Danas sam imala ogromno zadovoljstvo da me jedna draga, mlada, pametna dama prošetala, a tema je bio Tito.Pitala sam kako je došla na ideju za Šetnju sa Titom, koju je sama osmislila i trenutno je realizira. Kaže Danijela Matijević: "U Berlinu sam dobila inspiraciju da pokrenem turistički projekt "Šetnja s Titom". Objašnjava mi Danijela kako se divi Nijemcima koji ne skrivaju istinu o Gestapu ili Staljinu. Kod njih je sve transparentno. Projekt, koji je bio prvenstveno zamišljen za strance, s obzirom da je Danijela licencirani turistički vodič i govori engleski jezik, a također je radila kako novinar, jer je završila politologiju na Fakultetu političkih znanosti (naravno da smo odmah prokomentirale i bivše profesore, i to u najboljem mogućem smislu!) međutim - kada sam upitala ima li više interesa za turu od strane stranaca ili nas, domaćih - odmah je odgovorila da trenutno vode - domaći. Zanimljivo.
Danijela je odmah naglasila da nije osmislila turu kao nekakav navijač ili pobornik prošlosti i bivše države Jugoslavije, nego kao netko tko zaista poznaje Titov lik i djelo, i želi ga osvijetliti sa svih strana - i istaknuti i ono dobro, i ono loše.
Kako se Danijela našla u Berlinu?! Nisu joj se baš svidjela događanja u Zagrebu 2016., pa se uputila u Berlin - gdje je pronašla posao PR-a za Galeriju Voodoo55 u berlinskom umjetničkom kvartu Wedding, ali i kao turistička vodička na engleskom jeziku vodila je ture po najznamenitijim dijelovima Berlina. Imala je slobodu osmisliti sadržaj ovih šetnji, pa se kroz ovaj izazov vratila ljepoti pisanja i pričanja priča kroz ture.Kaže da je upravo boravak u Berlinu bio presudan da bi se odlučila na ovaj današnji projekt. Nijemci svoju povijest ne brišu i dostojanstveno se nose s njenom težinom - kaže Danijela. Nastavlja dalje: "Dođete u park Treptower i vidite da tamo i dalje postoji neki Staljinov citat. I nitko ga ne dira, ne devastira. Da se sačuva kako je to tada u povijesti izgledalo. A mi imamo jednog Tita, koji je rekao Staljinu povijesno ne, nakon što je praktički goloruk krenuo protiv dobro opremljene Hitlerove vojske. I mi Tita nigdje ne spomnjemo." Danijela ovom turom, kako sama kaže, nastoji to ispraviti.
Krenule smo od Doma hrvatskih likovnih umjetnika. Danijela objašnjava kako je Meštrovićev paviljon nekoliko puta mijenjamo svoju namjenu, pa je tako jedno vrijeme bio i Džamija. Zgrada u kojoj je otvorena Džamija, otvorena je 1938. pod imenom Dom likovnih umjetnosti. Dom je blagoslovio nadbiskup Alojzije Stepinac, a u džamiju ga je preuredio dr. Ante Pavelić. Meštrović se pobunio zbog toga što nisu dobili pristanak njega kao autora za ovu prenamjenu, ali uzalud. Poslije oslobođenja nova vlast je 1948. dala nalog za rušenje minareta i kao i prethodna vlast pokušala ga koristiti u svoje svrhe, prenamjenivši ga u Muzej narodnog oslobođenja. Minareti su srušeni. Tek današnjih dana je zapravo taj prostor, toliko puta rastavljan i sastavljan, vraćen onima kojima je od početka trebao propadati - umjetnicima.
Što je za to vrijeme radio Josip Broz?! Josip Broz je zbog svojih poticanja na štrajk u siječnju 1928. bio optužen na tzv. Bombaškom procesu, uz još petoro drugih. Tada je po prvi put Josip Broz postao poznat široj javnosti, i prvi put je javno rekao da je član Komunističke partije. Prije nego što je uhapšen, skrivao se u blizini budućeg Doma likovnih umjetnosti. Točka broj dva naše šetnje s Titom je posta u Jurišićevoj. Odnosno - s obzirom na radove kod pošte, zaustavile smo se na Trgu Burze.
14.09. 1941 izvršena je velika diverzija na telefonskim postrojenjima Glavne pošte u Jurišićevoj ulici. Na taj se način pokušala uništiti ustaška komunikacija, i dati do znanja da ilegalci u borbi protiv tadašnje vlasti postoje. Zašto su svi ovi podaci važni?! Da bi oslikali povijesno vrijeme i atmosferu u kojoj je živio Josip Broz. Zatim dolazimo do Trga Bana Josipa Jelačića.
Tu pričamo o Josipu Brozu koji odlazi u Rusiju zbog osobne sigurnosti. Josip Broz je 1934. izašao iz zatvora, ali je partijsko rukovodstvo zaključilo da će u Jugoslaviji biti vrlo brzo ponovo uhapšen i zatvoren, pa su ga poslali u Moskvu. Sljedeća točka ture je Cvjetno, odnosno prolaz sestara Baković. Cvjetno, nevezano za turu:
Idemo do Prolaza sestara Baković i njihove tužne sudbine.Jedna sestra je završila u bolnici zbog teških mučenja i umrla, a druga se na žalost sama ubila zbog progona tadašnje vlasti. Važno je naglasiti da ni jedna od sestara nije nikoga odala i izdala.
Nakon toga, odlazimo do HNK.....
Tu se poteže priča o umjetnicima, poglavito Krleži, koji je u svojim zapisima govori koliko se Josip Broz promijenio nakon povratka iz Rusije. Zapravo, boravak u zatvoru i nakon toga odlazak u Rusiju vjerojatno je spasio Josipu Brozu život. Krećemo dalje, prema Državnom arhivu, bivšoj Sveučilišnoj, gdje sam sjedila i učila za moje ispite:)))). Arhiv je važan, jer još uvijek neki dokumenti nisu dostupni, a neki se pak nalaze u Beogradu i nisu nikada vraćeni. Tu su i podaci o Golom Otoku, na kojem su završavali ljudi koji su govorili protiv Komunističke partije i Josipa Broza, ali na žalost i zbog nekih bizarnih viceva koje su izgovorili ili naprosto jer ih je neki susjed prijavio da nisu dovoljno opredijedjeljeni za Komunističku partiju....Josip Broz se borio i protiv Staljina, ali i protiv staljinista u vlastitim redovima, pa su i ti ljudi na žalost bili poslani na Goli Otok. :(((( Kod Staljina je pronađeno jedno pismo od Josipa Broza, u kojem ga upozorava da ne šalje ubojice i atentatore iz Rusije prema njemu, jer će (zahvaljujući tajnim službama u Jugoslaviji) biti otkriveni, a s druge strane prijeti Staljinu da će njemu biti dovoljno da mu pošalje samo jednog čovjeka. Koji će ga likvidirati. Do toga nije došlo, ali je to jedno od rijetkih pisama koje je Staljin posebno sačuvao....I za kraj, zadnja točka na turi je željeznički kolodvor.
Ova je lokomotiva prevozila Židove do njihovih mjesta pogubljenja, a Plava lokomotiva, koja je originalno stajala tamo, i koja je odvela Tita na posljednji počinak iz Ljubljane, sklonjena je u Muzej, i više nije pred očima javnosti. Kraj divne ture! :)))) Moja srdačna preporuka. Mladoj dami želim puno uspjeha u životu i radu. Trebalo se dosjetiti i imati poduzetnički duh.
Ljubim vas sve! Ps: I pedometar (brojač koraka) kaže: well done!!!! Čestita mi, jer sam ispunila svoj cilj za ovaj dan. Hura!!!!! Ni to nije zanemarivo, zbog zdravlja. Tura traje dva sata.
