Ljubav kroz riječi jedne žene
Čudan dan
Danas je bio vruć i sparan dan. Drugačiji od drugih. Možda i nije? Možda se sve slučajno, u jednom danu dogodilo? Možda je za sve krivo vrijeme, a možda i nije?
*****
Nikad nije previše vruće za kavu na terasi. Poslije kave, držeći se hlada, treba pogledati izloge i usput obaviti nabavu.
-Dok gledam izloge iz susjednog, novootvorenog ugostiteljskog objekta čuje se galama. Izlaze dva ljutita muškarca. Jedan šuti, drugi psuje, prijeti se nekome unutra riječima od kojih ti se kosa diže na glavi. Onaj šutljivi okrene se prema meni govoreći kako će danas netko, ako bude sretan, barem za noge biti kraći. Paralizirana od straha ulazim u prvi dućan. Vidim da i neki ljudi iz dućana promatraju što se vani događa. Na svu sreću završilo je samo na prijetnjama. Jedan čovjek odmaknuo se od prozora komentirajući kako je sve više usijanih glava i pijanih budala, dodajući kako je danas definitivno nešto čudno u zraku.
Izgubila sam volju za šetnju . Vraćam se doma.
-Na parkiralištu, čovjek iz susjedstva, užurbano prolazi između auta, maše rukama, razgovara sam sa sobom (barem se nama tako čini).Što točno traži prolazeći između auta na parkiralištima, samo on zna. Čist je i uredan. Nije neugodan ni nasilan.
-Ulazim u haustor. Trešti muzika , ori se pjesma. Prepoznajem glas. Zašto je danas tako glasna ubrzo mi postaje jasno. Stoji na stepenicama, drži se za galender i pjeva na sav glas. Njiše se u ritmu muzike. Mada znam da nije agresivna, oprezno prolazim pokraj nje uljudno je pozdravljajući. Ne primjećuje me. Danas je u“ svom“ , raspjevanom svijetu. Kada je u „našem“ svijetu često me pita da li je čujem kako pjeva. Potvrdno joj odgovaram i redovito dodajem kako me to ne smeta. Voli i plesati kaže, dodajući kako nema s kime. Sve do prije par godina imala je plesače i udvarače. Imala je posao i sve ono što mi ljudi zovemo normalnim životom.
-Zatvaram vrata stana . U stanu do moga tišina. Poslije jučerašnjih ispada, osluškujem tu čudnu tišinu. Tužan život jednog ovisnika. Razapet između potrebe i boli. Sve je više nesuvislih pitanja , sve je manje racionalnih odgovora. Nevjerojatno je kako se na sve priviknemo. Brine nas tišina za kojom silno čeznemo u vremenu između dva preludija. Zabrinuti smo da im se što nije dogodilo.
Na žalost, sve je više ljudi koje je život na sporedni kolosijek usmjerio. Često su sami, prepušteni sami sebi. Ne mogu a da se ne pitam, gdje su oni ljudi koji su svoje bolesne materijalno osigurali i na njih zaboravili?
Ma kako drugačiji bili i postojali , ljudi smo.Ovi ljudi uvijek me podsjećaju kako trebam biti zahvalna svakom danu. Svjesnost je ono što me, ili što nas, razlikuje od ovakvih i njima sličnih ljudi. Tanka je linija između onog što nas dijeli.
Život nas uči i svakog dana nečemu novom nauči.
****
Dan je zagazio u noć. Sparno je, ali je manje vruće. Podnošljivo. Opuštam se u miru i tišini poslije pomalo čudnog dana. Nadam se da će sutra vrućina malo popustiti. Lakše će i njima i nama biti.
Oznake: ljudi i vrijeme
25.07.2019. u 23:21 | 13 Komentara | Print | # | ^lijepo si opisala sparan dan : istina je, da velika vrućina zna promijeniti ponašanje pojedinaca, ali, vrućina i kad prodje ostaju ljudi sa svim svojim mukama . I to na površini svega !
| Donabellina | 26.07.2019. u 07:05
da, jučer je bio čudan dan... odličan tekst... :)
| Dinaja | 26.07.2019. u 07:07
puno je ljudi koji su došli do zida i dalje ne mogu, puno je ljudi koji su došli do ruba i nisu se vratili, puno je ljudi koji su pali i ne mogu se dignuti ...
| shadow-of-soul | 26.07.2019. u 12:32
Ma koliko ispunjeni, spokojni i sigurni u svome životu bili, nećemo biti zadovoljni sve dok nas dira nesreća bližnjih. No, upravo ta povezanost navest će nas na to da barem malo, poput zaruzinale džepne lampe sa prastarom baterijom, zažmirkamo na čas i pomažemo u neizrecivoj malenkosti, bar onome tko bi to želio vidjeti, ne od svoje snage i ne da bi išta nazad dobili, već zato što bismo inače i sami pukli. Katkad ćemo poticati, rječju ili djelima, a katkad gledati, ali nijemo propuštati, jer nemamo alata kojim bismo nešto popravili. Tako ćemo spasiti sebe i čitav svijet, jer nam jedno bez drugog nema vrijednosti, niti se samo za sebe spasiti dade, iako je već odavna sve spašeno i određeno da dobro završi. Vidi se iz tvog pisanja da si i ti u tom čudnom kolu. Pa eto, što da ti još drugo napišem, nego: hvala :)
| j. | 26.07.2019. u 13:11
Ne vjerujem da vrijeme( vruće, hladno, kišno, maglovito, ma kakvo god) uopće ima uticaja na ponašanje ljudi,
| isabel | 26.07.2019. u 22:20
vjerujem da na ponašanje ljudi direktno utječe njihov uspjeh , ili neuspjeh u bilo kojem životnom segmentu.Nezadovoljstvo novo kompinarim surovo -sirovim kapitalizmom uzima danak u
svim oblicima i pogađa i najmlađe zbog roditelja u beznađu
traganja za osnovnim egzistenicijalnim životnim potrebama.
Zadržati trezvenu glavu i hrabro tražiti izlaz odlika je izuzetno
stabilnih ljudi u glavi.
odličan post
tp.
Bome tako nekako djeluje vrijeme na ljude, na njihovo raspoloženje. OK nije samo u pitanju vrijeme, ima puno faktora koji od nas ljudi čini nepodobna i čak opasna bića.
| teuta | 26.07.2019. u 22:27
Da, učimo cijeli život ali nekako ispada da je istinito kad se kaže...da iako učimo cijeli život umiremo bedasti.
Laka ti noć i snivaj lijepe snove.
Ovo vreme izaziva agresivnost i kod ljudi i kod životinja...
| mecabg | 27.07.2019. u 06:29
Izgleda mi kako ima sve više ovakvih čudnih dana, i na vijestima svašta čujem. Danas je manje vruće, ali bit će neugodne južine.
| gogoo | 27.07.2019. u 13:33
Da, odličan tekst i dobro pitanje. Gdje su ljudi i ona empatija koja toliko nedostaje? Nije svemu vrijeme krivo, lako se vaditi na to. Ljudi kao da su zaboravili na ljudske vrijednosti i gledaju samo na sebe. U redu je gledati samo na sebe, ali to pošteno dijeliti sa drugima... Rijetki su takvi primjerci. Ljudi se sve više boje jedni drugih. ;)
| Pozitivka | 27.07.2019. u 13:38
Često se čudim sebi, da još postojim...sve se menja, ljudi i dan...sve je postalo čudno...ali hrabri smo, idemo dalje...Tebi puno Hvala!!!
| modrinaneba | 27.07.2019. u 20:27
Niko o nikom više ne vodi računa!
| nisan EL DIABLO | 28.07.2019. u 22:26
Nikad ne znaš di i koja nevolja te more snać.. :(
u prometu, u kupovini.. na ulici, u zgradama, svugdi!
ljudi su puni problema postali agresivni i bez suosjećanja...
Lipo opisano ono što svi svaki dan svjedočimo! :)
Ne mogu komentirat situacije i ljude koje si spominjala jer sam i sam na granici da postanem jedan od 'njih'. Čudno je kako je ljudska psiha labilna, da mi je neko reka prije par godina kakav ću bit danas ne bi mu virova. Vjerovatno i sad ne virujen kakav ću bit za par godina. :D Bija san na psihijatriji i iman dijagnozu, al san svjestan, nisan psihotičan. Ta svjesnost je, ko što si i ti rekla, ono što me odvaja od ludila. Ali zato iman porive o kojima me je stid da uopće pričam.
| Vrtlog_ | 29.07.2019. u 20:59
Hvala Vam na posjeti:))))
| Razmišljanja jedne žene | 29.07.2019. u 21:57
Sunce, kamen i more
Kad more kamen ljubi...
Svaki zalazak je lijep. Drugačiji. Poseban. Neponovljiv.....
Oznake: Sunce, kamen i more
16.07.2019. u 22:13 | 15 Komentara | Print | # | ^Koja ljepota...što bi dala, da sam kamen!!!!
| modrinaneba | 16.07.2019. u 22:18
modrina...lijepo je. Nemam pojma koliko su slike vidljive. Nešto me zeza. Pozdrav tebi:)))
| Razmišljanja jedne žene | 16.07.2019. u 22:28
Lijepo sa mora (treću fotku ponoviti), a more i kamen se vole ljubiti, nekad i ne baš nježno. (Fotke su mi se teže otvorile, možda je do interneta kod mene.)
| gogoo | 16.07.2019. u 23:19
fotopoezija mora, kamena i Sunca... :)
| Dinaja | 17.07.2019. u 03:28
.
| **** | 17.07.2019. u 03:45
I jos miris borovine / smole ....
| **** | 17.07.2019. u 03:46
Još malo i eto i mene...
| Lastavica | 17.07.2019. u 05:32
Prekrasna kombinacija mora i kamena.
| viatrix | 17.07.2019. u 07:47
Jedva čekam i ja da se maknem iz svakodnevice i uronim u predivne ljepote našeg morskog podneblja. Slike su pravi melem za dušu i oči. ;)
| Pozitivka | 17.07.2019. u 10:02
smiraj sunca i sumračje koje se provlači preko valova i kroz drveće umiruje svojom ljepotom
| shadow-of-soul | 17.07.2019. u 10:52
tako je
| elwa hr | 17.07.2019. u 12:14
Ovi tvoji zalasci su uh, vauuuu
| isabel | 18.07.2019. u 00:48
Ipak poljubac morske pjene mi je najdraži
budi na prijenos na platno, ili stih.
tp.
Gledam i utonem u taj smiraj.....kao da ne postojim.....divno!
| Just me | 18.07.2019. u 02:30
Kad more kamen poljubi, naprave se prekrasne fotke,
| mecabg | 18.07.2019. u 22:42
ali meca ode se kupati na neku pizomiju plažu ;))
Hvala Vam na posjeti:)))
| Razmišljanja jedne žene | 26.07.2019. u 20:58
Raste, buja, cvjeta i miriše...
Na suncu, buri i oluji......raste, buja, cvjeta i miriše...
bogatstvo svega nakon što oluja pročisti je nešto savršeno
| shadow-of-soul | 08.07.2019. u 18:34
Odmah se sjetim kako mi muž dugo nije dozvolio oleander
| Lastavica | 08.07.2019. u 19:01
na balkonu, da mu ne napravim čaj kad se naljutim :)
Koliko ljepote je UVEK kod Tebe ili pričaraš sa fotkami ili napišeš!!!
| modrinaneba | 08.07.2019. u 19:39
Posebno privlačan je miris...
| mecabg | 08.07.2019. u 20:22
U Grčkoj sam ga udahnula punim plućima...ulice imaju drvorede oleandra...
Prekrasno.
Lijepa serija fotografija.
| viatrix | 09.07.2019. u 07:08
jako lijepo,čisti užitak
| isabel | 09.07.2019. u 12:57
tp.
I neka sve to. Kod mene bilo sunčano a sad se sprema neka oluja.
| gogoo | 09.07.2019. u 14:24
Tako i izgleda; buja, cvjeta, miris ne dopire do mene ali znam:)
| nema garancije | 09.07.2019. u 18:46
Što ti više treba? Treba što više uživati u takvim malim stvarima, ljepotama koje obogaćuju naš život. :)
| Pozitivka | 15.07.2019. u 16:57
Lijep pozdrav!
| So ist es | 15.07.2019. u 20:55
Hvala Vam na posjeti:))))
| Razmišljanja jedne žene | 16.07.2019. u 21:43
Sutra ću opet probati komentirati. Negdje mogu ostaviti komentar, negdje ne:(((
Za sreću puno ne treba
Za sreću puno ne treba.....
Prekrasan pogled
Malo mora
Komadić neba
07.07.2019. u 18:14 | 11 Komentara | Print | # | ^
Slažem se. Ja bih dodala samo još zagrljaj.
| samo za vranju | 07.07.2019. u 18:47
Naravno, za sreću uopće ne treba puno, ona je u nama. I nešto malo u drugima oko nas.
| gogoo | 07.07.2019. u 18:58
Da li treba malo ili puno, zavisi od situacije:))
| mecabg | 07.07.2019. u 19:48
Još zagrljaj, kako reče Mela
| Lastavica | 07.07.2019. u 20:12
znači, na moru ste.....bravo
| Donabellina | 07.07.2019. u 21:58
Velika istina...za sreću treba tako malo ali sve ovisi od pojedinca i njegovim pogledima na život. Krasnoooooooooo...LP i pusaaaaaaaaaaa.
| teuta | 07.07.2019. u 21:59
Meni je dovoljan komadič neba makar padala kiša….drugo mi ne treba...doživjela sam punooo strašnih stvari tako da....Hvala Tebi puno na posjeti i uživaj život!!!
| modrinaneba | 07.07.2019. u 22:57
da, sreću čine stvari male... :)
| Dinaja | 08.07.2019. u 03:53
Svatko ima neku svoju mjeru za sreću. U ovo suvremeno doba, kada su materijalne vrijednosti ultimativne, mislim da sve manje ljudi vidi sreću u ovim "malim" stvarima koje si istaknula. A to je šteta. Velika šteta za njih...
| dnevnikJR | 08.07.2019. u 08:03
istina je u ovo malo riječi i slike, a tako puno
| shadow-of-soul | 08.07.2019. u 13:47
Hvala Vam na posjeti:)))
| Razmišljanja jedne žene | 08.07.2019. u 18:20
