skaska

Drage blogerice, dragi blogeri!
Uh, fala ti Božek da se ništ od strašnih prognoza ni ostvarilo. Babu Vangu su natezali, svi smo bili v strahu, drhtali i strepili i ništ. Kak nam se piše ipak ulazimo u Novu. Je da je tu u mom kvartu kaj da su zaprav zaratile sjeverna i južna Koreja, al' bum zdurala. Svakih pola sata skupljam v svom dvorišču čahure od petardi i hićem ih v susedovo dvorišče. Kak male stvari moreju čoveka veseliti.
Sretno Vam novo leto!

fini mirisi, zlaćani darovi i malo ili nimalo tamjana
ugodno blagdovanje želim

kaj reć? sve je bilo okej, samo kad sam ja predlagala Bugenviliji za zakusku janjetinu i odojka kak je i običaj na izložbama v našemu klubu, ona meni da sve mora biti zdravo i eko.
i najte kaj zameriti mislim.
moslavački kolači su me impresionirali.
tete i stričeki blogeri kaj su došli iz daleka su me impresionirali.
i tetec s kuruzom na strateškoj lokaciji.
i stric s nove bez kamere.
i cure s fotačima.
ni karaoke nisu bile loše.
meni maljčiki nekak najbolji. tu si zgibam doljnje zglobove.
i teta alenka i čičina i šainova koja nema veze s ovim ali ima mesečno cca 50 somova plus sve povlastice. pa kad su je pitali kak to ženska tulko love spizdiš mesečno ona je rekla da nemre živeti od zraka.
i zato je lepo vratiti se ugodnom.
i trkaćim rukavicama.
i toplim bojama: crnoj i beloj.
živeli!

jučer cijeli dan slušala i gledala vijesti. usput nešto lagano pjevušila. odličan mi program bio na svim televizijama. volim hapšenja, procese, odvjetnike pune sebe. na pola dana mi je uletjela susjeda Koraljka brijući kako je sve namještaljka i kak su se ivo i jadra sve dogovorili i sprodilali da ovaj slučajno ne bi pjevo ko što meni slavuj već dva tjedna pjeva na šljivi. ponudila sam je pitom mađaricom i jakom turskom, objasnila joj da kenja i poslije je zakopala pardon otpratila do auta. ma super mi je jučer bilo. sve sam stigla, čak sam stigla i do današnjeg dana. onda sam ujutro otišla do poštanskog sandučića i kad tamo, vau: novine. čitala sam ih zadovoljna, osobito prekrasne vijesti o tome kako je bačena sumnja na jednog u nizu debelih ministara. onog koji vole i slike i fotke i fura šiške od desnog doljnjeg kuta brade do lijevog donjeg kuta brade. skoro kao što ja volem sve ovo što mi se ispodogađalo. evo, sve sam stigla, sad sam pogledala sve portale, i vijesti u pet, sad gledam rtl, a uskoro će nova i dnevnik. upravo mi Koraljkina prijateljica želi pokvariti večer pričom kako je tata sandi svojim kćerima dao po dvije milje kako bi ovih dana posjetile domove za nezbrinutu djecu, kako bi dječici bez igdje ikoga donijele blagost Božića, a tete im mogle s tim novcem kupiti poklone. skoro pa me razljutila hrvatskom naivnošću. skoro. ne znam hoću li moći biti koncentrirana na plesu za zvezdama. svejedno. ispunjena sam. dupkom

otkad je fimi medija zabuksana krenula sranja. tak ispada. doduše, isti objekti prate nas u stopu, al posljednje vrijeme gnusne su mi dvije jadne reklamice koje kao da je obračun kod O.K. morala zaslužuju da im se hračne ravno u slogane. prva reklamira jednu marku auta na način da veli nekaj kak imaju ponudu do jaja iako sad nije Uskrs. fujbljak.
druga je još jadnija. pjesma koja je dizala O.K. moral za vreme obrambenog rata upotrebljena je za neki net. za tu priliku odrasli i dječji likovi pjevaju "Moju domovinu" valjda s naumom da sprdajući se pjesmom ispadnu smiješni. ne kužim, jesu li to neki novi trendovi. jesam li jedina koja se poslije ove dvije jadne promiČČČČČČbe nikad ne bih odlučila za ta dva proizvoda koji se njima nude.
Odronjavamo se poput dalmatinskih stijena. Jasno je da, ak već nije kasno, daljnje odronjavanje treba spriječiti nekom žešćom rešetkom.
usiljeni smijeh stvara bore, a na njih se ne mogu zakvačiti kuglice