Litterula

02.06.2020., utorak

Oranžerija

Kao preživahno, nemirno i neumorno dijete - riječ je o vremenu kad sam pohađala niže razrede osnovne škole - vječito željno raznih dogodovština i pustolovina, iz škole se nisam vraćala kući uvijek istim putem: od stare škole po pločniku uz dosadnu asfaltiranu cestu ravno do zgrade u kojoj smo stanovali. Puno zabavnije i zanimljivije je bilo vraćati se doma po stazi uz željezničku prugu ili preko brijega. A kad smo išle preko brijega, moje prijateljice i ja, prolazile smo pokraj njive na kojoj je u jesen rasla bijela repa - bilo mi je tada najdraže izabrati jednu lijepu srednje veliku repu, iščupati je i lišćem postrugati s nje zemlju, još malo postrugati noktima pa onda zubima oguliti i pomalo grickati. Dok smo trčkarajući grickale repu prošle bismo pokraj stare napuštene djelomično uništene oranžerije koja se nalazila na padini brijega ispod starog dvorca. Tada nisam znala ni kakav je to dvorac niti kakva je to kućica - mi smo to nazivali paviljon - ispod njega. A dvorac je tada bio Odgojni zavod za napuštene i problematične djevojke poznat pod nazivom Sovinjak.

Foto:internet

No danas znam da je to dvorac Gornja Bedekovčina, nekadašnje plemićko ladanjsko prebivalište, koji je smješten na samom vrhu brežuljka odakle se pruža vidik na dolinu Krapine i sjeverne obronke Medvednice. To je barokni dvorac izgrađen oko 1750. g. koji je pripadao obitelji Bedeković od Komora. Dvorac je ženidbenom vezom kasnije prešao u vlasništvo obitelji Galjuf, a 1887. godine kupuje ga Viktor barun Vranyczany-Dobrinović. Zadnji vlasnik dvorca i imanja, prije preuzimanja od strane države nakon završetka 2. svjetskog rata, bio je industrijalac Müller, a 1945. godine dvorac Gornja Bedekovčina stavljen je na raspolaganje Ministarstvu socijalnog staranja Narodne republike Hrvatske za organiziranje Odgojnog zavoda za žensku mladež. Tada se smatralo da je rad najjače odgojno sredstvo pa su djevojke radile u vrtu, u krojačkoj i kožnogalanterijskoj radionici, u štampariji, knjigovežnici te frizerskom salonu. Radilo se na ideološkom, moralnom i političkom uzdizanju, na taj način rješavali su se odgojni problemi, naročito discipline, učenja i rada. Pod nazivom Odgojni dom Bedekovčina ta ustanova i danas djeluje i pruža brojne usluge socijalne skrbi. No taj dom zaslužuje cijeli post pa ću vam o njemu nešto više reći nekom drugom zgodom.
Vratimo se sada dvorcu i perivoju koji ga okružuje, što mene kao agronoma najviše zanima.
Dvorac Gornja Bedekovčina je barokni jednokrilni dvorac koji pripada prvoj spomeničkoj kategoriji, dobro je očuvan i održavan, a nalazi se u sredini lijepoga pejzažnoga perivoja. Kad je dvorac sagrađen, najvjerojatnije je oko njega bio uređen – nema pouzdanih podataka o njegovu izgledu - barokni perivoj. Kasniji izgled perivoja vidljiv je na katastarskoj karti iz 1897. godine kada je zauzimao površinu od 4,7 hektara i bio uređen kao pejzažni perivoj u sklopu kojega su postojala i tri jezera. Unutar perivoja već je tada bila izgrađena klasicistička oranžerija – došla je konačno na red i moja oranžerija s početka priče - koja je očuvana do danas. Ta je oranžerija - staklenik tj. zimski vrt za uzgoj naranči, limuna i ostalog osjetljivog južnog bilja u doba renesanse bio je zaseban dekorativni arhitektonski objekt, a u doba baroka redovito se nalazi uz dvorove i palače - jedini je očuvani primjer takvoga objekta u Hrvatskome zagorju. Pokraj oranžerije nalazila su se dva vrta u kojima se uzgajalo povrće i cvijeće, a služili su i kao rasadnici. Prema perivoju je s jugozapada vodila 540 m duga aleja. Dolaskom obitelji Vranyczany potkraj 19. stoljeća Viktor Vranyczany-Dobrinović zapustio je staru ulaznu cestu za kočije s jugozapada i posadio aleju divljih kestena s jugoistoka, koja vijuga perivojem prema dvorcu – to je i danas prilazna cesta. Sagradio je paviljon, kuglanu i tenisko igralište, kojih danas više nema.
Perivoj je 1965. godiine zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture, a površina perivoja uvrštena je i u ekološku mrežu zaštićenih područja na području EU (Natura 2000).

Iz knjige Mladena Obad Ščitaroci (1991). Dvorci i perivoji Hrvatskog zagorja

Danas je perivoj poprilično zapušten. Očuvano je drveće koje se sve te duge godine zapravo samo za sebe brinulo: drvored divljih kestena (Aesculus hyppocastanum), nekoliko skupina smreka (Picea excelsa), platana (Platanus occidentalis), žalosnih vrba (Salix babylonica), brijesta (Ulmus campestris), klena (Acer campestre), javora mliječa (A. platanoides), jasena (Fraxinus excelsior) i ariša (Larix europaea). Posebno se ističu dvije crvene bukve (Fagus silvatica var. atropurpurea), od kojih je ona starija doista impozantna – opseg debla u prsnoj visini joj je 3.60 m. Od očuvanih elemenata perivoja mogu se prepoznati i dva cvjetnjaka, a ni jedno jezero više ne postoji. Zelenilo perivoja u lošem je stanju, velik broj postojećih stabala oštećen je ili zapušten zbog neodržavanja, iščezla su mnoga stara i vrijedna stabla. No korisni vrt: povrtnjak i voćnjak ispred oranžerije, još uvijek postoji.
A nedavno sam čula da Općina Bedekovčina zajedno s partnerima iz Slovenije, Poljske, Italije i Hrvatske sudjeluje u provođenju projekta 'HIstorical CAstle ParkS' (HICAPS) koji je sufinanciran iz programa Europske unije – Interreg Central Europe. Projektne aktivnosti u Bedekovčini usmjerene su uređenju dijela perivoja uz dvorac Gornja Bedekovčina uz promicanje perivojne baštine i kulture prostora kao važnih čimbenika kulturnog identiteta te potencijala/resursa za lokalni i regionalni razvoj.
Ne znam u kojoj fazi je trenutno taj projekt, no znam da stručnjaci za zaštitu prirode kažu da “na području parka oko dvorca Bedeković i prostoru u njegovoj neposrednoj blizini koji čini sastavni dio zaštićenog područja nisu dopušteni zahvati ni radnje kojima bi se mogle promijeniti ili narušiti vrijednosti zbog kojih je zaštićen. Zahvate treba planirati na način da se izbjegnu ili na najmanju moguću mjeru svedu oštećenja prirode. Dopuštenje za sve zahvate i radnje u parku dvorca Bedeković izdaje upravno tijelo u županiji nadležno za poslove zaštite prirode. Za građenje i izvođenje radova i zahvata na području parka nadležno tijelo za poslove zaštite prirode utvrdit će posebne uvjete zaštite prirode u postupku izdavanja lokacijske dozvole. Tijekom izvođenja zahvata nositelj zahvata je dužan djelovati tako da u najmanjom mjeri oštećuje prirodu a po završetku zahvata dužan je u zoni utjecaja zahvata uspostaviti ili približiti stanje u prirodi onom stanju koje je prethodilo zahvatu.”
A stručnjaci koji su pripremili akcijski plan revitalizacije kažu da je “Obnova kompleksan analitički i kreativni proces unutar kojeg se isprepliće više pristupa – konzervacija, revitalizacija, restauracija, rekonstrukcija, ali i reinterpretiranje nestalih perivojnih elemenata. Pri tome potrebno je voditi računa o stvarnim potrebama današnjih korisnika te pažljivom uklapanju sadržaja koji se uvode. Prioritet prilikom odabira sadržaja bi trebali biti sadržaji vezani uz kulturu, umjetnost, edukaciju, sport te sadržaji koji promiču ekologiju i održivost. Cilj revitalizacije perivoja je stvaranje slikovitog, autentičnog i vizualno atraktivnog mjesta, povezanog s duhom mjesta koje je svojevrsna poveznica s prošlošću, ali i budućnošću. Povijesnim stazama, ali i cjelokupnom prostoru perivoja daje se dodatna vrijednost kroz sadržaje pristupačne svim skupinama korisnika koji bi stvorili poticajno društveno okruženje i jačali gospodarsku aktivnost s naglasnom na razvoj izletničkog turizma. Poseban naglasak su sadržaji kojima bi se promovirala održivost i edukacija te oplemenila ekološka raznolikost ovoga kraja.
A Litterula kaže: nadam se da će se izvođači radova dosljedno pridržavati navedenih odredbi i revitalizirati naš lijepi perivoj na najbolji nogući način.

- 12:26 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2020 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Litterula

Blogovi