Ljubav kroz riječi jedne žene

Strpljivost

Učimo li se strpljenju, ili se strpljivi rodimo?
****
Puno vremena provodim s dva mala dječaka. Dva mala leptirića. Svaki dan donosi nešto novo. Sada su, s četiri mjeseca, na prvoj abecedi. Mašu rukicama i nogicama, rade balončiće od sline, smiju se, dok im nešto ne paše plaču.Kažem im da nije lako dijete biti, nije lako odrasti, strpljivi moraju biti.
Naravno da me ne razumiju i da oni mene uče strpljenju i razumijevanju. To je lekcija koju svaki dan učimo i sa svakom novom generacijom, ponavljamo i nadograđujemo.


A oni....iako mali leptirići, već sad imaju prepoznatljive karakterne osobine. Jedan voli da mu se više priča, drugi da se pjeva. Jedan u šetnji njurga, drugi dok dođe doma. Jedan voli da ga se pusa, drugi baš i ne. Što se pusa tiče, za sada, nitko ih ništa ne pita. Puse i čuvanje u krilu, jednako dijelim.

Pričam im kako je lijep ovaj svijet. Tada, s obzirom na sve što se događa s vremenom i ljudima, osjetim krivnju. Kakav je svijet koji smo im u naslijeđe ostavili?

Onda se raznježim. Oni su ti, koji su nam postojanje u ovom vremenu učinili ljepšim. Veselijim. Radosnijim.Oni nas ponovo uče da je za sreću potrebno puno krilo nježnosti, pregršt pusa, mir, sigurnost i ljubav.
****
Gledam drugu generaciju blizanci kako odrastaju. Uče se dijeljenju pažnje, uče se da istovremeno baš sve ne mogu dobiti. Blizanci se od rođenja uče strpljenju. Možda su se, uzimajući u obzir skučeni prostor u kojem su odrastali, strpljivi i rodili:))))?

Strpljivost je skromnost i zahvalnost. Kako u djetinjstvu, tako i u životu.

Oznake: djeca, odrastanje, strpljivost

27.08.2021. u 22:17 | 15 Komentara | Print | # | ^

Španciranje

Kad je Gundulićeva ulica okićena šarenim šlapicama, znači da je počeo Festival uličnih šetača.



Prije dva dana šetnja Gundulićevom ulicom sjetila me na neka druga vremena. Vikendima, u večernjim satima, ulice u centru grada bile su prepune šetača. Mladi su prije kina, kazališta, ili nastupa poznatih i manje poznatih rock grupa, prošetali.

Nije moralo biti ništa od navedenog. Važno je bilo prošetati i sresti onoga( ili onu)koga smo htjeli upoznati. Onda, na svu sreću, nije bilo mobitela i Facebook profila. Ako smo o simpatiji nešto htjeli znati, trebali smo se potruditi. Ako smo simpatiju htjeli sresti i upoznati, trebalo je gradom prošetati.

Nakon „slučajnih“ susreta i pogleda u prolazu," slučajno" smo bili u istom kafiću, na istom koncertu ....i dogodila se zaljubljenost, Dogodila se ljubav.

(Zaljubljenost je kao ova slika. Leptirići u želucu,a glava u mekim pahuljastim oblacima.)


Neke ljubavi bile su kao zvijezde padalice. Na nebu su zasjale i ugasile se. Nekoje ljubavi i danas traju.

Dok ovo pišem nad gradom je prekrasan vatromet. Neki kažu u čast otvorenja Špancir festa. Ja kažem, u čast svih šetača koji su ulicama grada prošetali i svoj trag u vremenu postojanja ostavili. U čast svih onih koji će doći i prošetati.

Dok je ljudi bit će i španciranja.
Zato, uzmite udobne šlapice, dođite i prošećite. Nemojte zaboraviti nesretne maskice, kovid potvrde ili putovnice. Ako ih i zaboravite, Anđeli čuvari, na vas će paziti.


Oznake: španciranje, ljubav, Leptirić

20.08.2021. u 22:07 | 17 Komentara | Print | # | ^

*****

Noć je stisnula sparinu
Teško se diše
Kroz otvoren prozor gola intima
Usnula ptica na grani se njiše



Oznake: ljeto, noć sparina

14.08.2021. u 21:30 | 16 Komentara | Print | # | ^

Slike sjećanja

Danas je , konačno, pravi kišni dan. Bez vjetra, grmljavine, bez oluje, kiša ispire sparinu i sve ono što se nataložilo s njome.
U miru, otvaram galeriju slika. Vrijeme je odabrati slike malih i velikih , odabrane odnijeti u foto studio na razvijanje.
Za mene je, još uvijek, slika ona koja je otisnuta na papiru ,koja stoji u albumu i u okviru. Ona koja me posjeća na dan kada je snimana, ona preko koje nježno, prstima mogu prijeći.
Danas, u ovo virtualno vrijeme selfija, slika se svaki dan. Slike se uređuju i objavljuju na razliitim portalima.

U albumu, svaka slika priča priču i uranja u sjećanja.



Ova slika nastala je u drugoj polovici osamdesetih godina i meni je posebno draga. U to vrijeme starija kćer imala je nepunih pet, a mlađa tri godine.
Za rođendane, baka je uvijek šivala lijepe haljinice jednoj i drugoj. Ovaj put, budući je mlađa rođena krajem siječnja, baka im je naštrikala jednake vestice i hlačice.
Odlučili smo ih odvesti na slikanje., što je baku, a i djecu, posebno veselilo. Nisu skidale osmijeh sa lica:)) .
Naravno, kako u srcu i sjećanjima, tako i ova slika u okviru, ima svoje posebno mjesto.
Osmjeh je najljepši ukras na licu.

Oznake: slike, sjeäanjä

05.08.2021. u 18:09 | 23 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< kolovoz, 2021 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Studeni 2021 (4)
Listopad 2021 (3)
Rujan 2021 (4)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (6)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (5)
Siječanj 2021 (6)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (8)
Travanj 2020 (12)
Ožujak 2020 (10)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (8)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (4)
Lipanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (9)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Srpanj 2018 (5)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (8)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (7)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

SPOZNAJA

Linkovi

MALE MUDROSTI

Loading