Svijet je oduvijek jednako bogat i raznolik kao i danas Bogatstvo i bijeda, radost i bol, mir i borba uvijek su postojali istodobno. Povijest ljudskog života povijest je putovanja svakoga od nas od rođenja od smrti. Kad proučavamo povijest, uvijek čitamo nečije tumačenje i argumente. Potpuna povijest nikad ne bi mogla dokazati točnost pojedinog tumačenja. Svi mi možemo ispričati mnoge istinite pripovijesti o sebi odabirući pojedine dijelove svoga života. Ali - ne sagledavamo cjelinu. Potpuna bi povijest poništila pojedinačne priče i pokazala nam da nismo nim zlikovci, ni sveci, nego tek tragači.
Iz tuđih pripovijesti možemo mnogo naučiti. One nam mogu osvijetiliti put, pokazati nam zašto je neki izbor bolji od drugog. Da bismo iskusili punoću ljudskosti, moramo odbaciti uredno ocrtan okvir takvih pripovijesti, pa čak i ono što izlazi iz okvira, i pokušati ih prilagoditi vlastitom znanju, iskustvu i životu. To je najvažnije! Ne pristaje sve svakome.
U život uranjamo, njime smo posve okruženi. Ne napola.
Duhovna bitka se vodi u svakome od nas - samo zavisi s kakvim intenzitetom, koliko dugo i kakvim oružjima. Kao što svjetlo ne može istovremeno postojati s tamom, tako dobro i zlo ne mogu postojati istovremeno - moramo odlučiti na čijoj smo strani.
No, nije li priznavanje slabosti potpuni poraz u životu?! Ili smo još jedna pokretač više u životu....Jer upravo su slabosti naš učitelj u životu.
Drago mi je da vam se svidio moj način i pisanje, i da ćete (ili ste) naučili kako (ne)treba.
Nada i ljubav umiru posljednje. Kaže se. Da li je tako?! Drago mi je da mi se, kada je zaista nešto što dirne, jave i ljudi koji su tihi čitači i ne jave se uvijek. Ali kada se jave - onda znaš da si pucao ""u sridu". Danas sam se baš nasetala, Gornji grad, Maksimir...Kupila jedne ljute papričice....