Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/litterula

Marketing

Marija i Damir

Budući da je prozor njegove sobe s pogledom na rijeku bio otvoren, Davida je probudilo brujanje motora, glasno lajanje pasa, plač i povici s ulice. Potom je začuo i lupkanje čizama po drvenim stepenicama te udaranje šakama po ulaznim vratima stanova u prizemlju. Brzo je odjenuo hlače i košulju, obuo sportske cipele, zgrabio jaknu pa izašao na trijem što se proteže duž cijele zgrade. Nije stigao pogledati jesu li se tata i mama u stražnjoj sobi probudili jer je bubnjanje vojničkih čizama bivalo sve glasnije. Otrčao je u drveno spremište na suprotnoj strani trijema, ušao unutra i sakrio se iza stare vitrine i drvenog sanduka za krumpir koji se nalazio ispred nje. Tu je bilo točno toliko mjesta da se uspio provući između zida i vitrine, a noge mu se ispod vitrine nisu mogle uočiti jer je ispred njih bio veliki sanduk. Čim se sakrio u spremište s trijema se začula vika, bubnjanje čizama i lupanje po vratima. Čuo je da vojnici pretražuju stanove i shvatio da su pronašli mamu i tatu i odveli ih. Jedan vojnik je ušao i u spremište u kojem se David skrivao, no na njegovu sreću nije baš detaljno pretraživao pa ga nije pronašao. Čuo je potom kako svi silaze po drvenim stepenicama na dvorište, kako ulaze u kamione i odlaze. Stajao je u strahu iza vitrine sve dok nije zavladala potpuna tišina. Onda je oprezno izašao iz svoga skrovišta i sjeo na klupu na trijemu, razmišljajući što i kamo sada. Čim smogne snage otići će u stan, spakirati u planinarski ruksak najnužnije stvari koje je tata uvijek nosio na planinarske izlete: nešto odjeće, metalnu čuturicu za vodu, nož, plehnati tanjur, upaljač i novine. Uzet će i rezervne cipele, kapu šiltericu i kabanicu. Dok je tako razmišljao što bi još trebalo ponijeti začuo je iz dvorišta tiho dozivanje. Nagnuo se preko drvene ograde na trijemu i ugledao svoju stariju sestričnu Amaliju i njezinog prijatelja Josu koji je bio šegrt u bravarskoj radionici u centru grada. Mahnuo im je, a oni su se brzo popeli na trijem do njega.
- Jesi li dobro? Idemo, pakiraj se - rekla je Amalia - Joso će nas majstorovim kamionetom odvesti na selo. Požurimo se, da se vojnici ne bi slučajno vratili i pronašli nas.
- Dobro sam, reče David - skrivao sam se u spremištu i čuo sam kad su odveli susjede i mamu i tatu. Baš sam se sad htio spakirati i krenuti k tebi.
Otrčali su zajedno u stan, brzo spakirali sve potrebne stvari u ruksak i spustili se u trku niza stepenice na unutarnje dvorište. Kroz poznate prolaze između zgrada u Prvoj ulici otrčali su oprezno u Drugu ulicu pa potom do majstorove radionice. Gazda i njegova žena su spavali, a kamionet je stajao na dvorištu. Joso otrči u radionicu - ključ od kamioneta visio je uvijek na maloj vješalici pored ulaznih vrata - uzme ključ i otrči natrag do kamioneta gdje su ga Amalia i David nestrpljivo čekali. U spremištu iza kuće pronašao je stari tepih, kartonske kutije, odbačene dijelove starih automobila i nekoliko dasaka. Stavili su karoseriju jednog automobila na kamionet, a David i Amalia su se zavukli ispod karoserije i omotali tepihom. Joso je iznad karoserije naslagao nekoliko spljoštenih kartonskih kutija i preko toga poslagao daske. Ako ga putem zaustavi vojna patrola to će izgledati kao da na selo odvozi otpad iz majstorova dvorišta. Još jednom je sve prekontrolirao, podigao i učvrstio stražnju stjenku kamioneta, uskočio u vozačku kabinu, uključio motor te polako krenuo. Izašao je iz dvorišta pa skrenuo desno prema željeznom mostu, nadajući se da će iz grada izaći a da ne naiđe ni na jednu patrolu na cesti. Vozio je polako da ne bi prebrzom vožnjom privukao pozornost prolaznika i za nekoliko minuta stigao do mosta. No na mostu ga je ipak dočekala vojna patrola. Samo smireno, pomislio je Josip, i sve će biti u redu. Prišao mu je jedan vojnik i upitao ga što to vozi i kamo ide. Rekao je da mu je gazda dao dijelove automobila i neke daske za ujaka pa da mu to vozi na selo. Tada je među vojnicima ugledao jednu gazdinu mušteriju kojemu je često obavljao sitne popravke u kući. Slučajno se i on baš tada okrenuo prema njemu, prepoznao ga pa mahnuo vojniku koji je Josu zaustavio neka ga pusti da prođe. Joso ga pozdravi pokretom ruke i pređe polako preko mosta. Odahnuo je tek kad se udaljio još stotinjak metara pa polako nastavio prema obližnjem selu u kojem su živjeli njegov ujak i ujna. Oni će sigurno pronaći neku obitelj koja će prihvatiti Davida i Amaliju i pružiti im utočište. Joso je naime doznao od djevojaka koje je susretao nedjeljom na misi da obitelji na selu prihvaćaju i udomljavaju židovsku djecu kako bi ih spasili od progona. Kad stignu u selo otići će s ujnicom k župniku i zamoliti ga za pomoć.
Nakon petnaestak minuta vožnje stigli su do ujakove kuće pa su se David i Amalia brzo sklonili u štagalj iza hrpe sijena, a ujnica i Joso odmah su otišli k župniku. Ujnica je već pomagala župniku da smjeste nekoliko djece iz glavnoga grada kod pouzdanih obitelji u okolnim selima. Davida i Amaliju župnik će pokrstiti i dati im nova imena: Damir i Marija, a pobrinut će se i za njihove nove dokumente. Ali ne mogu ih zbog sigurnosti smjestiti u jednu obitelj, nego u dvije obitelji u dva različita sela. Ni Joso ne smije znati gdje će biti smješteni, samo župnik i ujnica. Kad su se sve dogovorili sa župnikom, Joso i ujnica odoše kući da sve objasne Davidu i Amaliji. Nekoliko će dana provesti ovdje u skrivenoj sobi na tavanu, a potom će otići u svoje nove obitelji.
Joso je zagrlio i izljubio Amaliju, pozdravio se i s Davidom, zahvalio ujnici na pomoći pa požurio natrag u grad, u nadi da majstor i njegova žena još spavaju.
Kad je stigao u grad patrole na mostu više nije bilo; bez problema se odvezao natrag do gazdina dvorišta, parkirao kamionet, objesio ključ na mjesto, vratio kartone, daske i karoseriju u spremište pa otišao u kuhinju. Gazdarica i gazda sjedili su za stolom, doručkovali i pijuckali bijelu kavu.
- Čuo sam kamionet, reče gazda.
- Da, malo prije sam se vratio, odgovori Joso, bio sam na ribičiji na Lonji, al' slabo su grizle jutros, ništa nisam uspio uloviti, čak ni babuške.
- Neka, neka, kaže gazda, moraš se malo i zabaviti. Nego, čini mi se da sam jutros rano čuo neku buku na ulici, jesi li usput nešto primijetio?
- Ne, odvrati Joso, nisam primjetio ništa neuobičajeno.
- Dobro, zaključi gazda, odspavaj malo i odmori se, ipak je danas subota. No vidimo se kasnije u radionici.
Joso ode u svoju sobu, legne na krevet, zažmiri i pomisli: tko zna kad ću opet vidjeti svoju dragu Amaliju.


Post je objavljen 27.01.2021. u 09:40 sati.