Marketing
Zaštićena
Pričam ja danas telefonom sa mojom Jadrankom, onom koja je studirala glumu u Londonu. A prije toga bila moja najbolja prijateljica na Filozofskom fakultetu, na kojem je upisala komparativnu i povijest umjetnosti. Ali, zapravo je htjela upisati glumu. Nije uspjela na Akademiji, pa je željela pokušati vani, Uspjela!!!! Sjećam se kako smo sjedile u kafićima u blizini Filozofskog, Bože mislile da smo najpametnije na svijetu i da će nas život uvijek maziti i paziti, i da nema pogrešnih koraka - jer, nas dvije smo mudrice ....:)))))) Prisjećamo se tako telefonom tih trenutaka, a ja kažem kako sam joj se uvijek divila, što se odlučila na takav korak. Minuta šutnje. A onda će ona: "Ahhh....Ja nisam imala drugog izbora. Ti - Ti si bila oduvijek zaštićena. Ti nisi trebala nigdje ići:" Nakon završenog razgovora, razmišljam o ovoj njenoj rečenici. i dolazim do zaključka da je u pravu. Moje dvije neumorne, moja mama i baka, zaista su se trudile da budem zaštićena i da mi pruže sve što sam željela. Dobro, s obzirom na to da su i mama i baka i otac bili fakultetski obrazovani, intelektualci - očekivalo se od mene da krenem istim stopama. I mogli su mi to priuštiti. Prvu godinu na fakultetu nisam radila, nisu mi dozvolili, jer su smatrali da se trebam posvetiti učenju - ali, nakon toga sam pisala za Vjesnik, pa za časopis Vikend, koji je izlazio jednom tjedno.....Uglavnom, kada sam se uhvatila pisanja - nije bilo zaustavljanja za mene. :))))) I tada je honorar iznosio koliko i jedna solidna plaća. Tako da sam vrlo brzo "oslobodila" svoje financijskih zahtjeva, ali su rednovno slali kolače, neke fine stvari za papanje i sl..))))) I da, osjećala sam da se imam gdje vratiti. To je jako bitno. Da su mi vrata otvorena, ma što god da se dogodi.....Baka je znala reći, jer je tada već dio vremena boravila u Bratislavi: Split i Bratislava su Ti iz Zagreba jednako udaljeni. Osam sati na svaku stranu.:)))) Dođi kad god poželiš. Tada su počeli prometovati i busevi, koji su u Bratislavu sa zagrebačkog autobusnog kolodvora odlazili četvrtkom u devet dopodne, što bi značilo da sam u Bratislavi bila negdje oko 16, 17 sati. :))))) No, eto - koliko Te jedan razgovor može vratiti u prošlost. U neke dane kada su najdraži još uvijek bili u mome životu. Mislim tu prvenstveno na baku.....
Ručak (a može poslužiti i kao doručak): dva jaja, 300 ml toplog mlijeka, sol, papar, 200 g brašna, 200 grama ribanog sira, narezani komadići zelenog dijela mladog luka.
I na kraju, znate ono kad vas cijeli dan, od jutra, od buđenja, prati jedna pjesma?! Bilo da je čujete na televiziji, CD-u, sjetite je se i stihovi i glazba krenu u glavi...Jutros sam se probudila s pjesmom Arsena Dedića , koju pjeva Gabica. Arsenova Gabica. Arsen je napisao tekst, a Đorđe Novković zaslužan je za glazbu.
"Ako drugi ne shvate
Nek mi sude
Neću život miran, tih
Moje mjesto je uz njih...
Hrabre ljude..."
Ponekad treba zaista puno hrabrosti. Na primjer, kad pogledam u ovu fotografiju:
Post je objavljen 04.08.2021. u 21:50 sati.