Recimo savjetnica ministra Kirina. Pa bih mu rekla: dobar dan, ministre. Kak smo kaj? Evo, danas je lijep dan. Kao stvoren za upis dionica. Poslije toga laganu šetnjicu gradom, kavicu na Cvjetnom, zirkanje u mlade izdanke hrvatskog puka i tak to. Usput bih mu pripomenula kao iskusna sp(l)in doktorica koja drži sve pod kontrolom (od skuhanog pilećeg paprikaša s lulekima do salate od graha sa zeljem) kak uskoro više ne bu ministar i kak bi osim filmografije trebal poradit i na još nekim stvarima koje će puk hrvatski vavijek podsjećati na njega. Ne bih ja tu puno okolišala, pa bih nastavila: dakle, dragi moj ministre, jeste li vi ikada pohodili prostore u Petrinjskoj u nakani da podignete kakve li dokumente. Podsjetila bih ga, ako li se sjetio ne bi, da je to prostor u kojem se dogodilo jedno od znamenitih propucavanja od strane policijskih službenika prema strani nevinih građana prolaznika-namjernika. Potlem bih ga upitala jel mu nekad na tom lokalitetu došlo da bi se ispišo ili nedajBože na višu i tvrđu silu. Znam kako je, večerati se mora iz protokolarnih razloga, a onda ujutro, poslije prve zaslađene kave s mlijekom držnedaj. Upoznala bih ga kako često građani tamo ostave i više od dva sata kako bi se dočepali osobne ili vozačke. Kako se u redu za potvrdu o mjestu prebivališta počešće zatekne i trudnica kojoj se trbuh spustio što će reći da joj je vrijeme, a što će reći dodatno da ima potrebe tj. pritisak nužditi često i bolno. Uključujući i invalide (ta zbrojite samo parkirališna mjesta sa žutim znacima), bivše ratnike, majke i očeve koji dolaze s nejačadi, jer ih nemaju kome ostaviti, studente, žene koje akutno doje, individue koje imaju problema s gastroenteritisom i drugim gastro okupacijama, te na kraju individue kojima naprosto proradi probavni trakt čim su blizu kakve represivne institucije što u neku ruku, a i cijelu, ova lokacija jest. Dakle, dragi šefe, prije nego li logikom izbora siđete s trona ja bih vam preporučila da se približite svom tom puku bez tampona dugačkih cijevi i jednostavno naložite svojim podređenima: NAPRAVITE ŠEKRET!!!! Duboko sam uvjerena kako će vas taj potez pozitivno obilježiti, jer dosta je bilo crnih vremena u kojima smo i po nekoliko puta praktički ilegalno uljetavali u okolne bircuze koristivši nemilice njihov sanitarni čvor. Dosta je bilo napišavanja po Zrinjevcu od strane muških čekača, a o vežama unaokol Matičine da ne govorimo. Zar hrvatski puk u redu za hrvatske dokumente nije zaslužio bar jedan muški i jedan ženski šekret? Zar bi se trebali odreći pišanja i sranja dok čekamo domovnicu ili putovnicu? Dajte sagraditi konačno zahod u Petrinjskoj, dajte izađite ljudima ususret. Ne morate ni šekret papir kupovati. Nek stoka nosi sa sobom rupčeke il nek si briše rit s formularima, al dajte napravite te rupe i dajte da to bude bar jedan mali znak da vam se barem malo jebe za ljude koji u usmrđenom zraku provode izvjesno vrijeme čekajući nešto što po svojoj volji i ne bi čekali. Eto, to bih ja njemu rekla, jer baš si mislim kak se ti ministri mijenjaju al nijedan da ozbiljno primi stvar u svoje ruke i izađe doista stoci ususret. Jer to su mali znaci koji ukazuju na brigu, skrb i ako hoćete iskrenost. Duboko vjerujem kako bi me ministar poslušao, al jebiga, ja sam kraj šparheta a on kraj Sanadera. Nitko mu to sigurno dosad ovako jasno i transparentno nije rekao, jer je očito da se svima jebe za tu ipak vitalnu problematiku. Dakako, možda bi se i sam toga sjetio senzibilan u tom smislu da mu je došla kojim slučajem na pravom mjestu prava sila.
Post je objavljen 17.09.2007. u 13:35 sati.