< kolovoz, 2022 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Litterula

lat. litterula, ae, f. 1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.

srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima

Objavljeni listići

Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (4)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (1)
Siječanj 2022 (5)
Prosinac 2021 (18)
Studeni 2021 (26)
Listopad 2021 (17)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (6)
Lipanj 2021 (16)
Svibanj 2021 (24)
Travanj 2021 (22)
Ožujak 2021 (18)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (13)
Studeni 2020 (3)


Ako vas zanima vrtlarstvo i fotografija posjetite blogove:

Stara vrtlarica
Moje fotografije







Copyright © Litterula.

Litterula
01.08.2022., ponedjeljak
Maria Mitchell

Tijekom godina provedenih među učenicima u srednjoj školi radila sam neko vrijeme i u knjižnici. Jedan od poslova koje sam tamo obavljala, uz redovite poslove oko posudbe knjiga, bilo je i praćenje važnih obljetnica. Htjela sam učenike podsjetiti na znamenite ličnosti i važne događaje u svjetskoj i hrvatskoj povijesti.
Ni kad sam zbog situacije u obitelji napustila školu u kojoj sam radila - našla sam novi posao, manje plaćen i nesiguran, ali lakši i pogodniji za mene - nisam prestala pratiti svoje obljetnice, nego sam ih i dalje bilježila u svoj plavi razrednički rokovnik. Redovito sam slušala emisiju Dogodilo se na današnji dan, stalno čeprkala po enciklopedijama i drugim knjigama u potrazi za novim saznanjima i novim podacima. Radeći u knjižnici ustanovila sam naime da mnogo toga ne znam, da sam mnogo toga propustila naučiti onda kad je trebalo i da valja popuniti te ogromne šupljine nastale tijekom mog redovitog školovanja.
Kad sam zbog novog posla bila prisiljena nabaviti kompjutor i ostalu potrebnu opremu, otkrila sam i internet i otada mojoj potrazi za novim znanjem nema kraja. Internet je postao moj prozor u svijet i otvorio mi mnoga vrata koja mi dotad nisu bila dostupna.
Kad sam 2005. godine počela pisati svoj prvi blog, počela sam objavljivati - i na ovom blogu ih i dalje objavljujem - listiće o "dragocjenim rudama"; zanimljivim i znamenitim ljudima koji su obilježili prošla stoljeća svojim talentom i neumornim djelovanjem.
Pa da vidimo koja je to "dragocjena ruda" rođena na današnji dan!

foto:internet

Bila je to Maria Mitchell, prva profesionalna, tj. plaćena astronomkinja u Sjedinjenim Američkim Državama. Od 1849. do 1889. godine radila je naime u Uredu za pomorski almanah Sjedinjenih Država, koji je objavljivao godišnjak s položajima zvijezda i planeta neophodnima za točnu navigaciju na moru, na izračunima tablice Venerinih položaja.
U časopisu Čovjek i svemir (Zvjezdarnica Zagreb, 58/2016.) čitam članak o Marii Mitchell Hrvoja Gračanina koji kaže da je "rođena 1. kolovoza 1818. g. u Nantucketu na sjeveroistoku Sjedinjenih Država u kvekerskoj obitelji. A oni su promicali mir, ukidanje ropstva, jednaka prava za žene, obrazovanje i čovječno postupanje sa zatvorenicima i duševnim bolesnicima.
Maria je već od malih nogu s ocem na krovu kuće svake vedre noći motrila nebo, bilježila opažanja i računala relativne položaje zvijezda. Otac, koji je imao vlastiti teleskop i podučavao Mariu astronomiji, rano je primijetio njezin dar za matematiku. Osnove matematike ona je naučila iz knjiga, ali nije željela samo koristiti matematičke jednadžbe za izračun položaja zvijezda, nego ih zaista i razumjeti. Kad joj je bilo dvanaest i pol godina, asistirala je ocu da izračunaju točno vrijeme prstenaste pomrčine Sunca. Pomagala mu je i u kalibriranju pomorskih kronometara i postala tako vješta da je već kao četrnaestogodišnjakinja mogla sama obavljati taj odgovorni posao.
Unatoč tome što su neki bili kritični prema njezinom obrazovanju, Mariine nedvojbene intelektualne vrline i sposobnosti potaknule su nantucketske starješine da joj 1836. g. ponude mjesto knjižničarke u Nantucket Atheneumu, mjesnoj javnoj knjižnici. Prihvatila je posao i radila ondje osamnaest godina. Nije to učinila samo kako bi stekla financijsku sigurnost, potrebnu da bi poduzimala vlastita astronomska promatranja; predana potrazi za znanjem, oduševljavala se i mogućnošću da ima neograničen pristup knjigama. Sama je naučila francuski i njemački kako bi mogla čitati znanstvena djela na izvornim jezicima.
Maria se prepuštala istraživanju noćnog neba svaki put kad bi to atmosferske prilike dopuštale.
Jedne listopadske noći 1847. g. otišla je na krov i počela uobičajeno sistematično pretraživati noćno nebo. U jednom trenutku opazila je mrljavu prugu svjetla za koju je znala da može samo biti komet. Smjesta je pohitala dolje ocu, koji je potvrdio otkriće. Ubrzo je cijela američka astronomska zajednica oduševljeno brujala o Mariji Mitchell i njezinom kometu čija je današnja oznaka C/1847 T1. Danski kralj joj je dodijelio zlatnu kometnu medalju za otkriće kometa teleskopom u studenom 1848. g. Bila je prva žena koja je primila kometnu medalju, ali i uopće prvi američki astronom koji je primio priznanje europske znanstvene zajednice za izvorno otkriće.

foto:internet

Glas o „dami astronomkinji“ proširio se znanstvenim svijetom. Maria Mitchell je 1849. g. postala članicom Američkog udruženja za unaprjeđenje znanosti, 1850. g. primljena je u Američku akademiju znanosti i umjetnosti, a 1869. g. postala je članica i Američkog filozofskog društva.
Od proljeća 1865. g. radi kao profesorica astronomije na koledžu Vassar, a preuzela je i ravnateljstvo fakultetske zvjezdarnice. Njezin opservatorij bio je svojevrsna znanstvena igraonica. Studentice su u svako doba ulazile i izlazile, uzimale astronomske uređaje i penjale se na krov kako bi mogle same obavljati motrenja. Ona je uvijek bila tu kako bi im pomogla, ali se oduševljavala kad bi same nešto shvatile. Poticala je i veće bavljenje matematičkom astronomijom pa ja tijekom godina obrazovala velik broj istaknutih znanstvenica.
Nakon otkrića kometa Mitchell nije ostvarila nova velika astronomska postignuća. Unatoč tome, nastavila se baviti motrenjem kometa i ispravno je zaključila da moraju potjecati iz pojasa na krajnjem rubu Sunčeva sustava. Jupiter i Saturn bila su joj dva omiljena planeta i proučavala je njihove površine i fotografirala zvijezde. Fotografirala je i Sunce, a fotografski aparat kojim se služila konstruirala je sama.
Umrla je 28. lipnja 1889. godine. Po Mariji Mitchell još je za njezina života prozvan Mjesečev krater na južnom rubu Mora hladnoće. Bila je oduševljena kad je doznala da joj je ime na taj način ovjekovječeno."

A Litterula će na kraju ovog posta još samo dodati: Nastojmo biti kao dragocjene rude koje zauzimaju malo mjesta, a mnogo vrijede!
- 12:53 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>