sati na svaku stranu.:)))) Dođi kad god poželiš. Tada su počeli prometovati i busevi, koji su u Bratislavu sa zagrebačkog autobusnog kolodvora odlazili četvrtkom u devet dopodne, što bi značilo da sam u Bratislavi bila negdje oko 16, 17 sati. :))))) No, eto - koliko Te jedan razgovor može vratiti u prošlost. U neke dane kada su najdraži još uvijek bili u mome životu. Mislim tu prvenstveno na baku..... Ručak (a može poslužiti i kao doručak): dva jaja, 300 ml toplog mlijeka, sol, papar, 200 g brašna, 200 grama ribanog sira, narezani komadići zelenog dijela mladog luka.        I na kraju, znate ono kad vas cijeli dan, od jutra, od buđenja, prati jedna pjesma?! Bilo da je čujete na televiziji, CD-u, sjetite je se i stihovi i glazba krenu u glavi...Jutros sam se probudila s pjesmom Arsena Dedića , koju pjeva Gabica. Arsenova Gabica. Arsen je napisao tekst, a Đorđe Novković zaslužan je za glazbu. "Ako drugi ne shvate Nek mi sude Neću život miran, tih Moje mjesto je uz njih... Hrabre ljude..." Ponekad treba zaista puno hrabrosti. Na primjer, kad pogledam u ovu fotografiju:  |
- 21:50 - Komentari (16) - Isprintaj - #
utorak, 03.08.2021.
Sve sami fini ljudi
 Ručak: mesna rolada, marelice i salata od paprike, rajčice, mladog luka, češnjaka, bosiljka, origana, malo maslinovog ulja i mozzarele. Prepečeni tost uz salatu.    Stigla mi je i jedna lijepa razglednica iz Brugea, gdje se nalazi moja Anne, Njemica rođenjem, ali samo rođenjem, na godišnjem sa sestrom. Obraduje kada se u sandučiću pronađene i nešto drugo osim računa.:)))))  |
- 22:13 - Komentari (20) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 02.08.2021.
Šetnja s Titom (Walk with Tito)
|
Danas sam imala ogromno zadovoljstvo da me jedna draga, mlada, pametna dama prošetala, a tema je bio Tito.Pitala sam kako je došla na ideju za Šetnju sa Titom, koju je sama osmislila i trenutno je realizira. Kaže Danijela Matijević: "U Berlinu sam dobila inspiraciju da pokrenem turistički projekt "Šetnja s Titom". Objašnjava mi Danijela kako se divi Nijemcima koji ne skrivaju istinu o Gestapu ili Staljinu. Kod njih je sve transparentno. Projekt, koji je bio prvenstveno zamišljen za strance, s obzirom da je Danijela licencirani turistički vodič i govori engleski jezik, a također je radila kako novinar, jer je završila politologiju na Fakultetu političkih znanosti (naravno da smo odmah prokomentirale i bivše profesore, i to u najboljem mogućem smislu!) međutim - kada sam upitala ima li više interesa za turu od strane stranaca ili nas, domaćih - odmah je odgovorila da trenutno vode - domaći. Zanimljivo. Danijela je odmah naglasila da nije osmislila turu kao nekakav navijač ili pobornik prošlosti i bivše države Jugoslavije, nego kao netko tko zaista poznaje Titov lik i djelo, i želi ga osvijetliti sa svih strana - i istaknuti i ono dobro, i ono loše. Kako se Danijela našla u Berlinu?! Nisu joj se baš svidjela događanja u Zagrebu 2016., pa se uputila u Berlin - gdje je pronašla posao PR-a za Galeriju Voodoo55 u berlinskom umjetničkom kvartu Wedding, ali i kao turistička vodička na engleskom jeziku vodila je ture po najznamenitijim dijelovima Berlina. Imala je slobodu osmisliti sadržaj ovih šetnji, pa se kroz ovaj izazov vratila ljepoti pisanja i pričanja priča kroz ture.Kaže da je upravo boravak u Berlinu bio presudan da bi se odlučila na ovaj današnji projekt. Nijemci svoju povijest ne brišu i dostojanstveno se nose s njenom težinom - kaže Danijela. Nastavlja dalje: "Dođete u park Treptower i vidite da tamo i dalje postoji neki Staljinov citat. I nitko ga ne dira, ne devastira. Da se sačuva kako je to tada u povijesti izgledalo. A mi imamo jednog Tita, koji je rekao Staljinu povijesno ne, nakon što je praktički goloruk krenuo protiv dobro opremljene Hitlerove vojske. I mi Tita nigdje ne spomnjemo." Danijela ovom turom, kako sama kaže, nastoji to ispraviti. Krenule smo od Doma hrvatskih likovnih umjetnika. Danijela objašnjava kako je Meštrovićev paviljon nekoliko puta mijenjamo svoju namjenu, pa je tako jedno vrijeme bio i Džamija. Zgrada u kojoj je otvorena Džamija, otvorena je 1938. pod imenom Dom likovnih umjetnosti. Dom je blagoslovio nadbiskup Alojzije Stepinac, a u džamiju ga je preuredio dr. Ante Pavelić. Meštrović se pobunio zbog toga što nisu dobili pristanak njega kao autora za ovu prenamjenu, ali uzalud. Poslije oslobođenja nova vlast je 1948. dala nalog za rušenje minareta i kao i prethodna vlast pokušala ga koristiti u svoje svrhe, prenamjenivši ga u Muzej narodnog oslobođenja. Minareti su srušeni. Tek današnjih dana je zapravo taj prostor, toliko puta rastavljan i sastavljan, vraćen onima kojima je od početka trebao propadati - umjetnicima.           |
- 21:11 - Komentari (17) - Isprintaj - #
Suncokreti
    I na kraju, danas sam najozbiljnije razmišljala o odlasku s bloga. Sada ću i obrazložiti. Prvo: ne mogu imati ni trunke empatije ni biti fina prema nekome, tko psuje, vrijeđa i prostači. Godinama. Jedinu obranu koju imam je takvu osobu brisati. I ne komentirati. Doista se trudim pisati o onome što me zaokuplja iskreno i otvoreno, empatično; biram neutralne teme, pisanje, knjige, književnost - ne vrijeđam, iako bih mogla i te kako potpuno utemeljeno, ali vjerujte - govance smrdi čim ga više dirate....:(((( Nije mi to potrebno. Uvijek ću brisati komentare pojedinih, pa da mi dođe i kaže: najljepše jutro želim....jer znam da s takvim ljudima ne ide lijepo. Osobno, najveća kazna mi je ignore nekiga. Jednostavno - ne zanimas me, ne privlači s moju paznju....Ili, kad kao navodno nekome uopće nije stalo do Tvoje reakcije - ali će napraviti sve dok je ne dobije. Što je to u glavi?! :))) Neshvatljivo. Iako ne volim taj način, ali izgleda da jedino što Teatralni presječe i gotovo i odgovori na isti način - mislim da jedino to pali. Smiješni su mi takodjer likovi kojima kažeš S - oni iskonski mrze. Jer im je asocijacija na Srbin i Srbija. Nisam ja kriva što je Novak rođen u Srbiji!:)))))) (Hvala Bogu da smo se osvijestili za Teslu (kovanice eura!), jer bi ga naši susjedi vrlo rado udomili i posvojili, bez brige! :)))) Na to se mogu samo nasmijati - jer ljudi (pojedinci) su jedno, i svatko treba platiti svoje grijehe ako ih ima, a mrziti narod - kao takav, u cjelini, to nikada. Onda što bi s Nijemcima?! Zar i njih doživotno trebamo mrziti?! Koliko naših hrvatskih ljudi je otišlo potražiti posao i život tamo, jer financijski se neusporedivo isplati napraviti taj potez. Stalno ili privremeno - stvar uvjeta i izbora....nisam članicom nikakvih klanova, ždanova - ni na blogu ni inače, imam Srba prijatelja koliko hoćeš, i ponosna sam na ta prijateljstva....pomažem im i u poslovnom smislu...Dakle, ne da ne mrzim - nego bi Đole rekao - voooleeem! Toliko od mene. Ne dam da me se napada bez veze i razloga, i jala i ljubomore. To što je meni lijepo u životu, što imam svoje divne ljude oko sebe, što imam divne mamu, sestru, nećaka - to sam se ja svojim postupcima i radom izborila za sve to, i čuvam i njegujem te odnose. Savršeno mi je - i uvijek će tako biti. Nitko nikada ničim to ne može ukaljati ili uništiti. Jer tako želim! Jer sam to zaslužila! No, svatko bira svoj život. Kako si ga stvorite, tako će vam biti. Mržnja ili ljubav. I to ćete živjeti. Ali - uvijek s posljedicama ako birate zlo. Uvijek! Ljubim vas, ekipo moja normalna i dobra. Žao mi je da uopće moram pisati ovakav post - ali nadajmo se uvijek boljem. Klasa optimist.....:)))) Ljubim vas! |
- 00:30 - Komentari (18) - Isprintaj - #
nedjelja, 01.08.2021.
Nenormalni Balašević
|
Jutro nije baš najbolje počelo. Zove mene gospođa, s kojom sam imala dogovoreno za malu cockericu, crno - bijelu. E, da su se oni zaljubili u malenu i da je ne mogu dati. Da će je zadržati za sebe...:(((( Uffff....No, što je, tu je....Zovem jednu drugu mladu damu - ta ima crnog i zlatnog cockera, i parit će ih - cura i dečko su, a boja može ispasti: crna, žuta ili miješano....Također, istaknula sam da bih curu (srećom, znaju me i znaju da mi cura neće služiti za štancanje malenih)....Eto, tako da ću morati čekati do rođendana ili početka studenog.....I neću do zadnjega znati da li će biti cura uopće, i koje će boje biti... Eto! Živi bili, vidjeli....Rastužilo me, kako ne...:(((( No, to je tako....Goldie sam dobila za rođendan, pa ovo i ne mora biti loš znak. Ručak: piletina u marinadi od kopra i maslinovog ulja. Salate je ostalo u hladnjaku i za danas. I na kraju: kolač od marelica. Čini se da sam stavila malo više brašna nego što sam trebala, ali - jestiv je :)))) Fotografije:         |
