| < | kolovoz, 2022 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima.
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Copyright © Litterula.
Objavljeni listići - osvrti, crtice, kratke priče i moji stihovi
Ajd stišaj to!
Akrobacije na motociklima
Alzheimerova demencija
Ana i Željko
Andromeda
Asistent - pomoć i podrška
Bajeri
Bakina kuhinja
Bakine škare
Beskućnici
Biovreća
bit će opet slobodna
Blockbusting
Boss od Čakovca
Božićnica
Božićno drvce
Božićno vrijeme
Božićna pšenica i Barbarine grančice
Briga o uhu i sluhu
Capraške skulpture
Cijepljenje
Crvene jabuke
Čuvari djetinjstva
Da sam ja bogataš
debeo kameni zid
Debljina prvog stupnja
Dezinfekcija ruku
Digitalizacija
Dioklecijanova palača
Disciplina
dok je još mogla hodati
dok ju je držao u naručju
Domaći putar
doma, doma se vrnuti hoču
Dragutin Gorjanović Kramberger
Drugi rujna
duge si gruntam
Emisija za selo i poljoprivredu
Frkovićev most
Gdo bu te splievil
gdo je te bil
Glazba na radiju
gle kak je divan dan
Godina željeznice
Govor mojih predaka
Gradski muzej obilježava sedamdesetu obljetnicu
Inkluzivna farma
Isus mi je svagda radost
Izlet u Krapinu
Jabuke iz trnaca StarogTate
Jankić
kad bi mogao
kad je uhvati
kad se razljuti
kako sve to uskladiti
Kamenčići
kao kapljica vode
kao nerazumno dijete
Kapeler pita
Kartica
Klara i Džoni
Klaustrofobija
komadić sam leda
Korisne životinjice
Krizanteme
Kućni prag
Kupalište na Zibelu
Kupom uzvodno
Ladva
Lastavica - ptica godine
Lea Deutsch
Lišće Frana Mažuranića
Majstor
Mali Kaptol
Maria Mitchell
Mato Celestin Medović
Matoš na klupi
Međunarodni dan osoba s invaliditetom
Mendo i Slavica
Mlijeko u prahu
Mogel mi je hmrijeti!!!
Mogla mi je kuća izgorit
Moje fotografije
Muzikologija i glazbena pedagogija
Mužar
Ne bu mi više nigdo komandijeral!!!
ne tuguj
ne, nije novac ono što ga čini sretnim
nigdo nae zna
ništa mi drugo u životu ne treba
nitko ne zna o čemu je riječ
nož mu je u srce zabola
njegove su oči izgubile boju
njegov brod ga čeka
njen brod stiže
njen vrt je bio prepun cvijeća
Njihove riječi odnosi vjetar
ona je potpuno iscrpljena
ona je preživjela
ona gleda taj divan svijet
ona grli cijeli svijet
ona je neozbiljna
ona je nezgrapna i nespretna
ona može brbljati o svemu
ona ne želi biti vječno mlada
ona ne želi
ona nikad nije imala vremena
ona se boji
ona svakog jutra ustaje u tri
ona želi biti biljka
on je jako neozbiljan momak
on je umoran
on je stvorio svoj svijet
on još uvijek čeka
on sve mora sam
on stoji na rubu
on traži svoj izgubljeni život
Oš kupit ciglu?
Oton Kučera
Pjevačica
Pjevanje na misi nije koncert
Plivanjem do zdravlja
Poezija i proza
Podgarić i Garić
Pokupski drmeš
po svemirskim prostranstvima
Pranje povrća i voća
Prelijepi Velebit
pusti otok
Rad od kuće kod kuće
Rawhide
Recikliram, kompostiram...
reci mi
Robex i Medo
Roan je slomio nogusad kad je odlučio otići
Sakupljači
Salštange ili kajzerice?
Scott Joplin
Segestika i Siscia
Serpico
Skroviti vrt
Slavimo slavno
smisao života
Stara mama
Svaki dan jedna jabuka
sve pod kontrolom
sve ću zaboraviti
Svjetski dan glasa
Svjetski dan radija
Svjetski dan štednje
Stara vrtlarica
Staramama
Stigla nam je jesen
Stolić za laptop
suza kapne na dlan
Šlauf
Šnajderica
što se dogodilo
što vidiš
tamo bi i ona biti htjela
Tko se oženio
Tlapnja njegova srca
tražim svoj izgubljeni planet
Treba imati i malo sreće
Tu je tvoj dom
u dubokoj šumi
Ue o muite arukou
U Mariji Bistrici, a ne na Bistri
UOSI SMŽ
u snažnoj erupciji
u suton
Uyimbube
Veni Creator Spiritus
Viktorovac
Vincent
Voćni jogurt
Vratimo glazbala u dječje ruke
vrijeme došašća
Vruće selo na Madagaskaru
Vuk samotnjak
Vu to vreme godišča
Zagorje ja tvoj sem sin
zagrli me
Zagrebačka uspinjača
Zaslužena mirovina
Zaštitne maske
Zaželi
Zeko i potočić
zemlja i zrak
zima se bliži
znam da me više ne voliš
znam da negdje daleko
Željeznički most
Žive jaslice
žive pod istim krovom
Zanimljivi blogovi
Agava
Aneta
AnnaBonni
Aurora
AP-Plaćenici
Bellarte
Blumi
Borut
Demetra
Dinaja
drugadva
Dvitririchi
Eh saznala
Emma
Euro
Galaksija
Geomir
Goddess Vesna
gogoo
Konobarica
Lastavica
lijemudro
Livio D.
luki
More ljubavi
Morska
mecabg
Meister Huc
modrinaneba
Nachtfresser
nema garancije
Rose
samolagano
Samosvoja
Sewen
Sjećanja
Starry Night
Taango
Teuta
U zvijezdama
Viatrix
Vjetar
Vlad
white lilith
Zemlja
|
Tijekom godina provedenih među učenicima u srednjoj školi radila sam neko vrijeme i u knjižnici. Jedan od poslova koje sam tamo obavljala, uz redovite poslove oko posudbe knjiga, bilo je i praćenje važnih obljetnica. Htjela sam učenike podsjetiti na znamenite ličnosti i važne događaje u svjetskoj i hrvatskoj povijesti. Ni kad sam zbog situacije u obitelji napustila školu u kojoj sam radila - našla sam novi posao, manje plaćen i nesiguran, ali lakši i pogodniji za mene - nisam prestala pratiti svoje obljetnice, nego sam ih i dalje bilježila u svoj plavi razrednički rokovnik. Redovito sam slušala emisiju Dogodilo se na današnji dan, stalno čeprkala po enciklopedijama i drugim knjigama u potrazi za novim saznanjima i novim podacima. Radeći u knjižnici ustanovila sam naime da mnogo toga ne znam, da sam mnogo toga propustila naučiti onda kad je trebalo i da valja popuniti te ogromne šupljine nastale tijekom mog redovitog školovanja. Kad sam zbog novog posla bila prisiljena nabaviti kompjutor i ostalu potrebnu opremu, otkrila sam i internet i otada mojoj potrazi za novim znanjem nema kraja. Internet je postao moj prozor u svijet i otvorio mi mnoga vrata koja mi dotad nisu bila dostupna. Kad sam 2005. godine počela pisati svoj prvi blog, počela sam objavljivati - i na ovom blogu ih i dalje objavljujem - listiće o "dragocjenim rudama"; zanimljivim i znamenitim ljudima koji su obilježili prošla stoljeća svojim talentom i neumornim djelovanjem. Pa da vidimo koja je to "dragocjena ruda" rođena na današnji dan!  foto:internet Bila je to Maria Mitchell, prva profesionalna, tj. plaćena astronomkinja u Sjedinjenim Američkim Državama. Od 1849. do 1889. godine radila je naime u Uredu za pomorski almanah Sjedinjenih Država, koji je objavljivao godišnjak s položajima zvijezda i planeta neophodnima za točnu navigaciju na moru, na izračunima tablice Venerinih položaja. U časopisu Čovjek i svemir (Zvjezdarnica Zagreb, 58/2016.) čitam članak o Marii Mitchell Hrvoja Gračanina koji kaže da je "rođena 1. kolovoza 1818. g. u Nantucketu na sjeveroistoku Sjedinjenih Država u kvekerskoj obitelji. A oni su promicali mir, ukidanje ropstva, jednaka prava za žene, obrazovanje i čovječno postupanje sa zatvorenicima i duševnim bolesnicima. Maria je već od malih nogu s ocem na krovu kuće svake vedre noći motrila nebo, bilježila opažanja i računala relativne položaje zvijezda. Otac, koji je imao vlastiti teleskop i podučavao Mariu astronomiji, rano je primijetio njezin dar za matematiku. Osnove matematike ona je naučila iz knjiga, ali nije željela samo koristiti matematičke jednadžbe za izračun položaja zvijezda, nego ih zaista i razumjeti. Kad joj je bilo dvanaest i pol godina, asistirala je ocu da izračunaju točno vrijeme prstenaste pomrčine Sunca. Pomagala mu je i u kalibriranju pomorskih kronometara i postala tako vješta da je već kao četrnaestogodišnjakinja mogla sama obavljati taj odgovorni posao. Unatoč tome što su neki bili kritični prema njezinom obrazovanju, Mariine nedvojbene intelektualne vrline i sposobnosti potaknule su nantucketske starješine da joj 1836. g. ponude mjesto knjižničarke u Nantucket Atheneumu, mjesnoj javnoj knjižnici. Prihvatila je posao i radila ondje osamnaest godina. Nije to učinila samo kako bi stekla financijsku sigurnost, potrebnu da bi poduzimala vlastita astronomska promatranja; predana potrazi za znanjem, oduševljavala se i mogućnošću da ima neograničen pristup knjigama. Sama je naučila francuski i njemački kako bi mogla čitati znanstvena djela na izvornim jezicima. Maria se prepuštala istraživanju noćnog neba svaki put kad bi to atmosferske prilike dopuštale. Jedne listopadske noći 1847. g. otišla je na krov i počela uobičajeno sistematično pretraživati noćno nebo. U jednom trenutku opazila je mrljavu prugu svjetla za koju je znala da može samo biti komet. Smjesta je pohitala dolje ocu, koji je potvrdio otkriće. Ubrzo je cijela američka astronomska zajednica oduševljeno brujala o Mariji Mitchell i njezinom kometu čija je današnja oznaka C/1847 T1. Danski kralj joj je dodijelio zlatnu kometnu medalju za otkriće kometa teleskopom u studenom 1848. g. Bila je prva žena koja je primila kometnu medalju, ali i uopće prvi američki astronom koji je primio priznanje europske znanstvene zajednice za izvorno otkriće.  foto:internet Glas o „dami astronomkinji“ proširio se znanstvenim svijetom. Maria Mitchell je 1849. g. postala članicom Američkog udruženja za unaprjeđenje znanosti, 1850. g. primljena je u Američku akademiju znanosti i umjetnosti, a 1869. g. postala je članica i Američkog filozofskog društva. Od proljeća 1865. g. radi kao profesorica astronomije na koledžu Vassar, a preuzela je i ravnateljstvo fakultetske zvjezdarnice. Njezin opservatorij bio je svojevrsna znanstvena igraonica. Studentice su u svako doba ulazile i izlazile, uzimale astronomske uređaje i penjale se na krov kako bi mogle same obavljati motrenja. Ona je uvijek bila tu kako bi im pomogla, ali se oduševljavala kad bi same nešto shvatile. Poticala je i veće bavljenje matematičkom astronomijom pa ja tijekom godina obrazovala velik broj istaknutih znanstvenica. Nakon otkrića kometa Mitchell nije ostvarila nova velika astronomska postignuća. Unatoč tome, nastavila se baviti motrenjem kometa i ispravno je zaključila da moraju potjecati iz pojasa na krajnjem rubu Sunčeva sustava. Jupiter i Saturn bila su joj dva omiljena planeta i proučavala je njihove površine i fotografirala zvijezde. Fotografirala je i Sunce, a fotografski aparat kojim se služila konstruirala je sama. Umrla je 28. lipnja 1889. godine. Po Mariji Mitchell još je za njezina života prozvan Mjesečev krater na južnom rubu Mora hladnoće. Bila je oduševljena kad je doznala da joj je ime na taj način ovjekovječeno." A Litterula će na kraju ovog posta još samo dodati: Nastojmo biti kao dragocjene rude koje zauzimaju malo mjesta, a mnogo vrijede! |