skaska

Pa recimo netko tko će nekako nagraditi tog Acu Stankovića. Čovjek je ponekad stvarno britva. I baš dok sam si danas premišljala kak esdepe troši jednim dijelom iz neba darovan kredit brže od kakvog hrvatskog radničkog uznika gladnog svega i svačega...Eto ti Ljube Jurčića na rešetanju. Već neko vrijeme smatram kako im je Ljubo na više načina teret i kako, bez obzira što je okej tip i baš zbog toga ponajviše, gube lagano po lagano te rate kredita. Nakon današnje nedjeljnje dvojke još sam više sigurna kako je taj čovjek doista trebao biti DIO TIMA (jebga, to im je slogan al ga baš i ne provode isturajući svoje ljude sponatno na svaki mig novinara), jer jedno je biti na fakultetu, a drugo biti političar u ovoj kaši koju nam miješaju, a koju ćemo na kraju kusati.
Pa evo ga, ja ko neka domaćica i mater svoje djece smijem primijetiti da je Ljubo blag, da se trudi biti tolerantan bez obzira na neke korijenske predispozicije, da je izgleda okej čovjek koji nije teški licemjer i koji ako bi i imao ženu ne bi dozvolio da svako malo pada na stepenice. No, opet kao domaćici i materi nekak mi je blesavo da on ne zna za kog bu njegova mama glasala, da ne zna koji je film ove godine iz Hrvatske nominiran za Oskara, da ne čita bar nekaj kaj je "in" ili o tom nekaj natandrlja, da lila odgovara kaj se tiče masu stvari, a još najsmješnije kad odgovara u množini ono kaj ga Aco rešeta u jednini. O drugu Titu i odgovoru u vezi s njim ne bih, jer čak sam i ja osjetila da je Ljubo progutao knedlu s kenijskom suhom šljivom dok je odgovarao da je Titek pozitivni likek. Ajme meni, odreći će ga se kosti njegovih!!! Nije to sve leglo Ljubi i ne bu to sve leglo esdepeu u cjelini. Pripreme su nužne svima, pa i njima. Meni ga je žal i meni je žal. Jer ja zaprav opće nisam primijetila da netko od svih tih stranaka ima konkretne stvari, zaprav čak i konkretna obećanja. Ovih su izbora čak nestala i ona "konkretna obećanja" koja bi išla recimo ovak: svakoj majci trećeg djeteta pet soma eura, zaposlili bumo sedam milijuna Hrvata bez obzira kaj nas nema tolko bumo ih stvorili, svako dijete bu dobilo besplatni fruštik i tenisice, korumpiranim sucima bumo rezali jaja kod repa konja Jelačića bana...Itd...Čak marketinški gledano ništ nismo vidli, još ništ, a čini se i ne bumo. Ovaj esdepeov slogan nisam ni zapamtila osim kaj me podsjeća na hašomanske zajednice. Možda se spremaju legalizirati travu?! Žal mi je. Prije tri mjeseca bila sam sigurna kak bu Zoki pomel konkurenciju kaj zbog logike hrvatske stvari (malo levo malo desno nigde mog blagostanja, oj ti vlado alaj si pijana), što zbog mladosti i nove face, dobrodošlog propuha i neznamkajjoščegaaliimatoga, sad mi se evo gle na uh čini da se sve to skupa (timski rad ako se dobro sjećam) topi na suncu kao onaj kojeg već nekoliko godina nemremo pošteno napraviti ni mrkvu mu zabiti u prkno. Zoki se ponaša kao da je jebate dobil v ruke žeravicu i sad ne zna kaj bu s njom. Mesto da je hiti da plamen proplamsa, ona mu se v rukama lagano spižđuje, elem.
Svaka čast Aci, ovo mu je po meni jedna od boljih dvojka i jošte više zbog uleta s novinarkom Eibl, te snimkom Mamićevog divljanja bez stavljanja BIPova. Čujem od svojih veza s Prisavlja (pretpostavljate da bi mogla to bit kuharica il čistačica...) kak su mu nekaj srali zbog tih bipova jer da je Mamić bil vulgaran. Pa jebemti čitluško žito i stogove Levog Bistričkog! Kao mi smo narod koji živi pod staklenim zvonom, a prolazimo konstantno sranja i sranja i sranja. Kojeg li licemjerja, Bože moj! To kaj je Mamiću dozvoljeno, a dozvoljeno mu je jer je čovjek metodom pokušaja (i pogrešaka) skužio da može jebat svima mater i nabijat sve na kurac bez da dobije i jednu packu, to je naš hrvatski par rukava. Pa kaj bu nama hrvatskim građanima pala kapa s glave kad čuju da neki tamo tip koji troši i njihovu lovu ponavlja desetak puta nabijem vas na kurac. Pa zar nas nisu nabili na kurac nekidan u Haagu, kaj nas nisu nabili na kurac s pretvorbom, s dvjesto nedojebanih halapljivih "bogatih familija", kaj ne nabijaju na kurac svakodnevno raju koja još uvijek živi po božjim zapovijedima dok se za šupkov dim rasprodaje sve pa i šupak sam. U tako malo vremena sjebali su ponos i tam gdje ga nije bilo. Zato svaka čast Aci kaj je danas pripustil jednu žensku koja se ne da jebat od primitivaca, koja nije potkupljiva i koja je stala u obranu svih onih koje je Mamić nabijal na kurac. Jadno je da u našem konzervativnom društvu upravo takav hrabri čin učini jedno "krhko" žensko biće koje bi se svako malo moglo i jopet spičkat na stepenicama. Svojim "ne" obranila je i one svoje kolege koji to nisu zaslužili i koji su naprosto zalutali tamo gdje jesu. No, Božek moj, pa to je svuda tak. Ta ženskica se, uzgred budi rečeno, zove Romana Eibl i ovih dana su je njeni kolege predstavljali i ko Romina i čitali ko ajbl i ejbl i svakak. Vlatka Pokos se puno bolje izgovara, al jebemsimater ak ovoj prvoj ne bi rađe skuhala kavu i ponudila zahericu.
Tak bi ja nekak pohvalila Acu kaj je danas bil šarf i kaj je lepo pustil tog Maminjosa da bogati ceo svet vidi kako on nabija sve na onu, sumnjam baš tako tvrdu stvar. Od tolike nabijačine čovječe ne bi izdržo ni izliven u bronci kuro konja spomenutog bana Josipa nam Jelačića. A takvo pretjerivanje nije bogati fakat u duhu ničega, a najmanje europskog duha kojem kakti pripadamo. Ili možda bolje reći sablasti. Vauh... Zato Aco! Mlinci, purica i cikla te čekaju!!!

Evo me pri kraju u kojom cijeli tjedan slavim grah i spravljam ga na pet načina (p.u.s.č.p). Jučer za večeru abšmalcani, danas eto s mrkvicom, krumpirom i kobasama sasvim nalik Sopekičinim ćubama. Svi smo veseli i uz pomoć ove namirnice uspijevamo doprijeti u srž svekolikih stvari. Uz to, normalni ciklus konzumacije svjedoči moju navadu da se ne šabloniziram, pa je eto ovo moje javljanje tek stankavraz izmeđ novih nastavaka putopizdnog serijala "da sam ja netko" koji će se kako se priča otkupiti za potrebe nekih televizija uključujući i one koju sad uređuje negdašnji znalac za sir i vrhnje, te će se kako čujem preimenovati u Štrudl TV, a emitirat će se preko kanala "odra-kupa-volga".
Pa tako jednostavno rečeno prdimo mi, prde oni. Plinara nam nije ravna, al bogme ipak jučer pozavidjeh Kajinu, jer očito je da je u posjedu nadaleko znanog mauser graha što se dijelio na Kaptolu usred domovinskog nam rata. Veli on onak domaćinski kak bu se onoj Petirki kaj si pak preveć ulji ćube ispričal tak da bu je odvel na večeru ili ručak. Jebemti, mogel je reć da bu je odvel na Babin kuk ili fuk ili nekaj treće, neg ovak licemjerno prdonjački, pa to je već za popizdit. Nije ni čudno da sam prdeći tako sveudilj noćaš usnula sliku za kojom tragah od onog dana kad pročitah kako se europski diplomati odnose prema našoj Belindi Čabar Kitarinić. Nema tu ničeg neočekivanog. Lijepa nam je naša pretvorena u pičku, jerbo nakon takvog diplomatskog seksističkog uleta pizde koje bi pičku trebale braniti nisu rekle ni p. Pa nije onda čudno što je jednom hrvatskom saborskom zastupniku sasvim normalno da nedopustivu "pošalicu" kak se ne čudi Čučislavu želi isprati kakvim restoranskim napojem. Tak si to on zamišlja, a ja si pak zamišljam kak bi bilo da se sprovede novi popis stanovništa s temeljnim naumom evidencije koliko ima pizda po glavi stanovnika, koliko tih pizda ima muda, koliko tih pizda ima muda a ne koriste ih i obratno. To bi znalce eventualno moglo dovesti do odgovora, do nekog meni neznanog egzaktno, znanstveno potkrijepljenog zaključka zašto su baš sve pizde pohrlile politički cirkulirati i predstavljati nas i doma i vani na način da nas jebu sa svih strana. Ipak, kako sam optimistična do jaja, nadam se kako će se poslije te kontinuirane jebačine konačno izroditi nešto dobro. A dobro na kraju uvijek pobjeđuje. Petirki pak preporučam nek dojde na grah.

Recimo da sam tajnica ministrice Jadranke. Pa bih joj rekla: Jaco moja, bahatost ti je smrtni grijeh. I kolikogod ti u ovim srednjim godinama feš zgledala daj si malo predoči oganj paklenski (moš se vratit i u nedaleka kornatska zbivanja), daj promisli malo nad zapovijedima Božjim, daj se seti da smo ograničena bivanja i da ak je tak kak i Kaćunko veli ne bu dobro, fest ne bu dobro dan il minutu poslije. Jer vidiš, ja sam ti nekidan fakat popizdila. Došla si neočekivano na jednu polusportsku memorijalnu priredbu, neočekivano, tak neočekivano kak ni nekad drug Tito nije dolazil. U ono doba on je dolazil očekivano, pa smo se mi svi stigli presvuć u bele bluze, plave šoseke, bele dokoljenke, stigli smo si nabit kapicu s petokrakom i još v rukice metnut zastavice. A ti si taj dan došla ko iz vedra neba ispratit ultramaratonce do Vukovara, održat govor koji nismo čuli, jer tvoji zaštitarski polumajmunčići nisu dokurčili da bi trebali zatvoriti na neko vrijeme promet kako dječica pokupljena iz nedaleke škole prisiljena gledati te ne bi završila pod autima il se barem ne bi gurala ko krastavci u jesenskoj staklenci zimnice. No, ali dokurčili su da ne pozvone na vrata moje susjede Katice i ne zamole je da premjesti svoju peglicu već su susjedi Katici, samohranoj majci četvero djece opalili na vjetrobransko staklo kaznu od tristo kuna bez ikakvih argumenata i još k tomu pozvaše joj pauka kako bi tvoja crna limuzina nesmetano uplovila "uveličati" taj skup. Katica je bila pak parkirana tik ispred svoje kuće po svoj pravdi i zakonu. A Jadranka, ti dobro znaš da ti ove tri godine nije palo na pamet doći na start te memorijalne trke u čast palih dečkih tog dijela grada. A sad si se uspjenila pred izbore i ispalo je bogati ko da si ti glavni lik priče u kojoj nisi ispisala ni riječ a sad bi točku stavljala. Na krivo mjesto, moja Jaco. Ispada da je zbog tvoje glamurozne pojave i suzastog govora ispaštala jedna samohrana majka kojoj bivši ne plaća alimentaciju, al ona sad mora platiti pauka i kaznu od tristo kuna s razlogom što se tebi sprdilo slikati. A znaš li ti Jaco da je toj istoj Katici dva dana poslije na glavu pala ogromna grana jablana i da još do dana današnjeg (a eto će i tjedan dana) nitko nije dokurčio čiji je jablan. Pa je Katica pozvala policiju, pa je policija pozvala Elektru, pa je Elektra pozvala Zrinjevac, pa ništa. Pa je Katica opet pozvala policiju, pa je policija pozvala vatrogasce da jadna Katica kojoj si i ti ministrica, jer joj je bivši otišo u kurac izgubivši razum tamo negdje pokraj ratne Kupe, može izić iz kuće sa svojom nejačadi s obzirom da je grana bila dugačka preko sedam metara, da je raspizdila dio kuće i da je umalo raspizdila nju i njenog starijeg sina. Pa se dogodilo da se ne zna čiji je taj kurčev jablan kojeg nitko ama baš nitko ne obrezuje ni zarezuje. Pa je suseda Katica popizdila i nazvala radio, novine, televiziju, pa su se oni nešto dogovarali i dogovorili da ipak Zrinjevac dojde dokrajčiti liščatu grdosiju, jer dogodi li se opet slična nevera ode Katici krov nad glavom. I gle zgode, zove Katicu čovjek iz Zrinjevca i zamoli je da noć prije blokira ulicu kako bi zrinjevački kamion mogo obavit poso. Katica sitna žena, tijelom ne mogaše blokirati ni jedno parking mjesto. Katici nije jasno kako ona može blokirati čak ulicu, a zrinjevački djelatnik joj veli sa stolcima. I općenito, kakav je to jebeni zahtjev?! Pa kaj je taj Zrinjevac spal na jadnu Katicu da im osigurava prostor rada. I kaj ona opće ima s jablanom osim kaj joj je raspizdil imovinu i napravil štetu koju očito ne bu nitko nadoknadil. Pa je, Jaco moja, Katica naša, koja se ustaje u pet, ipak čekala negdje iza jedan poslije ponoći da se isparkira nešto automobila, te vukla ko magare one dijelove otpale grane, vješala natpise i molbe da se ujutro ne izgube prazna mjesta, iznijela i dva stolca koja su jutrom netragom nestala, navukla se i namučila da bi ujutro javili iz Zrinjevca kako oni ne mogu učiniti ništ jer da im se nasro jedan auto tamo gdje nije trebo. Katica im savjetova nek pozovu pauka, jer da su i njoj pozvali bez razloga nekidan, a ovo da je razlog pravi, jer nedajBože oluje ojde sve u pizdu kao u Kupskoj. Veli njoj nato zrinjevački djelatnik kak bi trebali nalog od murje. Pa kaj veli Katica, pa to ni problem, otpelate auto i ništ ne naplatite i sredite problem. Meni su otpelali auto i još naplatili a fakat nije bila neka pogibelj osim kaj je Jadranka dolazila. Il je ipak bila, mislim pogibelj?! No zrinjevački djelatnik je rekel da je to komplicirano što je dotuklo našu Katicu i ona mi je prek ograde rekla da joj je sad svejedno, jel bu jablan pal na krov, opet na njenu glavu il bu spizdil pola kvarta. Do dana današnjeg nigdo se ni oglasil. Katica sluša vremensku prognozu i gleda vas svako toliko na telki, moja šefice, kak se smijete i stalno dajete neke ključeve. Veli ona meni da ste vi sveta Petra, a ja njoj velim da čist sumnjam da vi imate takav nesmetan prolaz gore, kod onog kaj zbilja drži ključeve raja i pakla i da se gore ziher nemre dogoditi da vaši polumajmuni pozovu zgparking i pauka. Tam vam ziher ne pale te stvari, a i čist sumnjam da bude gore došli v limuzini. Kupite si vi, moja draga, dobre gojze, jer vas čeka dosta pješačenja. I to one gojze kaj imaju napred železne šiljke kak se prije vremena ne bi strovalili. I još na kraju da vam velim da je ta ista suseda nekad davno gostovala u vašoj radijskoj emisiji koja se zvala Četvrtkov uskličnik. Tam ste vi dijelili uskličnike deci kaj su bila dobra i marljiva i kaj su sad s tom dobrotom i marljivošću zadnje rupe na sviralima, i to mi se čini da je bilo nekaj najbolje kaj ste napravili. Sad pak, vidite li, draga moja šefice paradoksa, vama dijele upitnike na koje vi nemate odgovor, a da i imate izgubili bi se u dreku nepovjerenja od strane onih koji su vam omogućili da ste to što jeste, nepovjerenja koje ste toliko pomno i minuciozno gradili otkad ste izgubili i posljednju svoju autentičnost na glavi zamijenivši je sijedinama koje ovaj put ne doniješe ikakvu vam mudrost.

Recimo da sam tajnica ministra Primorca. Pa bih ga pitala: zakaj niste to zamumuljili? Pa bi me on kao iskusni forenzičar pital: kaj? Pa bih ja nastavila: Vidite gospon ministar, prošle godine su deca kakti obdarena besplatnim udžbenicima v Zagrebu. Na stranu priče o obdarenosti, al ja sam uredno, kak su rekli, spremila deci te knjige i čekala da ih s novom školskom godinom vratimo v školu kak bi bile korisne i za ovu godinu. Nekom drugom. Tak ste vi rekli. I kaj sad? Držala sam te knjige ispod štenga sve dok ih pauk Zdeslav nije zamotal. Je, bilo mi je malo sumnjivo jerbo je školska odavno počela a za knjige nigdo pital nije. I jučer, kaj sam jučer saznala na roditeljskom. On bi sad tu istegnuo vrat i onak sa upaljenim sva četiri očima pital: kaj? Kaj, kaj, sutra te knjige, ti udžbenici, dragi ministre idu vrit. I da ne mislite da je riječ o Kopačkom, pojasnit ću: idu v smeće. Direkt. Za stalno. Definitivno. I to kaj idu v smeće iliti ljepše rečeno Uniju a ne europsku, to znači da je sve blam i laž i da vi svi skupa sam trabunjate o nekom održivom razvoju. Jer tak primitivno bacati nekaj i još k tome sam čula da to čak škole moraju i platiti, to vam nije na čast nikak. No, tak bu valjda i druge godine? To kaj su roditelji kakti potpisivali da bu vratili knjige u dobrom stanju ili bu ih krvavo platili to je isto onak, fore radi. Igra ulogu maskare, ne? Evo, ja sam vaša tajnica pa vam gledam kroz prste kak vi gledate s tim očima kroz mene, al kaj niste to mogli nekak zataškati i reči da knjige idu ne znam u Prišopljinec Donji ili Uprizorenec Gornji, da bu se s njima negdo još poslužil, mogli ste reći da idu u muzej, da idu bilo gdje al ovak da idu v stari papir i da se bu eventualno iz njih šekret papir delal, to ste mogli zataškati kak se šika s te fotelje. Ja sam jučer dobrih dva sata morala objašnjavati svom sinu zakaj bu te knjige koje je čuval danas išle u smeće i nikaj mu pametno nisam mogla podvaliti osim kaj sam ga umirila s tim kak knjige nebu bolilo kad bu ih po smeću šikanirali. Zaprav, dečko je bil jako ljut jer je rekel da je mogel kak je štel šarat po njima do mile volje da je znal da bu tak završile. Zamislite da tak vi završite. Da vas pročitaju i hite v smeće.

Recimo savjetnica ministra Kirina. Pa bih mu rekla: dobar dan, ministre. Kak smo kaj? Evo, danas je lijep dan. Kao stvoren za upis dionica. Poslije toga laganu šetnjicu gradom, kavicu na Cvjetnom, zirkanje u mlade izdanke hrvatskog puka i tak to. Usput bih mu pripomenula kao iskusna sp(l)in doktorica koja drži sve pod kontrolom (od skuhanog pilećeg paprikaša s lulekima do salate od graha sa zeljem) kak uskoro više ne bu ministar i kak bi osim filmografije trebal poradit i na još nekim stvarima koje će puk hrvatski vavijek podsjećati na njega. Ne bih ja tu puno okolišala, pa bih nastavila: dakle, dragi moj ministre, jeste li vi ikada pohodili prostore u Petrinjskoj u nakani da podignete kakve li dokumente. Podsjetila bih ga, ako li se sjetio ne bi, da je to prostor u kojem se dogodilo jedno od znamenitih propucavanja od strane policijskih službenika prema strani nevinih građana prolaznika-namjernika. Potlem bih ga upitala jel mu nekad na tom lokalitetu došlo da bi se ispišo ili nedajBože na višu i tvrđu silu. Znam kako je, večerati se mora iz protokolarnih razloga, a onda ujutro, poslije prve zaslađene kave s mlijekom držnedaj. Upoznala bih ga kako često građani tamo ostave i više od dva sata kako bi se dočepali osobne ili vozačke. Kako se u redu za potvrdu o mjestu prebivališta počešće zatekne i trudnica kojoj se trbuh spustio što će reći da joj je vrijeme, a što će reći dodatno da ima potrebe tj. pritisak nužditi često i bolno. Uključujući i invalide (ta zbrojite samo parkirališna mjesta sa žutim znacima), bivše ratnike, majke i očeve koji dolaze s nejačadi, jer ih nemaju kome ostaviti, studente, žene koje akutno doje, individue koje imaju problema s gastroenteritisom i drugim gastro okupacijama, te na kraju individue kojima naprosto proradi probavni trakt čim su blizu kakve represivne institucije što u neku ruku, a i cijelu, ova lokacija jest. Dakle, dragi šefe, prije nego li logikom izbora siđete s trona ja bih vam preporučila da se približite svom tom puku bez tampona dugačkih cijevi i jednostavno naložite svojim podređenima: NAPRAVITE ŠEKRET!!!! Duboko sam uvjerena kako će vas taj potez pozitivno obilježiti, jer dosta je bilo crnih vremena u kojima smo i po nekoliko puta praktički ilegalno uljetavali u okolne bircuze koristivši nemilice njihov sanitarni čvor. Dosta je bilo napišavanja po Zrinjevcu od strane muških čekača, a o vežama unaokol Matičine da ne govorimo. Zar hrvatski puk u redu za hrvatske dokumente nije zaslužio bar jedan muški i jedan ženski šekret? Zar bi se trebali odreći pišanja i sranja dok čekamo domovnicu ili putovnicu? Dajte sagraditi konačno zahod u Petrinjskoj, dajte izađite ljudima ususret. Ne morate ni šekret papir kupovati. Nek stoka nosi sa sobom rupčeke il nek si briše rit s formularima, al dajte napravite te rupe i dajte da to bude bar jedan mali znak da vam se barem malo jebe za ljude koji u usmrđenom zraku provode izvjesno vrijeme čekajući nešto što po svojoj volji i ne bi čekali. Eto, to bih ja njemu rekla, jer baš si mislim kak se ti ministri mijenjaju al nijedan da ozbiljno primi stvar u svoje ruke i izađe doista stoci ususret. Jer to su mali znaci koji ukazuju na brigu, skrb i ako hoćete iskrenost. Duboko vjerujem kako bi me ministar poslušao, al jebiga, ja sam kraj šparheta a on kraj Sanadera. Nitko mu to sigurno dosad ovako jasno i transparentno nije rekao, jer je očito da se svima jebe za tu ipak vitalnu problematiku. Dakako, možda bi se i sam toga sjetio senzibilan u tom smislu da mu je došla kojim slučajem na pravom mjestu prava sila.

Eto počelo je još jedno drkanje s humanitarnim telefonim, koncertima, utakmicama, radijskim i teve spotovima, izjavama predsjednika, premijera, lokalnih frajera s iskaznicama lokalnih središnjica s lakosta majicama. Pa tako možemo čuti kako trebamo okrenuti kao što smo okretali za pužnice broj taj i taj, onako kako okrećemo janka da pati, a svi se svega odriču, pa će pomoć biti upućena izmeđ ostalog i nastradalim dečkima u vatri. Kako se njima može pomoći? Njima se puno prije moglo pomoći, jebote. Sad dakle treba pomoći njihovim obiteljima i prevenirati eventualno slična sranja u budućnosti. Zbrojiti jel nam je izglednije upucavati dalje u neki tamo stadion i zahode s pozlaćenim školjkama ili nam je mudrije upucati silnu lovu kako bismo gasili kad se zapali.
Okej, nek dečki igraju, nek ljudi okreću, al jebote hrvatsku krajnost. Još će i ona smešna supersilva pokazat cice uime stvarne hrvatske tragedije. Kaj se zapjevati i daliborbrun? Ne, to mi tak uvijek smrdi da nije moguće. Smrdi, smrdi, užasno smrdi! Pod kapom humanitarnog, valjda u nepomućenoj od suza vlažnoj atmosferi nakoti se svega i svačega. Čast iznimkama, al takav cirkus me istinski rastužuje. Kao ono neki dan kad su minutu šutnje polili reklamom za pivo.

Počela je nova školska godina. Prošle smo godine, a i dobar dio ove do farbanja jajcih bili svjedoci prepucavanja dvije strane u projektu "seksualni odgoj u mladih i nevinih Hrvata". Jedna strana se zvala Forum, a druga Grozd. Jebote koje ime "grozd" ?!?! Ali ima logike, pazite sad: grozni debili recimo ili gradske rugobe o zajebavanju djece ili gradimo rakete od zelenog dreka ili...znam da je to neko govno roditelja za nekaj kakti oko djece, al da me lupaš u bolesne laktove nemrem i neću se setiti. Elem, sjećam se tek da je Forum projektom boravio u 21. stoljeću, a da su ovi vinogradari ulaštili ideje i navike 15. ili 16. Ulupalo se tu puno love, papira i medijskog prostora, ali eto devetog mjeseca, eto nove školske odiseje a od seksualnog odgoja u školskim klupama nula kuna.
Ipak, osim što danas zračim jel sam slikala crijeva što su zbog silnoga predizbornog stresa umalo odapela, ja isijavam radošću s obzirom da je u školi u kojoj mi veći dio klinaca pohađa (ovo mi je jedna od najsmješnijih riječi h.j.) nastavu uveden ipak dijelić seksi programa po čini se tom grozdanoviću. Naime, djevojčice i dječaci u RH 21. stoljeća, s čime bi se vjerojatno složila i Koljiga Kita Grabarović, satove tjelesne kulture ne pohađaju zajedno. Zakaj bi dečki s prvim brčićima gledali cice curicama? Zakaj bi curice gledale male trokutiće kod dečkića, zakaj? Nedajbože da se očehnu jen na drugoga il se bogati začupaju, prepipkaju i najgore od svega, mogu se zagledati ko poslije nedjeljne mise, u najgorem slučaju mogu se zaljubiti jebemtisve. I zato kad curice imaju tjelesni, nemaju ga dečki i obratno. Jebite se klinci!

Jebem li im mater kvazikapitalističku profuknjastu da im jebem. Pa tek krene naša himna i pic onu servilnu reklamu za jebene mobitele, pa pic onu još gluplju za koju sam tek iz desete shvatila što je mali Ivica od tzv. copyguze štel reći a nije rekel ništ. Pa buljimo u te tzv. reklame teroriste i bljujemo u sebi, jer znamo iz iskustva da će hateve od te naplaćene jebene love, od te tri bijedne reklamne pizdarije, koje prekriše ono najljepše pred velku tekmu, naravski, napraviti daljnje pizdarije ili tek ništa kako to već tradicija nalaže. I ne bih ja tu bila tak odrezana da se ta tri propagandna silovanja ne zadesiše baš kadli se "šutjela" minuta šutnje za
kornatske mučenike. Jebem li ti ja tu potkupljenu katedralu duha koja hrabro kroči uz bok mediokritetskom terorizmu i primitivizmu tzv. ostalih televizija. Fuj ili samo ogledalo jadne zbilje.

Ovo vam pišem izmeđ dva tajna zadatka. Daklem, stvarno se divim tim odvjetnicima. Osim što su svi odreda načitani, pismeni (kuže i č i ć), osim kaj se lepo oblače i znaju di je dobro provest g.o. i slično, oni su fakat profi. Igrom slučaja baš danas dOZNAh kak ova odvjetnica kaj brani bivšu ženu od Čučonjerosa, daklem brani zlostavljanu od zlostavljača (makar on dalje tvrdi to sa štengama, jebi ga) istovremeno brani zlostavljača od zlostavljane. Naime kaj, ta ista malo jače konstitucije ženska odvjetnica brani poznatog zlostavljača Čmarka Najezbeca, poznatog po tome što je trudnoj ženi dal otkaz i još joj je rekel, izmeđ ostalih mudrosti, da se vleče ko crknuta mačka. Eto, zašto ja forcam da mi bar jedno dete bude fiškal; da more sagledati obje strane, anpička i ančmar.

- Dobr dan, dobr dan. Ja sam Zdrvko Mamamamić. Ej ti. Jel moš ti mene neš pitat na dvi strane u koloru, mislim ono lova nie problem...Ma pička ti materina, šta neš, ima ko oš. Ma ja bi biligates bio da se nis tolko opatio za ovi svoj klub, ovi klupe, ovi familija od četr miljuna rvata. Suvoga ti kreča, aj pitaj, aj aj čekam. Nu vidiš da more. Šta? Šta u pičku materinu srijeda. Koga boli kurac za srijedu. Nediljicu ti meni daj, jebote pršut livanjski da te jebo...Sam daj nemoj jebat da me ne lupiš ko prošli put na cilu. Jes. Evo, ovu di se smijem od dragosti. Nu i tu more. Tu san jaha kod pedikera, jes vidla miline. Eh što je lipo kad ocvikaš papke.
- Ehehej, ti! Može. Ma učeraj me svog. Šta ne stane glava? Mora stat, di neće stat. Otisneš ih malo šire i to je to. O čem? Pa o meni, jebo ga ja. Pa to kak sam ja velik kurac dobrotvoran. Nego da ne bajamo. Ja pošaljem pitanjca i odgovre, jel važi? Koja etika majke ti sapunarske. Ja sam si mogo tri javte priuštit, spizdit onog Kerumka ko ovčje govno od koze (dalmatinska mutacija) da nisam eto na onu stranu, mislim čeram starinu, umitnost, općenarodne dobrot, lipote jebotedatejebopas. I nemoj me pitat za udbenike, to je tlaka ijonako ću sve te miljone donirat svom livom bubregu, jebote cjepidlake usrane dođe mi da recikliram i tebe i tvog urednika. A tis urednik? Ondak tebe vodim na gledanje rvackog filma " kako janko pati, kako se zlati" a? Jel ovo dosti? A u pičku što lijepo ispadam s knjigom aaaaaaaaaa...

- u psihijatrijskoj poliklinici Vrapče muškarci (dečki) dobivaju tirkizno plavi liječnički karton, a žene (curice) rozi.
- Moje najmlađe dijete koje pohađa drugi razred osnovne škole dobilo je jučer "besplatne" udbenike. Iz hrvatskog čak četiri komada.

Eto baš odgledah film o Slavi Raškaj visokoproduktivnog nam Dalibora. Nije to tak ni loše sam mi baš uloge nisu okej. Ja da sam to režirala, ja bih ulogu Slave Raškaj dala Nadi Gaćeši Livaković, a Sanja Vejnović bi bila mama. A ne obratno, Bože moj.
No, dok sam gledala film mučilo me pitanje zakaj Čučić ne guli onih svojih četrnaest mjeseci i hoće li netko od dežurnih psihijatara pogledati Dnevnik pa malo zaključiti u kakvom je zapravo stanju taj čovek. I opus dei zajedno s njim, ili pojedinačno.
Ne, ja stvarno ne mogu gledati neki film u miru, jer osim što sam peglala, uz pitanja o Čučiću pitala sam se zakaj taj OMV ima reklamu ko da taoci negdje iz afganistanskih bespuća šalju napismeno uvjete razmjene nakon višemjesečnog besprizornog mučenja, silovanja, mučenja, silovanja...
Ondak sam, da se para u pegli malo smiri, pročitala vrijedne riječi naše buduće političarke Snježane Mehun. Da, ni ja iz istih razloga nisam štela bit učiteljica. Zakaj bi skrivala svoje lepe noge i lepe cice. Zakaj se to mora skrivat od dece, kad su deca više manje sva te cice cicala i te noge štipala (mislim onak univerzalno, ne?). Za pičku vredi isto.
A danas peglam za Blanku Vlašić. S posebnim elanom. I za sve one novinarčiće koje su je fukali u mozak kak se nemre u pravi čas vinut pod oblake. Ko da je ženi pedeseta. Baš lepa stvar, bravo Blankica, dete milo vredno.
Zakaj se voditelj vijesti cereka na vijest poput: u Afganistanu je opijum super narasel i procjenjuje se da pokriva devedeset posto svjetskog tržišta. Opijuma. Mislim cereka se isto onak ko kad predstavljaju nekog starca koji je star, a još može. Zakaj se uvijek smiju kad donose nekaj o starcima, pizda im materina za posel nedojebana. Kaj starci kod nas nisu već dovoljno najebali, pa još iz njih moramo dodatno sprdačinu spelati.
I na kraju ovog, nadasve suvislo koncipiranog javljanja, ljuta sam u pičku materinu zbog gluposti u kojoj uvijek moraju stradati ljudi. I dok bumo sutra imali dan žalosti gledat ćemo Vlatkicu Otkošenu kak će se reklamno prčiti u reklami za žutu banku, a bogati, ni telekomunikacijske tvrtke ne štede novac da nas sjebu s novim jesenskim paketom maratonski glupih promidžaba kreketuša.
Mislim da je sve počelo kad sam svoju lutku Kretenušu jednog jutra ošišala na nulericu i estetski joj korigirala nos tatinim tupim žiletom. Bijaše to davno prije Akterčića i ostalih cicoispravljača. Njušila sam trend poput Ciganovića i viš di me je to doneslo. Do parne pegle. A Vinceku poručujem da celi dan mislim zakaj je poskupil švarcvaldicu. Jel zato kaj sad s višnjama nutra ostavlja i koštice za gebis polomit?