| < | listopad, 2021 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima.
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Copyright © Litterula.
Objavljeni listići - osvrti, crtice, kratke priče i moji stihovi
Ajd stišaj to!
Akrobacije na motociklima
Alzheimerova demencija
Ana i Željko
Andromeda
Asistent - pomoć i podrška
Bajeri
Bakina kuhinja
Bakine škare
Beskućnici
Biovreća
bit će opet slobodna
Blockbusting
Boss od Čakovca
Božićnica
Božićno drvce
Božićno vrijeme
Božićna pšenica i Barbarine grančice
Briga o uhu i sluhu
Capraške skulpture
Cijepljenje
Crvene jabuke
Čuvari djetinjstva
Da sam ja bogataš
debeo kameni zid
Debljina prvog stupnja
Dezinfekcija ruku
Digitalizacija
Dioklecijanova palača
Disciplina
dok je još mogla hodati
dok ju je držao u naručju
Domaći putar
doma, doma se vrnuti hoču
Dragutin Gorjanović Kramberger
Drugi rujna
duge si gruntam
Emisija za selo i poljoprivredu
Frkovićev most
Gdo bu te splievil
gdo je te bil
Glazba na radiju
gle kak je divan dan
Godina željeznice
Govor mojih predaka
Gradski muzej obilježava sedamdesetu obljetnicu
Inkluzivna farma
Isus mi je svagda radost
Izlet u Krapinu
Jabuke iz trnaca StarogTate
Jankić
kad bi mogao
kad je uhvati
kad se razljuti
kako sve to uskladiti
Kamenčići
kao kapljica vode
kao nerazumno dijete
Kapeler pita
Kartica
Klara i Džoni
Klaustrofobija
komadić sam leda
Korisne životinjice
Krizanteme
Kućni prag
Kupalište na Zibelu
Kupom uzvodno
Ladva
Lastavica - ptica godine
Lea Deutsch
Lišće Frana Mažuranića
Majstor
Mali Kaptol
Maria Mitchell
Mato Celestin Medović
Matoš na klupi
Međunarodni dan osoba s invaliditetom
Mendo i Slavica
Mlijeko u prahu
Mogel mi je hmrijeti!!!
Mogla mi je kuća izgorit
Moje fotografije
Muzikologija i glazbena pedagogija
Mužar
Ne bu mi više nigdo komandijeral!!!
ne tuguj
ne, nije novac ono što ga čini sretnim
nigdo nae zna
ništa mi drugo u životu ne treba
nitko ne zna o čemu je riječ
nož mu je u srce zabola
njegove su oči izgubile boju
njegov brod ga čeka
njen brod stiže
njen vrt je bio prepun cvijeća
Njihove riječi odnosi vjetar
ona je potpuno iscrpljena
ona je preživjela
ona gleda taj divan svijet
ona grli cijeli svijet
ona je neozbiljna
ona je nezgrapna i nespretna
ona može brbljati o svemu
ona ne želi biti vječno mlada
ona ne želi
ona nikad nije imala vremena
ona se boji
ona svakog jutra ustaje u tri
ona želi biti biljka
on je jako neozbiljan momak
on je umoran
on je stvorio svoj svijet
on još uvijek čeka
on sve mora sam
on stoji na rubu
on traži svoj izgubljeni život
Oš kupit ciglu?
Oton Kučera
Pjevačica
Pjevanje na misi nije koncert
Plivanjem do zdravlja
Poezija i proza
Podgarić i Garić
Pokupski drmeš
po svemirskim prostranstvima
Pranje povrća i voća
Prelijepi Velebit
pusti otok
Rad od kuće kod kuće
Rawhide
Recikliram, kompostiram...
reci mi
Robex i Medo
Roan je slomio nogusad kad je odlučio otići
Sakupljači
Salštange ili kajzerice?
Scott Joplin
Segestika i Siscia
Serpico
Skroviti vrt
Slavimo slavno
smisao života
Stara mama
Svaki dan jedna jabuka
sve pod kontrolom
sve ću zaboraviti
Svjetski dan glasa
Svjetski dan radija
Svjetski dan štednje
Stara vrtlarica
Staramama
Stigla nam je jesen
Stolić za laptop
suza kapne na dlan
Šlauf
Šnajderica
što se dogodilo
što vidiš
tamo bi i ona biti htjela
Tko se oženio
Tlapnja njegova srca
tražim svoj izgubljeni planet
Treba imati i malo sreće
Tu je tvoj dom
u dubokoj šumi
Ue o muite arukou
U Mariji Bistrici, a ne na Bistri
UOSI SMŽ
u snažnoj erupciji
u suton
Uyimbube
Veni Creator Spiritus
Viktorovac
Vincent
Voćni jogurt
Vratimo glazbala u dječje ruke
vrijeme došašća
Vruće selo na Madagaskaru
Vuk samotnjak
Vu to vreme godišča
Zagorje ja tvoj sem sin
zagrli me
Zagrebačka uspinjača
Zaslužena mirovina
Zaštitne maske
Zaželi
Zeko i potočić
zemlja i zrak
zima se bliži
znam da me više ne voliš
znam da negdje daleko
Željeznički most
Žive jaslice
žive pod istim krovom
Zanimljivi blogovi
Agava
Aneta
AnnaBonni
Aurora
AP-Plaćenici
Bellarte
Blumi
Borut
Demetra
Dinaja
drugadva
Dvitririchi
Eh saznala
Emma
Euro
Galaksija
Geomir
Goddess Vesna
gogoo
Iznajmljivačica
Konobarica
Lastavica
lijemudro
Livio D.
luki
More ljubavi
Morska
mecabg
Meister Huc
modrinaneba
Nachtfresser
nema garancije
Rose
samolagano
Samosvoja
Sewen
Sjećanja
Starry Night
Taango
Teuta
U zvijezdama
Viatrix
Vjetar
Vlad
white lilith
Zemlja
|
Čim sam shvatila koliko je novac vrijedan i važan, još kao djevojčica, počela sam štedjeti. Svaku ljubičastu dvadesetaču, plavu pedesetaču ili crvenu stotku koju bih dobila od dede, tete ili nekog drugog člana šire obitelji - VelkaSeka bi odmah odjurila u dućan i kupila čokoladu ili bombone, tada još nije bila štedljiva kao danas - spremila bih, ne u kasicu prasicu nego u svoj mali novčanik.  Tek kad bi se skupilo dovoljno novca za kupit nešto što sam željela, neku lijepu bilježnicu, blokić, penkalu, drvene bojice, flomastere i slično, taj novac bih potrošila. I kad sam počela raditi, a i sada, uvijek čuvam nešto novca u posebnom novčaniku i u banci, zlu ne trebalo, za izvanredne situacije. I mislim da bi svatko trebao tako postupati, uvijek čuvati malo novca za crne dane, za dane nevolje, bolesti, gladi, neimaštine.... Priznajem: štedljiva sam, ne volim razbacivati novac na svakakve nepotrebne tričarije i gluparije. Netko će reći da sam škrta; dobro, ako je tako, neka sam. No možda se podsvjesno bojim da će doći do sveopćeg rasula, pa mislim: ajd nek imam bar malo novca da mogu negdje kupit koricu kruha ako nastupi sveopći kaos, ako ne bude bilo struje, ako ne budu funkcionirale ustanove, ako ne budu radili dućani.... A zašto se Litterula danas raspričala o štednji? E pa zato što se danas, 31. listopada, obilježava Svjetski dan štednje, kao podsjetnik na Prvi međunarodni kongres štedioničara, eng. First International Thrift Congress, održan u Milanu od 26. do 31. listopada 1924. godine. Tada su se, kako čitam na mrežnim stranicama financijskih institucija, "sastali predstavnici svjetskih štednih ustanova želeći pronaći izlaz iz krize koju je prouzročio Prvi svjetski rat. Sudionici toga kongresa usuglasili su se da je štednja prijeko potrebna za oživljavanje borbe protiv rasipništva. Tu je odluku donijelo 350 delegata iz 27 zemalja svijeta koji su predstavljali oko 100 milijuna štediša. Time je započela era promišljanja o očuvanju postojećih resursa i promjena u njihovom korištenju. Zbog nestabilnosti u tom razdoblju trebalo je vratiti povjerenje štediša u sustave i dodatno poučavati ljude kako bi shvatili važnost štednje." Svjetski dan štednje najpopularniji je bio u razdoblju od 1955. do 1970. godine; tada se obilježavao diljem svijeta. Danas je to u nekim dijelovima svijeta gotovo posve zamrlo, posebice tamo gdje se sve veća pozornost pridaje Noći vještica. U zemljama koje i dalje obilježavaju Svjetski dan štednje, kreditne institucije najčešće nagrađuju najvjernije štediše, doniraju određena sredstva u dobrotvorne svrhe ili otvaraju svoja vrata najmlađima koji imaju priliku posjetiti banke i saznati nešto o štednji. A kod nas se bankari hvale da su hrvatski građani ove godine povećali štednju u bankama za 8,4 posto, što ne iznenađuje jer je poznato da za vrijeme svake krize ljudi uvijek više štede. A dok neki štediše povećavaju saldo na planiranoj i sličnim štednjama, neke ankete pokazuju da u Hrvatskoj životne troškove u potpunosti uspijeva podmiriti tek 32% ispitanika, dok ostali ističu kako moraju ići u minus, uzeti kredit ili na razne druge načine posuđivati novac. A to znači da su stalno u minusu - kad im plaća legne na račun pokriju minus i odmah se ponovo zadužuju. Oni o nekoj planiranoj štednji i o popunjavanju fonda za crne dane mogu samo sanjati. A Litterula nastoji da ne upada više u minus, taman sam sad negdje na nuli, ne planiram ni posuđivat novac ni dizat nikakav kredit. A onih par kuna ušteđevine čuvam za nove zube - stare krunice, plombe i mostovi opasno mi se klimaju i pucaju. Samo moram još malo pričekat da korona mutira u oblik koji više neće biti tako opasan za ljude, da ne moram ići k zubaru sa zaštitnom pelerinom na leđima, zaštitnom maskom na nosu, zaštitnim rukavicama na rukama, zaštitnim nazuvcima na nogama, zaštitnim naočalama... No ako se ovako nastavi bojim se da će mi dok čekam popucat i ispast ne samo sve plombe, krunice i mostovi nego i svi moji zubi koji su mi još preostali. A onda mi štednja neće ni trebati jer ću bit već u godinama kad će mi troškove gebisa tj. totalne zubne proteze pokriti zdravstveno osiguranje. Usput rečeno plaćam i dopunsko što je također svojevrstan oblik štednje. |