Litterula

14.09.2021., utorak

Podgarić i Garić

Na obroncima Moslavačke gore, 15 km od Garešnice i 25 km od Kutine u brežuljkastom području općine Berek u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji na nadmorskoj visini od 160 do 489 metara smješten je Podgarić, malo naselje u kojem živi sedamdesetak stanovnika u tridesetak kućanstava. No to ne znači da nije zanimljivo za izletnike i za planinare. Pa sam tako i ja - neću više spominjat štap i svoja traljava koljena - prije nekoliko godina bila tamo na izletu da vidim njihove velike šume bukve i hrasta kitnjaka, graba, lipe, divlje trešnje i kestena. Ima tamo i mnogo lijepih gorskih kosa i grebena, zanimljivih izvora vode i potoka kao što je npr. potok Garešnica. U šumama žive jeleni, divlje svinje, mufloni, jeleni lopatari, srne, vjeverice, sivi puhovi i brojne druge životinje, a nađe se i pokoja gljiva poput vrganja, lisičarki i drugih.


U Pogariću se nalazi veliki spomenik revolucije naroda Moslavine posvećen žrtvama II. svjetskog rata, rad kipara Dušana Džamonje iz 1967. godine. Nakon podizanja spomenika počeo se razvijati turizam, sagrađen je hotel ispred kojega je umjetno jezero u koritu rječice Kamenjače. Prošetali smo se oko jezera - uspjela sam malo i fotkati pa sam kasnije kod kuće napravila ove kolaže koje vidite - i u restoranu popili kavicu.
Kraj hotela sam vidjela čamce, a bili su tamo i neki sportski tereni te moto-kros staza. Ne znam u kakvom su stanju su ti tereni sada i može li se voziti u čamcima po jezeru. No ako ništa drugo, izletnici se mogu šetati, planinariti ili voziti na biciklima.


Lijep je Podgarić, osobito jezero i priroda oko njega, no mene je više zanimao Garić grad, koji se nalazi usred šume iznad Podgarića na nadmorskoj visini 356 m. Nismo se gore pentrali pješice kao što bi učinili pravi planinari koji prate planinarske oznake; odvezli smo se autom i malo ga razgledali. I tu sam uspjela nešto snimiti, a rezultat toga su fotke koje gledate.


Kao sjedište tadašnje župe Garić se prvi put spominje 1163. godine, a utvrdu je 1256. god. dao sagraditi hrvatski ban Stjepan Šubić. To je, uz Medvedgrad, jedna od najstarijih srednjovjekovnih utvrda u sjevernoj Hrvatskoj. Do sredine 16. stoljeća kao vlasnici Staroga grada Garića izmjenjivali su se slavonski banovi i zagrebački biskupi; neki od njih bili su knez Gardun, Barbara Celjska i zagrebački biskupi. Osmanlije su 1544. god osvojili i zapalili Garić grad, obližnji pavlinski samostan i crkvu. Nakon protjerivanja osmanlijskih snaga s područja Moslavine potkraj 17. stoljeća, Garić-grad više nije obnavljan pa su tada od njega ostale samo ruševine.
Garić grad stoji na jezičastom platou položenom na osi sjever-jug, znatno izdignutom od opkopa koji ga okružuje, a prostor grada podijeljen je na tri platoa: sjeverni, na kojem se nalazi manja kula povezana s unutarnjim obrambenim zidom, središnji s većom kulom i cisternom te južni na kojem se nalazio stambeno-gospodarski dio. Gradu opasanom dvostrukom linijom obrambenih zidova pristupalo se preko drvenog mosta s južne strane.
Unatoč povećanom zanimanju tijekom druge polovice 19. stoljeća, tek je sredinom 20. stoljeća započelo istraživanje i obnova toga vrijednog nepokretnog kulturnog dobra. Muzej Moslavine je, kako čitam na mrežnim stranicama Hrvatskog restauratorskog zavoda, 1960. godine pokrenuo arheološka istraživanja središnje kule. U sloju urušenog materijala pronađeni su elementi arhitekture, dijelovi oružja i uporabni predmeti. Prema nalazima su stručnjaci Zavoda izradili grafičku rekonstrukciju mogućega izgleda kule no radovi prema izrađenoj dokumentaciji tada nisu izvedeni. Sanacija zidova uslijedila je tek 1972. i ponovo 1981. godine, a do prekida radova izvedene su armiranobetonske međukatne konstrukcije. Radovi su ponovo pokrenuti 2010. godine revizijskim istraživanjem središnjeg i sjevernog platoa grada. Uslijedila je gradnja novog pristupnog mosta i rampe te postupna građevinska sanacija zidova središnje kule do visine očuvane krune. Sanirani zidovi zaštićeni su šatorastim krovom koji je tijekom 2019. i 2020. godine pokriven ariševom šindrom. Planirana je i izrada projektne dokumentacije za rekonstrukciju kamenih okvira otvora palasa.


U okolici Podgarića ima još nekoliko srednjovjekovnih utvrda: Košuta grad, Jelen grad, Bršljanovac, Gradina i Marić grad. Jelen grad i Košuta grad sagrađeni su u 13. stoljeću, kada su bili u vlasništvu porodice Makarijevića. Početkom 16. stoljeća bili su u vlasništvu Tome Bakača i obitelji Erdödy, a od 1545. do 1606. drže ih Turci. Jelen grad je danas ruševina na brijegu usred guste šume, a od Košuta grada ostali su samo dio zida i nasipi. Gradina, uzvišenje u šumi okruženo bedemom oko jedan kilometar udaljeno od naselja ne spominje se u povijesnim dokumentima, a otkrivena je 2003. godine.
Za vrijeme našeg izleta u Podgarić nismo stigli obići sve ove lokalitete, no možda će nam se u budućnosti ukazati prilika da ponovo odemo na obronke Moslavačke gore da vidimo i te zanimljive ostatke starih utvrda.
A kad smo izlazili iz Garić grada ugledala sam na zidu ovoga pužića pa nisam mogla odoljeti, morala sam i njega snimiti.


A dok smo se vraćali kući kroz lijepu Moslavinu, zapazila sam i ove njive, nebo i oblake.



- 20:38 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2021 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Litterula

Blogovi