Litterula

31.10.2021., nedjelja

Svjetski dan štednje

Čim sam shvatila koliko je novac vrijedan i važan, još kao djevojčica, počela sam štedjeti. Svaku ljubičastu dvadesetaču, plavu pedesetaču ili crvenu stotku koju bih dobila od dede, tete ili nekog drugog člana šire obitelji - VelkaSeka bi odmah odjurila u dućan i kupila čokoladu ili bombone, tada još nije bila štedljiva kao danas - spremila bih, ne u kasicu prasicu nego u svoj mali novčanik. Tek kad bi se skupilo dovoljno novca za kupit nešto što sam željela, neku lijepu bilježnicu, blokić, penkalu, drvene bojice, flomastere i slično, taj novac bih potrošila. I kad sam počela raditi, a i sada, uvijek čuvam nešto novca u posebnom novčaniku i u banci, zlu ne trebalo, za izvanredne situacije. I mislim da bi svatko trebao tako postupati, uvijek čuvati malo novca za crne dane, za dane nevolje, bolesti, gladi, neimaštine....
Priznajem: štedljiva sam, ne volim razbacivati novac na svakakve nepotrebne tričarije i gluparije. Netko će reći da sam škrta; dobro, ako je tako, neka sam. No možda se podsvjesno bojim da će doći do sveopćeg rasula, pa mislim: ajd nek imam bar malo novca da mogu negdje kupit koricu kruha ako nastupi sveopći kaos, ako ne bude bilo struje, ako ne budu funkcionirale ustanove, ako ne budu radili dućani....
A zašto se Litterula danas raspričala o štednji? E pa zato što se danas, 31. listopada, obilježava Svjetski dan štednje, kao podsjetnik na Prvi međunarodni kongres štedioničara, eng. First International Thrift Congress, održan u Milanu od 26. do 31. listopada 1924. godine. Tada su se, kako čitam na mrežnim stranicama financijskih institucija, "sastali predstavnici svjetskih štednih ustanova želeći pronaći izlaz iz krize koju je prouzročio Prvi svjetski rat. Sudionici toga kongresa usuglasili su se da je štednja prijeko potrebna za oživljavanje borbe protiv rasipništva. Tu je odluku donijelo 350 delegata iz 27 zemalja svijeta koji su predstavljali oko 100 milijuna štediša. Time je započela era promišljanja o očuvanju postojećih resursa i promjena u njihovom korištenju. Zbog nestabilnosti u tom razdoblju trebalo je vratiti povjerenje štediša u sustave i dodatno poučavati ljude kako bi shvatili važnost štednje."
Svjetski dan štednje najpopularniji je bio u razdoblju od 1955. do 1970. godine; tada se obilježavao diljem svijeta. Danas je to u nekim dijelovima svijeta gotovo posve zamrlo, posebice tamo gdje se sve veća pozornost pridaje Noći vještica.
U zemljama koje i dalje obilježavaju Svjetski dan štednje, kreditne institucije najčešće nagrađuju najvjernije štediše, doniraju određena sredstva u dobrotvorne svrhe ili otvaraju svoja vrata najmlađima koji imaju priliku posjetiti banke i saznati nešto o štednji.
A kod nas se bankari hvale da su hrvatski građani ove godine povećali štednju u bankama za 8,4 posto, što ne iznenađuje jer je poznato da za vrijeme svake krize ljudi uvijek više štede. A dok neki štediše povećavaju saldo na planiranoj i sličnim štednjama, neke ankete pokazuju da u Hrvatskoj životne troškove u potpunosti uspijeva podmiriti tek 32% ispitanika, dok ostali ističu kako moraju ići u minus, uzeti kredit ili na razne druge načine posuđivati novac. A to znači da su stalno u minusu - kad im plaća legne na račun pokriju minus i odmah se ponovo zadužuju. Oni o nekoj planiranoj štednji i o popunjavanju fonda za crne dane mogu samo sanjati.
A Litterula nastoji da ne upada više u minus, taman sam sad negdje na nuli, ne planiram ni posuđivat novac ni dizat nikakav kredit. A onih par kuna ušteđevine čuvam za nove zube - stare krunice, plombe i mostovi opasno mi se klimaju i pucaju. Samo moram još malo pričekat da korona mutira u oblik koji više neće biti tako opasan za ljude, da ne moram ići k zubaru sa zaštitnom pelerinom na leđima, zaštitnom maskom na nosu, zaštitnim rukavicama na rukama, zaštitnim nazuvcima na nogama, zaštitnim naočalama...
No ako se ovako nastavi bojim se da će mi dok čekam popucat i ispast ne samo sve plombe, krunice i mostovi nego i svi moji zubi koji su mi još preostali. A onda mi štednja neće ni trebati jer ću bit već u godinama kad će mi troškove gebisa tj. totalne zubne proteze pokriti zdravstveno osiguranje. Usput rečeno plaćam i dopunsko što je također svojevrstan oblik štednje.

- 17:46 - Komentari (14) - Isprintaj - #

30.10.2021., subota

što vidiš

što vidiš
kad pogledaš u noćno nebo
vidiš li sjajne zvijezde
il' su to samo bijele točkice u tami
što vidiš
kad pogledaš u sunce
vidiš li čistu svjetlost
il' je to samo blještava užarena kugla
što vidiš
kad pogledaš u more
vidiš li duboko plavetnilo
il' je to samo ogromna masa vode
što vidiš
kad pogledaš planinu
vidiš li silnu snagu
il' je to samo nataloženo sivo kamenje
što vidiš
kad pogledaš prašumu
vidiš li bujan život
il' je to samo hrpa lišća, drvlja i granja
što vidiš
kad pogledaš u zrcalo
vidiš li čovjeka
il je to samo ljudsko tijelo
sastavljeno od raznovrsnih stanica, tkiva i organa


- 18:24 - Komentari (17) - Isprintaj - #

29.10.2021., petak

Krizanteme

Na sunčanim ili polusjenovitim dijelovima cvjetnjaka, ali ne ispod drveća, na plodnim glinasto-pjeskovitim, propusnim, vlažnim tlima s mnogo hraniva i humusa, najbolje uspijevaju krizanteme, lat. Chrysanthemum, zeljaste trajnice iz porodice glavočika, lat. Asteraceae. Volimo ih jer posljednje u jesen uljepšavaju naše vrtove, kad je cvatnja ostaloga ukrasna bilja, i jednoljetnica i trajnica i cvatućega grmlja, već pri kraju. To je, uz njihovu ljepotu i bogatstvo boja i oblika, i glavni razlog što ih koristimo za uljepšavanje grobova naših pokojnika na blagdan Svih svetih.


Većina od 140 kultivara krizantema iz roda Chrysanthemum s oko 40 biljnih vrsta, koji se uzgajaju u staklenicima i vrtovima diljem svijeta, potječe od ishodišne azijske vrste Chrysanthemum indicum. Naziv chrysanthemum potječe od grčkih riječi chrysos, što znači zlatan, i anthemon što znači cvijet. U Kini krizanteme najčešće daruju prigodom krštenja i na proslavama rođendana, a smatraju ih cvijećem sreće i boljitka. Cvijet krizanteme u Japanu je simbol carske obitelji, a u obje zemlje se svake godine održavaju brojne izložbe i festivali krizantema, te natjecanja u uzgoju najljepših cvjetova i bonsai uzgoja. Stari kineski vrtlari krizanteme su kao ukrasne, jestive i ljekovite biljke uzgajali prije 3500 godina, vjerujući u njihovu životnu moć, upotrebljavajući kuhano korijenje kao lijek za glavobolju, mladice i latice kao dodatak salatama, a lišće za pripremu posebna pića. I danas se neke vrste krizantema koriste za pripremu čaja, te u kulinarstvu kao začin juhama i rižinom vinu. U kineskoj kuhinji lišće nekih vrsta krizantema kuha se kao zeleno povrće, a sitnim cvjetićima krizantema u Japanu ukrašavaju sashimi.
Otkad su krizanteme potkraj 17. st. donesene u Europu, oplemenjivanjem je stvoreno mnogo sorti, koje se cijele godine u zaštićenim prostorima uzgajaju za rez i kao lončanice, a vrlo su česte i u našim vrtovima. Više od 500 sorti bilo je poznato već u 17. st, a danas postoji oko 20000 sorti, od toga oko 7000 u Kini.


Ako želite pročitati cijeli tekst o krizantemama potražite ga kod Stare vrtlarice.
A ona pri kraju teksta kaže: Koje god krizanteme budete izabrali za ukrašavanje grobova onih koji više nisu među vama, prisjetite se lijepih trenutaka što ste ih zajedno proveli, žaleći za onim što im niste stigli reći dok su bili uz vas, a željeli ste, kao i za onim što ste htjeli učinili za njih, a niste uspjeli za to izdvojiti malo svoga vremena.

- 08:57 - Komentari (20) - Isprintaj - #

27.10.2021., srijeda

sve pod kontrolom

ona je napunila šezdesetpetu
al još je uvijek zdrava, puna snage
sve dane ona provodi u radu
ne želi biti nikome na smetnju

svaki dan si ručak kuha sama
i suđe pere odmah poslije jela
briše ga i sprema u ormarić
jer radna ploha mora ostat prazna

i rublje sama vadi iz mašine
slaže ga i vješa na rešetku
kad osuši se skuplja ga s rešetke
pa odmah glača i u ormar sprema

kuću ona čisti svaki tjedan
prašinu ne želi nigdje vidjet
sve mora biti uredno i lijepo
na stolu uvijek vaza puna cvijeća

kruh peče ona svaki tjedan
kolač na stolu svake nedjelje je
i rezance za juhu ona mijesi
i zimnicu na jesen uvijek sprema

kad neće više moć sve radit sama
propast svijeta za nju to će biti
jer sve pod kontrolom imat ona voli
bez obzira na teret njenih ljeta


- 19:17 - Komentari (15) - Isprintaj - #

25.10.2021., ponedjeljak

Dragutin Gorjanović - Kramberger (1856 - 1939)


foto:internet

Na istočnoj padini Hušnjakova brijega, u zapadnom dijelu grada Krapine u Hrvatskom zagorju, u nataloženom rahlom trošnom pijesku kojega su stanovnici Krapine i okolnih sela iskapali i koristili za različite građevinske namjene: npr. za zidanje kuća i šljunčanje pješačkih staza, krapinski učitelj Josip Rehorić, šetajući se kroz šumu jednog lijepog dana 1895. godine, uočio je čudne okamenjene kosti koje su ispadale ispod krampova i lopata ljudi koji su iskapali pijesak. Nekoliko kostiju ponio je sa sobom i o svemu obavijestio krapinskog gradonačelnika Vilibalda Slugu. On je pak zamolio svog prijatelja Kazimira Semenića da na tom mjestu prikupi još kostiju. O tom su nalazu obavijestili Dragutina Gorjanović-Krambergera, ravnatelja Geološko-paleontološkog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu. Učitelj Josip Rehorić poslao mu je paket “čudnih kostiju”: ostatke životinja, nosoroga i bivola, za koje je smatrao da su od velike važnosti. Kramberger je pogledao poslane kosti i pretpostavio da je nalazište na Hušnjakovu brijegu još jedno nalazište diluvijalnih sisavaca te mu nije pridavao osobitu pozornost. No, dvije godine kasnije gvardijan franjevačkog samostana u Krapini Dominik Antolković također je u šetnji pronašao ljudske i životinjske kosti koje su virile iz pijeska te opet alarmirao Vilibalda Slugu i samog Krambergera. Konačno, 23. kolovoza 1899. Gorjanović Kramberger, onako usput, jer je tada istraživao u Štajerskoj, dolazi u Krapinu, i dalje uvjeren da je to tek lokalitet ostataka sisavaca. No čim je stigao na Hušnjakov brijeg primjetio je čitav niz ognjišta, krhotine kremena, komadiće životinjskih kostiju te ljudski kutnjak. Shvaćajući iznimnu važnost nalaza - odmah je znao da je to prapovijesno nalazište ljudskih i životinjskih kostiju, pepela te kamenog oruđa - uz pomoć utjecajnih građana obustavio je svako buduće pustošenje lokaliteta. No zbog intenzivnog rada na geološkom kartiranju Hrvatske nije bio u mogućnosti u Krapini odmah započeti radove. Sa svojim asistentom Stjepanom Ostermanom vraća se na Hušnjakov brijeg 2. rujna s nacrtom prema kojemu su započeli iskopavanja. Istraživanja su trajala od 1899. do 1905. godine, no kako je Kramberger obolio od tuberkuloze, na terenu su radili njegovi asistenti Stjepan Osterman, Vilim Ivanke i drugi. Tijekom cijelog iskopavanja prikupljeno je više od pet tisuća predmeta, od čega je 874 ljudskih ostataka - lubanja C, najočuvanija kost ženske lubanje, simbol je čitave zbirke - i 1191 kamenih rukotvorina, što je najveća i najbogatija zbirka te vrste u svijetu. Svi pronađeni originali danas se čuvaju na Geološko-paleontološkom odjelu Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu i nisu dostupni javnosti. Većina nalaza pronađena je uz stijene špilje, a iskopavanje je Kramberger organizirao prema prirodnom slijedu slojeva čime je bio ispred tada uobičajenih načina iskopavanja.
Već na samom početku Gorjanović-Kramberger smatrao je da fosilni ostaci ljudskih kostiju pripadaju vrsti Homo sapiens. Kasnije nalaze imenuje Homo primigenius, kojim su se njemački prapovjesničari koristili za sve ostatke pleistocenskih ljudi, a početkom dvadesetih godina prihvaćen je naziv Homo neanderthalensis.
Nalaz iz Krapine predstavlja najbrojnije nalazište skeletnih ostataka neandertalaca jer su pronađeni ostaci najmanje 24 osobe, a dentalne analize upućuju na prisutnost čak 80-ak osoba. Pronađene su i brojne životinjske kosti te su mnoge od njih, najvjerojatnije, ostaci lovine čovjeka. Na temelju tih kostiju mogu se iščitavati navike neandertalaca te stanja prirodnog okoliša. Velika zbirka zubiju pračovjeka, koju čine 193 pojedinačna nalaza te 86 nalaza koji su vezani za gornju ili donju čeljust, također je bitna jer se na osnovi morfologije i stanja zubi mogu iščitati bitne informacije o okolišu i prehrani neandertalaca.

No priča o “čudnim kostima” pronađenim na području Krapine u narodu je bila poznata i mnogo prije Krambergera. Tako je grof Julije Keglević, čija je obitelj upravljala kamenolomima i proizvodnjom vapna oko Krapine, već u 18. stoljeću na tim lokacijama pronalazio i skupljao očuvane okamenjene ljudske ostatke. U jednom od krakova krapinskog rudnika Strahinje inžinjer Franz Verderber i mnogi drugi stanovnici toga kraja također su godinama pronalazili fosilizirane ostatke praljudi. Svi su znali da imaju nešto značajno, no nisu znali što je to sve dok na Hušnjakov brijeg nije došao Dragutin Gorjanović-Kramberger.
A Litterula se baš danas o njemu raspričala zato što je taj svjetski poznati hrvatski geolog, paleontolog i antropolog rođen u Zagrebu baš na današnji dan, 25. listopada 1856. godine, iste godine kada je otkriven prvi neandertalski čovjek u Njemačkoj. Kramberger je bio znanstvenik ispred svoga vremena, radio je sistematično i detaljno; svaki je nalaz precizno označio, nacrtao i skicirao. Hušnjakov brijeg je jedno od rijetkih tako detaljno obrađenih svjetskih nalazišta; iz njegovih se nalaza može rekonstruirati cijela kronologija događaja.
Otkriće krapinskog neandertalca bilo je revolucionarno, ne samo zato što je upisalo Krapinu na svjetsku kartu prapovijesnih nalazišta, nego i stoga što je među prvima uopće dokazalo postojanje fosilnog čovjeka.

No Kramberger se nije bavio samo istraživanjem krapinskog neandertalca. Bavio se i proučavanjem fosilnih riba, velikih sisavaca i mekušaca, snimanjem geoloških karata, mineralogijom i praktičnom geologijom. Svojim predanim radom u geologiji uspio se izboriti za nastavak kartiranja područja Hrvatske, za koje su bili zaduženi mađarski geolozi, te time dokazao da su hrvatski geolozi sposobni izvoditi takve važne zadatke. Na Mineraloško – geološkom odjelu Narodnog muzeja počinje raditi 1880. godine te već u tom razdbolju objavljuje mnogo znanstvenih članaka u poznatim europskim časopisima. Docent paleontologije kralješnjaka postaje 1884. godine, a 1886. proširuje docenturu na cijelu paleontologiju.
Za svoje zasluge dobio je Kolajnu cara Franje Josipa I, a prepoznao je i potencijal Hušnjakova, imao je viziju da će to postati važno turističko središte. Tako je 1948. Hušnjakovo zaštićeno kao prvi paleontološki spomenik u Hrvatskoj, a 1969. na prostorima nekadašnjih mrzlica, Kneippova lječilišta, osnovan je Muzej evolucije, čiji je postav osmislio akademik Mirko Males. Nekoliko godina kasnije uređeno je i samo nalazište, napravljene su rekonstrukcije obitelji pračovjeka te uređen tematski park prema Krambergerovim nalazima.
I na koncu, 27. veljače 2010. u gradu Krapini, središtu Krapinsko-zagorske županije, udaljenom oko 50 km od Zagreba, otvoren je KRANEAMUS, novi Muzej krapinskih neandertalaca, koji je šumskom šetnicom povezan s nalazištem na Hušnjakovom brijegu.
No za danas bi bilo dosta. Idem sad na balkon popit s mojom glavnom asistenticom kavicu, a rekla je da će ispeć i malo kestena.
A o krapinskom pračovjeku i o tom zanimljivom muzeju pričat ću vam nekom drugom zgodom.

- 14:58 - Komentari (18) - Isprintaj - #

23.10.2021., subota

on sve mora sam


on sve mora sam planirati
i sve mora sam učiniti
o svemu mora sam odlučivati
ništa se ne može s njom dogovoriti
on nikad ne zna što ona misli
nije mu jasno zašto se ljuti
što želi od njega on ne razumije
i nada se da će sve bit' k'o prije
al ona više ništa ne čuje
ništa više ona ne razumije
ni djecu ni njega više ne prepoznaje
samo ih gleda i čudi se

- 17:13 - Komentari (17) - Isprintaj - #

22.10.2021., petak

Slavimo slavno


Iako sam u dobi od pet godina razrezala lijevu ruku na poklopcu od konzerve i palac mi na toj ruci nikad nije funkcionirao kako treba, ipak sam uspjela završiti osnovnu glazbenu školu - svirala sam klavir. Sve note koje sam u tih 6 godina glazbenog školovanja prikupila spremila sam prije odlaska na svoje prvo radno mjesto u ormar na terasi naše zgrade i tamo su mirovale dugi niz godina. A kad je moj nećak pohađao srednju glazbenu školu iščeprkao ih je iz ormara i donio u stan pa su se vratile na naš pianino na kojem je vježbao. Među tim notama bile su i Etide Franza Liszta koje se uče svirati tek u šestom završnom razredu osnovne glazbene škole jer su poprilično teške. Ja ih nikad nisam naučila svirati bez greške, pogotovo ne u tempu navedenom u notama.
Ferenz Liszt, svima znan austrijsko-mađarski skladatelj, pijanist i dirigent, rođen na današnji dan, 22. listopada 1811. godine u Doborjanu, u mađarskome dijelu Gradišća, od oca Mađara i majke Austrijanke, čitam na mrežnom izdanju Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, “uz F. Chopina bio je najveći pijanist svojega doba i vjerojatno najveći glasovirski virtuoz uopće. A njegove izvanredne pijanističke sposobnosti u mnogočemu su odredile i njegov način skladanja za glasovir. Lisztov glasovirski opus dijeli se na izvorne skladbe te na transkripcije i parafraze djela drugih autora. Obje skupine sadrže skladbe najvećih tehničkih zahtjeva, do krajnjih granica mogućnosti izvođenja na glasoviru. Lisztov sveukupni opus sastoji se od više od 700 djela, od čega više od 400 za glasovir, 42 za orgulje/harmonij, 72 sakralna i 21 komorno djelo, 55 zborskih skladbi, 82 pjesme, jedna opera i drugo. Značajan je i njegov orkestralni opus od 40 djela. Liszt je izgradio i novi oblik orkestralne glazbe - jednostavačnu simfonijsku pjesmu, kao karakteristični uzorak programne glazbe romantizma, a skladao ih je 13. Usto sklada i brojne etide, balade, nokturna, poloneze i druge skladbe za klavir, dva klavirska koncerta, nekoliko djela za orgulje, oratorije i mise. Bio je inovator na području harmonije: njegovi harmonijski sklopovi nerijetko su nadilazili okvire klasičnih sustava i nagovijestili razvoj harmonijskoga mišljenja u XX. stoljeću."
Ferenz Liszt je koncertirao od svoje devete godine, a u razdoblju od 1838 – 1847. god. održao je koncertne turneje po cijeloj Europi, a publiku je fascinirao svojom muzikalnošću, virtuozitetom i umjetničkim temperamentom. Kao kompozitor i pedagog bio je vodeća ličnost tzv. Novonjemačke škole, odn. neoromantičkog stila. Djelovao je kao kompozitor, virtuoz, dirigent i pedagog - odgojio je više od 400 učenika. Bio je zaštitnik i propagator mnogih glazbenika, a kao organizator glazbenog života značajno je utjecao na razvoj glazbe 19. stoljeća. Kao pijanist izgradio je modernu klavirsku tehniku te dao klaviru gotovo orkestralan volumen i sjaj iskorišćujući dotad neslućene mogućnosti klavirskoga zvuka.
Život Ferenza Liszta je bio buran, nemiran i uzbudljiv, a sam je Liszt bio i veoma duhovit. Poznata je anegdota o tome kako je za vrijeme koncerta u Rusiji, kojem je prisustvovao i ruski car Nikolaj I, Ferenz Liszt iznenada prestao svirati. Car je naime u svojoj loži počeo prilično glasno razgovarati sa svojim dvorjanima. "Zašto ste prestali svirati?" upitao je monarh. "Kad imperatori govore, ostali moraju šutjeti" kratko je odgovorio Liszt.
A na portalu Bitno.net doznajem da je ovaj veliki skladatelj uglazbio i jednu pjesmu na hrvatskom jeziku. Naime, 1863. godine dok je boravio u Rimu, u Europi se obilježavala 1000. obljetnica početka djelovanja svetih Ćirila i Metoda, apostola Slavena. Za tu je prigodu Liszt uglazbio pjesmu “Slavimo slavno, Slaveni” grofa Mede Pucića, dubrovačkog književnika i političara. Kako bi ju Liszt razumio, svećenik Stjepan Mlinarić preveo je tekst na njemački jezik (“Lasst uns rühmen felerich, wir Slawen”). A kako je došlo do nastanka ove skladbe još uvijek nije posve razjašnjeno. No poznato je da je Franz Liszt bio zainteresiran za folklornu glazbu: najpoznatiji primjer su njegove Mađarske rapsodije. Zanimala ga je i južnoslavenska glazba i kultura - poznato je da je 1846. godine posjetio Zagreb i Samobor te održao koncert - a prijateljevao je i s hrvatskim skladateljima, među kojima su bili Franjo Kuhač i Ferdo Livadić.
Kratku skladbu “Slavimo slavno, Slaveni” Liszt je napisao u himničnom stilu za četveroglasni muški zbor uz pratnju orgulja, a uporabio je motive hrvatske folklorne glazbe kako bi dobila na autentičnosti. Originalni manuskript koji se sastoji od tri stranice čuva se u Weimaru, a djelo je prvi put izvedeno u crkvi sv. Jeronima u Rimu, 5. srpnja 1863. godine, na svetkovinu sv. Ćirila i Metoda. Iste je godine izvedeno i u Beču, Pragu i Brnu.
Poslušajmo i mi na Lisztov rođendan njegovu lijepu skladbu Slavimo slavno Slaveni!



- 14:28 - Komentari (13) - Isprintaj - #

21.10.2021., četvrtak

nitko ne zna o čemu je riječ

sve kreće
ništa više ne započinje
sve se događa iza nečega
a ne nakon ili poslije
svi nešto brane
nitko više ništa ne zabranjuje
svi nešto pale
nitko više ništa ne uključuje
svi nekud šetaju
nitko se više ne šeće
svi nešto uzimaju
nitko više ništa ne osvaja
svi nešto spravljaju
nitko više ništa ne priprema
svi sve shvaćaju
a nitko više ništa ne razumije
sve se održalo
ništa više nije održano
sve je krivo
ništa više nije pogrešno
sve se otvorilo
ništa više nije otvoreno
sve je za pet
ništa više nije izvrsno
svi su se prepali
a nitko se nije prestrašio
svi pitaju gdje ideš
nitko ne pita kamo ćeš
svi pitaju o čemu se radi
a nitko ne zna o čemu je riječ

- 19:41 - Komentari (18) - Isprintaj - #

20.10.2021., srijeda

Svaki dan jedna jabuka


Jedna od prvih voćaka koje sam posadila u svom malom voćnjaku bila je velika bijela kanadska reneta, u svijetu poznata pod imenom Grosse reinette du Canada ili Grosse reinette d'Angleterre odnosno Reinette blanche du Canada. Vrlo je to stara sorta jabuke nepoznata porijekla; pretpostavlja se da porječe iz Francuske jer je u jednom francuskom pomološkom katalogu opisana daleke 1771. godine. Ta je izvrsna sorta potkraj 19. i na početku 20. st. bila jedna od najpoznatijih i najcjenjenijih trgovačkih stolnih sorta jabuka i skupo se prodavala u specijaliziranim prodavaonicama. I u našim je krajevima, osobito u Hrvatskom zagorju, znana odavno, a poznatija je pod skraćenim nazivom kanada. Osim u Francuskoj uzgaja se i u ostalim europskim zemljama te u Kanadi, kamo su je vjerojatno prenijeli europski doseljenici. Cijeli tekst o toj staroj sorti jabuka, ako vas zanima, možete pročitati kod Stare vrtlarice.


A zašto se Litterula danas raspričala o jabukama? E pa zato što je sutra Dan jabuka kojega je britanska dobrotvorna organizacija Common Ground pod nazivom Apple Day pokrenula 21. listopada 1990. godine s namjerom da taj dan postane jesenski praznik koji će ljude podsjećati na stare sorte jabuka kojima prijeti izumiranje. Osim toga željeli su ukazati i na problem očuvanja raznolikosti krajolika. Prva proslava Dana jabuka održana je na starom Sajmu jabuka u londonskom Covent Gardenu, a u godinama koje su slijedile obilježavanju su se pridružile brojne slične udruge, organizacije i ustanove kao što su hortikulturna društva, škole, fakulteti, udruge za zaštitu okoliša, restorani, trgovine, lokalne tržnice, muzeji i galerije u mnogim zemljama diljem svijeta. Na proslavama Dana jabuka sudjeluju brojni uzgajivači jabuka, rasadničari, prerađivači jabuka, lokalne tržnice, pisci i ilustratori knjiga o jabukama i svi ostali koji se jabukama bave, a to pokazuje koliko nam jabuke znače i koliko su nam uzgoj i konzumacija jabuka važni.
A na stranicama Gospodarskoga lista čitam da „svjetska proizvodnja jabuka iznosi oko 70 milijuna tona. Najveći proizvođači jabuka u svijetu su Kina s 44 milijuna tona, zatim zemlje EU s oko 10,7 milijuna tona, SAD s 4,7 milijuna tona, Turska s 2,8 i Indija s 2,3 milijuna tona. Najveći proizvođači u EU su: Poljska s 2,9 milijuna tona, Italija s 2,1, Francuska s 1,4 milijuna tona te Njemačka s 990 tisuća tona i Španjolska s 550 tisuća tona. U Hrvatskoj se godišnje proizvede oko 70 tisuća tona jabuka, a tom proizvodnjom bavi se 19210 gospodarstava, a od ukupnog broja gospodarstava čak 17 491 su gospodarstva manja od jednog hektara. U Hrvatskoj se najčešće uzgajaju sorte: idared (33 %), golden delicious (13 %), jonagold (9 %), gala (7 %) i grany smith (5 %), a ostale sorte čine 35 %. Najviše površina pod jabukom nalazi se u Osječko–baranjskoj županiji.“
Jabuka se smatra jednom od najzdravijih voćnih vrsta jer plod srednje veličine daje oko 95 kalorija, obiluje vitaminom C, a sadržava antioksidanse i pektin za koje se smatra da imaju koristan utjecaj na zdravlje srca. Pojedemo li svaki dan po jednu jabuku smanjujemo rizik od kardiovaskularnih i srčanih bolesti te rizik od moždanog udara. Osim toga jabuke nam daju osjećaj sitosti jer sadržavaju oko 4 grama vlakana, što je 10 -15 % dnevnih potreba.
Eto, nakon svega što smo čuli o jabukama nadam se da ćemo sutra svi zajedno veselo proslaviti Dan jabuka, pojesti po jednu jabuku i očuvati zdravlje naših srdaca.

- 13:47 - Komentari (17) - Isprintaj - #

18.10.2021., ponedjeljak

ona ne želi biti vječno mlada

ona ne želi biti vječno mlada
ne želi biti tako lijepa
ne želi biti strašno vitka
ne želi biti uvijek vesela
ne želi biti vrlo sposobna
ne želi biti jako spretna
ne želi biti uvijek brižna
ne želi biti stalno dostupna
ona želi biti malo sama
želi biti ponekad nehajna
želi biti malo i nespretna
želi biti za nešto i nesposobna
želi biti ponekad žalosna
želi biti ugodno popunjena
želi biti pomalo i ružna
želi već jednom biti stara

- 18:08 - Komentari (14) - Isprintaj - #

16.10.2021., subota

Šnita kruha

Naša StaraMama je gotovo sve što je bilo potrebno za prehranu obitelji - kupovala je samo šećer, ulje i slične sitnice - uzgajala na svom gospodarstvu. Sve dok nije onemoćala imala je u štali kravu, u kokošinjcu kokice i piliće, u svinjcu pajceke, a u velikom vrtu, na njivama, u vinogradu i u voćnjaku uzgajala je povrće, grah, krumpir, žito, orahe, vinovu lozu, jabuke, kruške, marelice i šljive. Kuhala je pekmez, sušila voće, kiselila zelje, sušila šunke i špek, spremala zalihe pečenog mesa u masti, pravila sir, pekla kruh, mlince, gibanicu, buhtle, štruklje... Kad bi svi mi došli k njoj, primjerice za Sve svete kad smo išli na groblje, ona bi dan prije ispekla kruh, gibanicu od oraha i čokolade i zamijesila rezance, a ujutro bi skuhala kokošju juhu i krumpir u ljusci i pripremila odojka za pečenje. Kad bi se vratili s obilaska naših dragih – ona nije išla s nama, više je voljela svoje pokojne sama na miru pozdraviti tih dana – čekala nas je s gotovim ručkom, a stol bi već bio postavljen, juha procijeđena, rezanci skuhani, salata napravljena, restani krumpir zgotovljen, odojak pečen. Znalo je bi biti jako zima tih dana, a ponekad bi zalepršala i pokoja pahulja pa smo se svi nakon povratka s groblja okupili kraj njenog špareta i grijali promrzle prste. A onda bi sjeli za stol, jeli, pili i sve do sumraka prisjećali se svih naših dragih. Uvijek smo znali prije rastanka i odlaska svojim kućama zapjevati i po nekoliko naših pjesama. Sva ta hrana koju je Staramama pripremala svaki put nas je ponovno zbližila i podsjetila nas da nismo sami, svatko u svom svijetu, i da nas zauvijek veže taj obiteljski duh.
A zašto se Litterula baš danas raspričala o hrani? E pa zato što se danas širom svijeta obilježava Svjetski dan hrane. A na stranici Zavoda za javno zdravstvo Zagrebačke županije čitam da je “ tema ovogodišnjeg svjetskog dana hrane: Naša djelovanja su naša budućnost. Bolja proizvodnja, bolja prehrana, bolji okoliš i bolji život.
Bit obilježavanja svjetskog dana hrane nije samo u slavljenju predivne hrane za koju imamo povlasticu da konzumiramo svaki dan, već je i u podizanju svijesti o ljudima koji nemaju takvu povlasticu. Mnoštvo ljudi diljem svijeta pati od gladi. Glad je veliki problem u mnogim zemljama, a mi moramo učiniti više da podignemo svjesnost i potaknemo borbu protiv ovog problema kako bi postigli cilj 0% gladi do 2030 g.
Evo i nekoliko zanimljivih činjenica o hrani u svijetu koje je objavila Svjetska organizacija za hranu i poljoprivredu FAO:
Više od 3 milijarde ljudi odnosno 40% svjetske populacije si ne može priuštiti zdravu prehranu
• Mali uzgajivači hrane još uvijek proizvode više od 33% hrane u svijetu unatoč izazovima kao što su siromaštvo ili nedostatak financija, edukacija i tehnologije
• 20 % više žena od muškaraca u dobi od 25 – 34 godine žive u ekstremnom siromaštvu, a više od 18% žena žive s manje od 1.9 $ odnosno 13 kn dnevno
• 14% proizvedene hrane u svijetu se baci zbog neadekvatne berbe, rukovanja, skladištenja i prijevoza, a 17% se baci od strane potrošača
• 55% svjetske populacije obitava u gradovima, a to će se povećati na 68% do 2050 g.
• 10% ljudi je pogođeno nesigurnom hranom kontaminiranom bakterijama, virusima, parazitima ili pak kemijskim zagađivačima



Eto, tako kažu stručnjaci za hranu, a ja ću samo još dodati: nadam se da danas ni jedno dijete neće umrijeti zato što nije dobilo za ručak bar šaku riže, šalicu graha ili šnitu kruha.

- 11:41 - Komentari (25) - Isprintaj - #

09.10.2021., subota

Kako sve to uskladiti


Stara vrtlarica bi htjela
Da je vrt uvijek savršeno uređen
Da je trava uvijek pokošena
Da je živica uredno ošišana
Da su voćke snažne i zdrave
Da je ukrasno drveće i grmlje lijepo oblikovano
Da u cvjetnjacima uvijek nešto cvate
Da u povrtnjaku uvijek ima mrkve, luka, mahuna i blitve
Da joj malo vremena ostane i za pisanje novih i digitaliziranje starih tekstova
Da nađe bar malo vremena i za šetnju i za fotografiranje
Gazdarica bi htjela
Da je kuća uvijek uredna i savršeno čista
Da je u kuhinji i u smočnici sve uvijek na svome mjestu
Da svaki dan bude skuhan fini ručak
Da se svake subote ispeče kolač, štrudl ili bućnica
Da je zamrzivač pun domaćeg mesa, povrća i voća
Da je spremište uvijek puno staklenki pekmeza, kompota i ukiseljenog povrća
Šnajderica bi htjela
Da je sva odjeća uvijek uredno složena u ormarima
Da su sve čarape pokrpane i gumbi prišiveni
Da je sav pribor za šivanje uvijek lako dostupan
Da je šivaća mašina uvijek spremna za šivanje
Da je pegla uvijek na svom mjestu na daski za peglanje
Da se sve što je poderano odmah pokrpa
Litterula bi htjela
Da svaki dan nađe malo vremena
Da može uzeti u ruke neku knjigu i pročitati bar nekoliko redaka
Da svaki tjedan može bar jedan listić ispisati
Da svaki mjesec može skladati bar nekoliko stihova
Da povremeno može pregledati blogove i malo komentirati
A Majka njegovateljica smatra
Da se strogo valja pridržavati dnevnoga rasporeda
Da VelkaBeba mora biti uzorno njegovana
Da na njenom tijelu ne smije biti ni jednog žulja ni crvenila
Da je treba redovito masirati, razgibavati i okretati
Da joj svake večeri treba oprati zube i redovito je kupati i presvlačiti
Da noću i danju netko mora uvijek na nju paziti
A Klaru je odjednom uhvatio neopisiv umor i sveopća slabost
Pritišću je godine, snage je sve manje
I ona više ne zna kako sve to uskladiti.

- 09:54 - Komentari (23) - Isprintaj - #

05.10.2021., utorak

Afričke ljubice


foto:Stara vrtlarica

Na prozorskoj klupčici u Bebinoj sobi živjele su dugi niz godina dvije afričke ljubice. Izgleda da im je tu bilo ugodno jer su svake godine bile pune cvjetova. A onda nas je zatresao novi pokupski drmeš, mi smo se na brzinu spakirali i otišli na zagorske brijege, a ljubice su ostale same. Kako pet mjeseci nije bilo nikoga da im šapće i da ih zalijeva, osušile su se i na koncu završile na kompostištu. Nisam kupila nove. Mislila sam: neću više na tu klupčicu ništa stavljati, samo smetaju ti lončići kad brišemo prašinu.
A onda mi je moja najstarija asistentica, koja je prva čuvala VelkuBebu dok sam ja još radila, nedavno donijela dvije nove ukorijenjene afričke ljubice. Presadila sam ih u nove lončiće, dodala im malo supstrata za cvatuće bilje, pažljivo ih zalijala i stavila u hlad na stol na balkonu. Nakon tjedan dana unijela sam ih u sobu i stavila na prozorsku klupčicu, one su se začas udomaćile i neki dan počele cvasti: pune su cvjetova i cvjetnih pupova.
Ta mala nježna biljčica s lijepim srcolikim baršunastim listovima i privlačnim plavkastim cvjetovima pristigla je u Europu potkraj 19. stoljeća. Dobila je ime afrička ljubica, lat. Saintpaulia ionantha, jer ju je u sjenovitim, humusom bogatim pukotinama stijena na padinama planine Usambare, a kasnije i u ostalim planinskim područjima Tanzanije, otkrio Walter von Saint Paul-Illaire, guverner u nekadašnjoj koloniji Njemačkoj Istočnoj Africi. U narednih je stotinjak godina postala jedna od najomiljenijih biljaka za uzgoj u kući širom svijeta. Glavni je razlog tome njena dugotrajna, gotovo neprekidna cvatnja, velik broj kultivara i lakoća uzgoja.

foto:Stara vrtlarica

Afrička ljubica dobro raste uz mnoge druge kućne biljke, pa s njom do mile volje možete eksperimentirati i slagati najrazličitije kombinacije. Njeni cvjetovi, plavi, ružičasti, plavoljubičasti, jednostruki, polupuni ili puni, kovrčasti ili naborani, jednobojni, dvobojni, prugasti, obojeni s bijelim rubom ili bijeli s obojenim rubom, tako su nježni i lijepi da joj nitko ne može odoljeti.
Ako ste ih nedavno dobili na dar ili sami kupili i želite znati kako ih valja njegovati i razmnožiti, nešto više o uzgoju ovih nježnih biljčica reći će vam Stara vrtlarica.

- 20:40 - Komentari (17) - Isprintaj - #

02.10.2021., subota

kad je uhvati


kad je uhvati ljutnja
ona bi najradije uzela tomahawk
i bacala ga na sve strane
kad je uhvati srdžba
ona bi najradije uzela bat
i porazbijala sve oko sebe
kad je uhvati bijes
ona bi najradije uzela bič
i udarala sve što joj dođe pod ruku
kad je uhvati žalost
ona bi najradije sjela na ležaljku
i satima gledala u nebo
kad je uhvati jad
ona bi najradije sjela na vlak
i otputovala na kraj svijeta
a kad je uhvati slabost
ona bi najradije legla u krevet
zažmirila i zauvijek zaspala


- 08:46 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< listopad, 2021 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Litterula

Blogovi