| < | listopad, 2021 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima.
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Copyright © Litterula.
Objavljeni listići - osvrti, crtice, kratke priče i moji stihovi
Ajd stišaj to!
Akrobacije na motociklima
Alzheimerova demencija
Ana i Željko
Andromeda
Asistent - pomoć i podrška
Bajeri
Bakina kuhinja
Bakine škare
Beskućnici
Biovreća
bit će opet slobodna
Blockbusting
Boss od Čakovca
Božićnica
Božićno drvce
Božićno vrijeme
Božićna pšenica i Barbarine grančice
Briga o uhu i sluhu
Capraške skulpture
Cijepljenje
Crvene jabuke
Čuvari djetinjstva
Da sam ja bogataš
debeo kameni zid
Debljina prvog stupnja
Dezinfekcija ruku
Digitalizacija
Dioklecijanova palača
Disciplina
dok je još mogla hodati
dok ju je držao u naručju
Domaći putar
doma, doma se vrnuti hoču
Dragutin Gorjanović Kramberger
Drugi rujna
duge si gruntam
Emisija za selo i poljoprivredu
Frkovićev most
Gdo bu te splievil
gdo je te bil
Glazba na radiju
gle kak je divan dan
Godina željeznice
Govor mojih predaka
Gradski muzej obilježava sedamdesetu obljetnicu
Inkluzivna farma
Isus mi je svagda radost
Izlet u Krapinu
Jabuke iz trnaca StarogTate
Jankić
kad bi mogao
kad je uhvati
kad se razljuti
kako sve to uskladiti
Kamenčići
kao kapljica vode
kao nerazumno dijete
Kapeler pita
Kartica
Klara i Džoni
Klaustrofobija
komadić sam leda
Korisne životinjice
Krizanteme
Kućni prag
Kupalište na Zibelu
Kupom uzvodno
Ladva
Lastavica - ptica godine
Lea Deutsch
Lišće Frana Mažuranića
Majstor
Mali Kaptol
Maria Mitchell
Mato Celestin Medović
Matoš na klupi
Međunarodni dan osoba s invaliditetom
Mendo i Slavica
Mlijeko u prahu
Mogel mi je hmrijeti!!!
Mogla mi je kuća izgorit
Moje fotografije
Muzikologija i glazbena pedagogija
Mužar
Ne bu mi više nigdo komandijeral!!!
ne tuguj
ne, nije novac ono što ga čini sretnim
nigdo nae zna
ništa mi drugo u životu ne treba
nitko ne zna o čemu je riječ
nož mu je u srce zabola
njegove su oči izgubile boju
njegov brod ga čeka
njen brod stiže
njen vrt je bio prepun cvijeća
Njihove riječi odnosi vjetar
ona je potpuno iscrpljena
ona je preživjela
ona gleda taj divan svijet
ona grli cijeli svijet
ona je neozbiljna
ona je nezgrapna i nespretna
ona može brbljati o svemu
ona ne želi biti vječno mlada
ona ne želi
ona nikad nije imala vremena
ona se boji
ona svakog jutra ustaje u tri
ona želi biti biljka
on je jako neozbiljan momak
on je umoran
on je stvorio svoj svijet
on još uvijek čeka
on sve mora sam
on stoji na rubu
on traži svoj izgubljeni život
Oš kupit ciglu?
Oton Kučera
Pjevačica
Pjevanje na misi nije koncert
Plivanjem do zdravlja
Poezija i proza
Podgarić i Garić
Pokupski drmeš
po svemirskim prostranstvima
Pranje povrća i voća
Prelijepi Velebit
pusti otok
Rad od kuće kod kuće
Rawhide
Recikliram, kompostiram...
reci mi
Robex i Medo
Roan je slomio nogusad kad je odlučio otići
Sakupljači
Salštange ili kajzerice?
Scott Joplin
Segestika i Siscia
Serpico
Skroviti vrt
Slavimo slavno
smisao života
Stara mama
Svaki dan jedna jabuka
sve pod kontrolom
sve ću zaboraviti
Svjetski dan glasa
Svjetski dan radija
Svjetski dan štednje
Stara vrtlarica
Staramama
Stigla nam je jesen
Stolić za laptop
suza kapne na dlan
Šlauf
Šnajderica
što se dogodilo
što vidiš
tamo bi i ona biti htjela
Tko se oženio
Tlapnja njegova srca
tražim svoj izgubljeni planet
Treba imati i malo sreće
Tu je tvoj dom
u dubokoj šumi
Ue o muite arukou
U Mariji Bistrici, a ne na Bistri
UOSI SMŽ
u snažnoj erupciji
u suton
Uyimbube
Veni Creator Spiritus
Viktorovac
Vincent
Voćni jogurt
Vratimo glazbala u dječje ruke
vrijeme došašća
Vruće selo na Madagaskaru
Vuk samotnjak
Vu to vreme godišča
Zagorje ja tvoj sem sin
zagrli me
Zagrebačka uspinjača
Zaslužena mirovina
Zaštitne maske
Zaželi
Zeko i potočić
zemlja i zrak
zima se bliži
znam da me više ne voliš
znam da negdje daleko
Željeznički most
Žive jaslice
žive pod istim krovom
Zanimljivi blogovi
Agava
Aneta
AnnaBonni
Aurora
AP-Plaćenici
Bellarte
Blumi
Borut
Demetra
Dinaja
drugadva
Dvitririchi
Eh saznala
Emma
Euro
Galaksija
Geomir
Goddess Vesna
gogoo
Konobarica
Lastavica
lijemudro
Livio D.
luki
More ljubavi
Morska
mecabg
Meister Huc
modrinaneba
Nachtfresser
nema garancije
Rose
samolagano
Samosvoja
Sewen
Sjećanja
Starry Night
Taango
Teuta
U zvijezdama
Viatrix
Vjetar
Vlad
white lilith
Zemlja
|
Na istočnoj padini Hušnjakova brijega, u zapadnom dijelu grada Krapine u Hrvatskom zagorju, u nataloženom rahlom trošnom pijesku kojega su stanovnici Krapine i okolnih sela iskapali i koristili za različite građevinske namjene: npr. za zidanje kuća i šljunčanje pješačkih staza, krapinski učitelj Josip Rehorić, šetajući se kroz šumu jednog lijepog dana 1895. godine, uočio je čudne okamenjene kosti koje su ispadale ispod krampova i lopata ljudi koji su iskapali pijesak. Nekoliko kostiju ponio je sa sobom i o svemu obavijestio krapinskog gradonačelnika Vilibalda Slugu. On je pak zamolio svog prijatelja Kazimira Semenića da na tom mjestu prikupi još kostiju. O tom su nalazu obavijestili Dragutina Gorjanović-Krambergera, ravnatelja Geološko-paleontološkog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu. Učitelj Josip Rehorić poslao mu je paket “čudnih kostiju”: ostatke životinja, nosoroga i bivola, za koje je smatrao da su od velike važnosti. Kramberger je pogledao poslane kosti i pretpostavio da je nalazište na Hušnjakovu brijegu još jedno nalazište diluvijalnih sisavaca te mu nije pridavao osobitu pozornost. No, dvije godine kasnije gvardijan franjevačkog samostana u Krapini Dominik Antolković također je u šetnji pronašao ljudske i životinjske kosti koje su virile iz pijeska te opet alarmirao Vilibalda Slugu i samog Krambergera. Konačno, 23. kolovoza 1899. Gorjanović Kramberger, onako usput, jer je tada istraživao u Štajerskoj, dolazi u Krapinu, i dalje uvjeren da je to tek lokalitet ostataka sisavaca. No čim je stigao na Hušnjakov brijeg primjetio je čitav niz ognjišta, krhotine kremena, komadiće životinjskih kostiju te ljudski kutnjak. Shvaćajući iznimnu važnost nalaza - odmah je znao da je to prapovijesno nalazište ljudskih i životinjskih kostiju, pepela te kamenog oruđa - uz pomoć utjecajnih građana obustavio je svako buduće pustošenje lokaliteta. No zbog intenzivnog rada na geološkom kartiranju Hrvatske nije bio u mogućnosti u Krapini odmah započeti radove. Sa svojim asistentom Stjepanom Ostermanom vraća se na Hušnjakov brijeg 2. rujna s nacrtom prema kojemu su započeli iskopavanja.  Istraživanja su trajala od 1899. do 1905. godine, no kako je Kramberger obolio od tuberkuloze, na terenu su radili njegovi asistenti Stjepan Osterman, Vilim Ivanke i drugi. Tijekom cijelog iskopavanja prikupljeno je više od pet tisuća predmeta, od čega je 874 ljudskih ostataka - lubanja C, najočuvanija kost ženske lubanje, simbol je čitave zbirke - i 1191 kamenih rukotvorina, što je najveća i najbogatija zbirka te vrste u svijetu. Svi pronađeni originali danas se čuvaju na Geološko-paleontološkom odjelu Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu i nisu dostupni javnosti. Većina nalaza pronađena je uz stijene špilje, a iskopavanje je Kramberger organizirao prema prirodnom slijedu slojeva čime je bio ispred tada uobičajenih načina iskopavanja. Već na samom početku Gorjanović-Kramberger smatrao je da fosilni ostaci ljudskih kostiju pripadaju vrsti Homo sapiens. Kasnije nalaze imenuje Homo primigenius, kojim su se njemački prapovjesničari koristili za sve ostatke pleistocenskih ljudi, a početkom dvadesetih godina prihvaćen je naziv Homo neanderthalensis. Nalaz iz Krapine predstavlja najbrojnije nalazište skeletnih ostataka neandertalaca jer su pronađeni ostaci najmanje 24 osobe, a dentalne analize upućuju na prisutnost čak 80-ak osoba. Pronađene su i brojne životinjske kosti te su mnoge od njih, najvjerojatnije, ostaci lovine čovjeka. Na temelju tih kostiju mogu se iščitavati navike neandertalaca te stanja prirodnog okoliša. Velika zbirka zubiju pračovjeka, koju čine 193 pojedinačna nalaza te 86 nalaza koji su vezani za gornju ili donju čeljust, također je bitna jer se na osnovi morfologije i stanja zubi mogu iščitati bitne informacije o okolišu i prehrani neandertalaca. No priča o “čudnim kostima” pronađenim na području Krapine u narodu je bila poznata i mnogo prije Krambergera. Tako je grof Julije Keglević, čija je obitelj upravljala kamenolomima i proizvodnjom vapna oko Krapine, već u 18. stoljeću na tim lokacijama pronalazio i skupljao očuvane okamenjene ljudske ostatke. U jednom od krakova krapinskog rudnika Strahinje inžinjer Franz Verderber i mnogi drugi stanovnici toga kraja također su godinama pronalazili fosilizirane ostatke praljudi. Svi su znali da imaju nešto značajno, no nisu znali što je to sve dok na Hušnjakov brijeg nije došao Dragutin Gorjanović-Kramberger. A Litterula se baš danas o njemu raspričala zato što je taj svjetski poznati hrvatski geolog, paleontolog i antropolog rođen u Zagrebu baš na današnji dan, 25. listopada 1856. godine, iste godine kada je otkriven prvi neandertalski čovjek u Njemačkoj. Kramberger je bio znanstvenik ispred svoga vremena, radio je sistematično i detaljno; svaki je nalaz precizno označio, nacrtao i skicirao. Hušnjakov brijeg je jedno od rijetkih tako detaljno obrađenih svjetskih nalazišta; iz njegovih se nalaza može rekonstruirati cijela kronologija događaja. Otkriće krapinskog neandertalca bilo je revolucionarno, ne samo zato što je upisalo Krapinu na svjetsku kartu prapovijesnih nalazišta, nego i stoga što je među prvima uopće dokazalo postojanje fosilnog čovjeka. No Kramberger se nije bavio samo istraživanjem krapinskog neandertalca. Bavio se i proučavanjem fosilnih riba, velikih sisavaca i mekušaca, snimanjem geoloških karata, mineralogijom i praktičnom geologijom. Svojim predanim radom u geologiji uspio se izboriti za nastavak kartiranja područja Hrvatske, za koje su bili zaduženi mađarski geolozi, te time dokazao da su hrvatski geolozi sposobni izvoditi takve važne zadatke. Na Mineraloško – geološkom odjelu Narodnog muzeja počinje raditi 1880. godine te već u tom razdbolju objavljuje mnogo znanstvenih članaka u poznatim europskim časopisima. Docent paleontologije kralješnjaka postaje 1884. godine, a 1886. proširuje docenturu na cijelu paleontologiju. Za svoje zasluge dobio je Kolajnu cara Franje Josipa I, a prepoznao je i potencijal Hušnjakova, imao je viziju da će to postati važno turističko središte. Tako je 1948. Hušnjakovo zaštićeno kao prvi paleontološki spomenik u Hrvatskoj, a 1969. na prostorima nekadašnjih mrzlica, Kneippova lječilišta, osnovan je Muzej evolucije, čiji je postav osmislio akademik Mirko Males. Nekoliko godina kasnije uređeno je i samo nalazište, napravljene su rekonstrukcije obitelji pračovjeka te uređen tematski park prema Krambergerovim nalazima. I na koncu, 27. veljače 2010. u gradu Krapini, središtu Krapinsko-zagorske županije, udaljenom oko 50 km od Zagreba, otvoren je KRANEAMUS, novi Muzej krapinskih neandertalaca, koji je šumskom šetnicom povezan s nalazištem na Hušnjakovom brijegu. No za danas bi bilo dosta. Idem sad na balkon popit s mojom glavnom asistenticom kavicu, a rekla je da će ispeć i malo kestena. A o krapinskom pračovjeku i o tom zanimljivom muzeju pričat ću vam nekom drugom zgodom. |