srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Objavljeni listići:
Prosinac 2024 (4)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (1)
Siječanj 2022 (4)
Prosinac 2021 (17)
Studeni 2021 (26)
Listopad 2021 (16)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (16)
Svibanj 2021 (24)
Travanj 2021 (22)
Ožujak 2021 (18)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (14)
Studeni 2020 (3)
Moje fotografije
Moj vrtlarski blog
Copyright © Litterula.
Prije dvadesetak godina pohađala sam tečaj za roditelje djece s ozljedama mozga u jednoj privatnoj ustanovi u Philadelphiji pa sam boravila desetak dana na Chestnut hillu. Jedno slobodno poslijepodne iskoristila sam za šetnju i razgledavanje okolice. Sa mnom je išla i jedna majka iz Francuske koja je kao i ja bila smještena u privatnoj kući u blizini ustanove u kojoj se održavao naš tečaj, a kao i ja pohađala ga je zbog svoje kćerke. I slučajno smo se, ni ne znajući pravo kamo idemo, došetale do Germantowna. A ta je gradska četvrt bila pomalo neobična: puna starinskih zgrada i kuća, malih trgovina, kafića, slastičarnica i restorana tako da imate osjećaj kao da ste u Ilici ili nekoj sličnoj ulici nekog europskog grada. Pravog europskog grada, ali ne u Europi nego u Sjevernoj Americi. Taj dio Germantowna kud smo se tada prošetale bio je čist, uredan i hortikulturno dotjeran: na pločnicima su bile smještene drvene bačvice pune cvijeća, a oko debla svakog ukrasnog stabla bile su oblikovane kvadratne gredice također ispunjene ukrasnim biljem. Oko svake veće zgrade ili ustanove: crkve, hotela, bolnice itd. bili su uzorno održavani veći i manji prostrani parkovi puni ogromnog drveća kakvo ja nikad prije nigdje nisam vidjela i velikih zel enih uredno pokošenih travnjaka. Dakle, kad sam sve to u Germantownu vidjela bila sam oduševljena i imala sam osjećaj da je Amerika raj na Zemlji. foto: internet A kad sam se vraćala kući vidjela sam posve slučajno i drugi, ne tako lijep dio Germantowna. Taksista koji me je vozio na aerodrom rekao je naime da ćemo projuriti kroz zloglasnu crnačku četvrt, a ne kroz šumu zaobilaznim putem kud smo se vozili kad sam stigla u Philadelphiju, da ne zakasnimo na avion za koji sam imala rezerviranu kartu. Pa smo na velikom raskršću umjesto da skrenemo lijevo krenuli ravno - taksist je rekao da ne smijemo otvarati prozore i da se ne smijemo zaustavljati - i projurili kroz taj dio grada. A tu sam vidjela iste onakve zgrade kao i u onom dijelu Germantowna po kojem sam se nekoliko dana prije šetala i pred njima na pločnicima iste onakve bačvice i gredice oko stabala, ali nisu bile pune cvijeća nego smeća. Ulice su bile prljave i također pune smeća, na stepenicama ispred zgrada sjedile su neke čudne raščupane stare žene s bocama u ruci i klimale glavama, a na pločnicima su stajali i naguravali se neki čudni neuredni momci. Kad sam takve scene prije viđala u filmovima i kriminalističkim serijama nisam to shvaćala ozbiljno, to je za mene bila samo slika, priča, film. I tek tada kad sam to na svoje oči uživo vidjela postalo mi je jasno da takve četvrti u Americi doista postoje, da se to što gledamo u serijama i filmovima tamo doista i događa. Da to nije priča, slika ili film. To je dio američke stvarnosti, američke svakodnevice, američkog života. A o tome kako je nastala ta zloglasna četvrt kroz koju smo taksijem projurili, mogla bi se doktorska dizertacija napisat pa ćemo to ostaviti za neki budući listić. Kasnije, kad sam se vratila kući, saznala sam da je taj lijepi dio Germantowna kojega sam razgledavala zapravo poznata američka povijesna gradska četvrt, svojevrsni muzej na otvorenom tj. zaštićena povijesna cjelina, jer je to jedan od prvih gradova kojega su kao naovisno trgovište osnovali evropski doseljenici iz Njemačke i Nizozemske 1683. godine. A neki dan, dok sam ispisivala ovaj listić, u potrazi za informacijama o Germantownu, slučajno sam naišla na podatak da je udio afroameričkog stanovništva u tom dijelu grada Philadelphije danas oko 80% što je rezultat tzv. blockbustinga. A što je blockbusting? To je postupak kojim su agenti za prodaju nekretnina i građevinski poduzetnici nagovarali vlasnike nekretnina da prodaju svoje kuće po nižim cijenama govoreći im da će se u njihovo susjedstvo doseliti afroamerikanci i ostalo manjinsko stanovništvo. Time su kod bjelačkog stanovništva namjerno izazivali strah od doseljenika i strah da će njihove nekretnine izgubiti na vrijednosti. Kad bi se bijelci iselili agenti bi te iste kuće prodavali crnačkom stanovništvu po mnogo višim cijenama. Blockbusting, taj sramotni postupak koji je bio moguć zbog nekadašnjih američkih zakonskih odredbi o segregaciji, nakon 1980. godine promjenama zakona konačno je zabranjen i onemogućen. |