Kao što rekoh bisera na naš način možete pronaći svuda, a novi se rađaju gotovo svakodnevno. No ima i onih kojima niti jedan drugi nije ravan.
Recimo - naši sudovi -

Zemlja je opljačkana više puta. Znamo ili barem mislimo da znamo tko nas je opljačkao. Dotične hapsimo, podižemo optužnice i redovno, svaki puta osuđujuće presude budu ukinute od viših instanci i to najčešće zbog proceduralnih grešaka! I onda opet sve od početka, dok osumnjićene osobe slobodno šetaju našom zemljom, pa čak i obnašaju neke veće ili manje političke funkcije!
No, nisu sudovi poznati samo po proceduralnim greškama. Još su poznatiji po sporosti vođenja postupaka i donošenja presuda! Tu nam nema ravnih, barem ne u EU!
Kada zemljišni spor, čije rješenje je bilo poznato i prije nego je spor započeo, jer je sve čisto i po Zakonu, kojeg jedna od strana u postupku uporno pokušava osporiti, iako nema nikakvih dokaza za to, traje više od 12 godina i još mu se ne nazire kraj, tada bez ikakvih ograda mogu reči da nam je sudstvo NULA! Zbog sporosti rješavanja predmeta stranke su tužile sud, dobile spor i odštetu! Sudac je dobio ozbiljnu opomenu i donio brzu presudu, koju je drugostupanjski sud poništio i vratio na početak, a sve zbog pogreške u vođenju postupka. Onaj koji je pogriješio i dalje sudi, predmet je prebaćen u drugi grad, drugom sucu i.......???? I prije će stranke u sporu umrijeti od starosti, kao što su umrli gotovo svi svjedoci, nego će biti donjeta pravomoćna presuda, za koju svi znamo kakva će biti! I zbog takvih sudova i sudaca nam je tako kako nam je.
Ako Vas netko prevari, taj netko će Vas savjetovati da ga tužite, jer zna da iako će na kraju izgubiti spor, dok dođe pravomoćno rješenje već ćete možda umrijeti i Vi i Vaša djeca! I zato svi koji mogu varaju.
I zato je Lijepa naša opljačkana, a gotovo nitko od osoba koji su je opljačkali nije u zatvoru. Uvijek se izvuku zbog neke proceduralne pogreške ili zbog nedostatka dokaza ili..........!

O našim "bisernim" školama bilo je govora u prošlom tekstu. No, nekada su naše škole bile perjanica školstva u svijetu!
Dok sam ja studirao, nakon diplome svi s mog fakulteta mogli smo se upisati na bilo koji postdiplomski studij bilo gdje u svijetu, a da nismo morali polagati nikakve dodatne ispite ili prijemne ispite. Svoju diplomu sam bez problema potvrdio u njemačkom ministarstvu za obrazovanje i znanost, za razliku od mnogih mojih kolega koji nisu studirali u Zagrebu. Naši sveučilišni profesori bili su priznati u cijelom svijetu i njihovo se mišljenje i te kako cijenilo.

Završio sam gimnaziju općeg smjera i kao takav sam bio najučeniji srednjoškolac na međunarodnim susretima! Znao sam sve važnije američke pisce, nabrojiti sve države SAD-a, pobrojati najveća jezera i rijeke, glavne gradove. Francuzima i englezima smo pričali o njihovim poznatim osobama, piscima, naučenjacima. Mi smo o njima i njihovoj kulturi znali sve, a oni o nama ništa. I bili smo ponosni na to. No, bila su to stara dobra vremena, vremena kada su na hrvatske fakultete dolazili studirati studenti iz cijeloga svijeta, a naročito nesvrstani, kada su naši studiji bili među najboljima u svijetu.

A onda je došlo novo doba, kada su se ispiti mogli kupiti i da se nije dogodila Bolonja, pitanje je kako bi se naši stručnjaci zapošljavali diljem Europe!

Došlo je vrijeme kada su na mjesta srednjoškolskih profesora dolazili i oni koji nisu završili profesorski smjer i pedagoške predmete i oni koji su studirali nešto drugo ali su položili i te kolegije pa čak i oni koji uopće nisu završili fakultete, no zbog pomanjkanja profesorskog kadra bili primljeni na radno mjesto profesora u srednjoj školi. Posljedice takvog zapošljavanja i danas osjećaju mnoge generacije.

Među najvećim "biserima" u Lijepoj našoj svakako su političari!
Biti političar jedno je od najboljih zanimanja u Lijepoj našoj. Jedno od najboljih i jedno od onih koje obićan narod najviše ne podnosi, da ne kažem - mrzi - i koje im se najviše gadi. Jer političari žive na račun državnog proračuna, dakle na račun sviju nas, a od njih narod uglavnom ne dobije ništa. Neki dobiju, ali to su uglavnom rođaci i bliski prijatelji koji preko njih dobivaju radna mjesta i razne rukovodeće položaje. Kakvi su stvarno vidi se prije izbora, a naročito nakon izbora. Prije izbora svaka bi ih majka poželjela za snahu ili zeta. Poslije izbora malo tko ih želi imati i kao poznanika a kamoli za snahu ili zeta!
To je tzv. politička dvoličnost.
Jednom je jedan poznati gradonačelnik rekao - ne možete Vi toliko poželjeti koliko Vam ja mogu obećati - Obećati da, no izvršiti obećanje - e to je već nešto sasvim deseto! I to je problem gotovo svih naših političara bez obzira da li su u općinskoj, gradskoj ili državnoj vlasti.
Pogledajte naše izabrane zastupnike u Saboru. Plaće su im za hrvatske pojmove vrlo stimulativne, dobivaju još i razne dodatke, kao zastupnici imaju i mnoge beneficije izvan Sabora, a najveći posao im je dolaziti na sjednice Sabora i sudjelovati u konstruktivnim raspravama. I taj posao rade najlošije. Na sjednice uglavnom ne dolaze pa je sabornica uglavnom prazna, a za riječ se javljaju samo ako treba nekoga kritizirati, uvrijediti, popljuvati. Konstruktivni razgovori o predloženim zakonima - ma koga to zanima? I zato biti saborski zastupnik je velika čast i super posao, no ujedno i zanimanje o kojem mnogi govore s prijezirom i gađenjem. No, zato nepotizma i karijerizma ne nedostaje. zapošljavanje rođaka i prijatelja, partijskih kolega i istomišljenika, uhljebljivanje onih koji su im pomogli da budu to i tu gdje jesu, te obavezno šikaniranje svih ostalih koji nisu u njihovoj partiji ili nisu glasovali za njih. Sistem je jasan. Ili si uz mene ili te nema. To je demokracija na hrvatski način!

A neke odluke bivših ali i sadašnje Vlade biseri su nad biserima i zaista mogu nositi oznaku originalnog hrvatskog proizvoda!
To su primjerice odluke koje su od poštenih učinili glupake i magarce, a od nepoštenih one koji su dobro prošli. Radi se prvenstveno o poreznim zakonima. Mnogi od nas redovito plaćaju svoje račune, poreze, doprinose. Nije nam lako, no što se mora - mora se. Neki, zbog pogoršanja poslovnih prilika, ostanka bez posla ili nekih drugih razloga ne plaćaju redovito sva potrebna davanja. Njima su računi blokirani. A ima i onih koji namjerno ne plaćaju poreze, čija su dugovanja veća od milijun kuna, a i dalje posluju i konta im nisu blokirana. Ili jesu ali su otvorili druga konta. Nisu smjeli ali jesu jer raditi se mora, a poreze se plaćati ne mora, barem ne u HR.
I dugovi rastu.
Kad mali čovjek duguje parsto kuna, odmah ide ovrha i blokada računa. Neki su obrti i restorani zatvarani zbog par kuna viška u blagajni, neki strogo kažnjavani jer nisu izdali račun, a neki namjerno ne plaćaju poreze i nikom ništa.
I onda bivši ministar financija donosi Zakon prema kojem se velikim poreznim dužnicima opraštaju porezni dugovi, a sve u cilju sačuvanja radnih mjesta. Direktori tih poduzeća bili su duboko dirnuti brigom ministra za njihove radnike i obijeručke su prihvatili oprost dugova.
Za to vrijeme, svima nama koji smo redovno plaćali svoje obaveze su rasla magareča uha.
I još jednom se pokazalo da su pošteni - budale i magarci, a nepošteni - oni koje treba spašavati i opraštati im! A opraštamo im novac koji bi upotrijebili za izgradnju vrtića, škola, športskih dvorana, dječjih igrališta, nove infrastrukture....! Oni to nisu trebali platiti, a mi nismo izgradili sve nabrojeno. No, zato su "spašena" mnoga radna mjesta!

A ovih dana opet jedan biser iz istog ministarstva ali od drugog ministra. Opraštaju se svi dugovi do 10000 kuna svim građanima Lijepe naše! I siromašnima koji nisu imali od čega platiti i bogatima koji namjerno nisu plaćali! A nama, koji imamo dovoljno i plaćamo redovno, opet rastu magareča uha! I opet dokaz kako se ne isplati biti pošten, barem ne u Lijepoj našoj! I opet oprost na uštrb dječjih vrtića, škola, dvorana.......!

I da su to jedini biseri svih dosadašnjih Vlada bilo bi to super. No to su samo dva primjera u moru nelogičnosti od kojih su neke omogućile najveće pljačke Lijepe naše a zbog kojih je vrlo malo njih osuđeno. No, novac je netragom nestao i nitko ne zna gdje je. Vjerojatno niti oni koji su ga ukrali - ako ćemo lagat!

Treba li uopće spominjati novi Zakon o hrvatskim braniteljima kojim oni postaju jednakiji od svih nas jednakih. Oni će dobiti povlaštene, braniteljske mirovine, a mi ćemo razmišljati da li ćemo uopće išta dobiti ako doživimo odlazak u mirovinu i ako išta dobijemo da li ćemo od toga moći živjeti ili ćemo sakupljati boce po kantama za smeće kako bi imali za kruh? Pa tko nam je kriv što nismo branili Lijepu našu na prvoj crti bojišnice ili po cijeloj Europi ( poput nekih političara )! Ili što nismo političari ili barem vjenčani za određene osobe za koje se kažu da su najveći hrvati ili rođaci političara ili........!!!

Biseri se u našoj zemlji rađaju svaki dan, iz dana u dan. Svaki novi dan, novi biser. Ponekad manji, ponekad velik kao neboder. kada bi se svi biseri koji su se do sada rodili u Lijepoj našoj stavili na konac i složila ogrlica, vjerojatno bi bila tako dugačka da bi njome mogli označiti cijelu našu graničnu crtu! A onda nam biseri naše politike govore kako je u HR sve manje nezaposlenih. Čudo. Privreda ne raste, nova radna mjesta se ne otvaraju a nezaposlenost pada! ČUDO? Ne, nego samo još jedan biser - naš - hrvatski! Istina je, nezaposlenih je sve manje jer je i žitelja naše zemlje sve manje. No, zato Irska, Njemačka, Kanada i druge zemlje bilježe porast stanovništva, a naročito se povećava broj hrvata - naročito onih nezaposlenih - koji u tim zemljama nisu nezaposleni!
Eto, to je dokaz da se čuda ne događaju ali naši, originalni biseri se svakodnevno rađaju!

Oznake: Dnevnikopisac