luki2.blog.hr
ponedjeljak, 02.08.2021.
Suncokreti
    I na kraju, danas sam najozbiljnije razmišljala o odlasku s bloga. Sada ću i obrazložiti. Prvo: ne mogu imati ni trunke empatije ni biti fina prema nekome, tko psuje, vrijeđa i prostači. Godinama. Jedinu obranu koju imam je takvu osobu brisati. I ne komentirati. Doista se trudim pisati o onome što me zaokuplja iskreno i otvoreno, empatično; biram neutralne teme, pisanje, knjige, književnost - ne vrijeđam, iako bih mogla i te kako potpuno utemeljeno, ali vjerujte - govance smrdi čim ga više dirate....:(((( Nije mi to potrebno. Uvijek ću brisati komentare pojedinih, pa da mi dođe i kaže: najljepše jutro želim....jer znam da s takvim ljudima ne ide lijepo. Osobno, najveća kazna mi je ignore nekiga. Jednostavno - ne zanimas me, ne privlači s moju paznju....Ili, kad kao navodno nekome uopće nije stalo do Tvoje reakcije - ali će napraviti sve dok je ne dobije. Što je to u glavi?! :))) Neshvatljivo. Iako ne volim taj način, ali izgleda da jedino što Teatralni presječe i gotovo i odgovori na isti način - mislim da jedino to pali. Smiješni su mi takodjer likovi kojima kažeš S - oni iskonski mrze. Jer im je asocijacija na Srbin i Srbija. Nisam ja kriva što je Novak rođen u Srbiji!:)))))) (Hvala Bogu da smo se osvijestili za Teslu (kovanice eura!), jer bi ga naši susjedi vrlo rado udomili i posvojili, bez brige! :)))) Na to se mogu samo nasmijati - jer ljudi (pojedinci) su jedno, i svatko treba platiti svoje grijehe ako ih ima, a mrziti narod - kao takav, u cjelini, to nikada. Onda što bi s Nijemcima?! Zar i njih doživotno trebamo mrziti?! Koliko naših hrvatskih ljudi je otišlo potražiti posao i život tamo, jer financijski se neusporedivo isplati napraviti taj potez. Stalno ili privremeno - stvar uvjeta i izbora....nisam članicom nikakvih klanova, ždanova - ni na blogu ni inače, imam Srba prijatelja koliko hoćeš, i ponosna sam na ta prijateljstva....pomažem im i u poslovnom smislu...Dakle, ne da ne mrzim - nego bi Đole rekao - voooleeem! Toliko od mene. Ne dam da me se napada bez veze i razloga, i jala i ljubomore. To što je meni lijepo u životu, što imam svoje divne ljude oko sebe, što imam divne mamu, sestru, nećaka - to sam se ja svojim postupcima i radom izborila za sve to, i čuvam i njegujem te odnose. Savršeno mi je - i uvijek će tako biti. Nitko nikada ničim to ne može ukaljati ili uništiti. Jer tako želim! Jer sam to zaslužila! No, svatko bira svoj život. Kako si ga stvorite, tako će vam biti. Mržnja ili ljubav. I to ćete živjeti. Ali - uvijek s posljedicama ako birate zlo. Uvijek! Ljubim vas, ekipo moja normalna i dobra. Žao mi je da uopće moram pisati ovakav post - ali nadajmo se uvijek boljem. Klasa optimist.....:)))) Ljubim vas! |
