Ustroj i funkcioniranje države sve nas je više uvjeravalo da su naši dani života i boravka u Hrvatskoj odbrojani! Jer biseri koji su se i dalje nizali više jednostavno nisu imali smisla. A živjeti u državi gdje su ovakvi i slični biseri normalna pojava više nam se jednostavno nije htjelo!

PRIMJER PRVI:
Djevojka nije baš briljirala u školi. Ustvari, škola je za nju bila nešto neosvojivo, pa se i nije previše trudila završiti je.
Prije domovinskog rata, kako je u školi potpuno propala, odlučila se udati. Da li zbog činjenice da je ostala trudna ili zbog ljubavi - nije bitno. Vjenčali su se, no roditelji su činili sve da ta veza što prije završi. I završila bi da nije došlo do rata. Njezin suprug otišao je na ratište i tamo nestao. Ona je već imala sve papire za rastavu, no savjetovali su je da neka ne nagli s rastavom, barem dok se ne sazna za njegovu sudbinu. Proglašen je nestalim, a ona je postala udovicom dragovoljca domovinskog rata.
Prvo je dobila novčanu pomoć za djecu koju su djeca dobivala sve do završetka škole. Zatim su dobili stan, a onda su i nju, niti krivu niti dužnu, zaposlili u državnoj službi. Odlična plaća, djeca sa svim povlasticama stradalnika domovinskog rata, stan od države u gradu i što ćeš više?

Dakle, osoba koja je jedva završila osnovnu školu udaje se za osobu koja ju je učinila trudnom. Vjenčaju se, no ta je veza sve samo ne normalan brak. Čak i ne žive zajedno. On odlazi u rat i tamo nestaje, a nju i njezinu djecu država tako zbrine da im je ugodan život zagarantiran do smrti! To se zove socijalna država!

Primjer DRUGI:
On je završio srednju školu. Upisao je fakultet, no zaljubio se i umjesto fakulteta nekoliko godina je studirao anatomiju svoje tadašnje djevojke! Razišli su se, a onda je došao rat. On se javio kao dragovoljac. Ubrzo se vratio s ratišta. Poslije rata otvorio je obrt, no obrt je propao, a ostali su veliki minusi kako kod njega tako i u poreznoj blagajni. Učlanjuje se u vladajuću partiju i tada stvarno započinje njegov život! Prvo ga imenuju vječnikom, a onda i na mjesto koje mu je donjelo i visoku plaću i mnoge povlastice, o kojima je mogao samo sanjati. I tako je jedan propali student, koji je uspio upropastiti jednu trgovinu i jedan obrt, poput ptice feniks, uz "malu" pomoć partije, uspio praktički iz pepela doći do stanja u kojem mu je dobar život osiguran do smrti!

S druge strane jedan doktor znanosti doslovno šljaka po cijele dane, i zimi i ljeti, po terenu i nije siguran da će idući mjesec dobiti barem minimalac!
Ili vrhunski elektroinžinjer koji cijeli svoj radni vijek pokušava održati svoje poduzeće u kojem zbog nestašice novca radi sve sam i nije siguran da će doživjeti mirovinu.

To su primjeri originalnih hrvatskih bisera. Fučkaš školu, fučkaš fakultet, fučkaš stručnost, iskustvo, znanje. Bitno je da si član vladajuće stranke i da imaš dobre prijatelje na pravom mjestu!

I onda se čudimo da nam ljudi svakodnevno odlaze iz Lijepe naše!

Oznake: Dnevnikopisac