skaska

subota, 28.06.2008.

RUSI

na Jadranu, rusi u Knzm. djelatnica Đurđica jednog je opalila miščaflom. učinila je to kao da to čini svako malo. desno ticalo delalo mu je još neko vreme. promatrah tu refleksnu radnju uz salatu kristalku. a ja mislila da su to tapete s uzorkom

- 14:01 - Komentari (29) - Isprintaj - #

srijeda, 25.06.2008.

DAJMO IM HLADA

Nekak si mislim da je grad stvoren za ljude. I selo. I zaselak. Isto kak je i država stvorena zaprav da služi da se ti isti ljudi ne pokoljeju do te mjere da ostane zadnji pa da više taj zadnji nema kaj klat. Dakle, mislim, da to ste odmah shvatili, kak je i trg naše raskopane metropole napravljen za ljude. Penzići bi na njemu trebali okidati na politiku, puce, ženske i babe zasesti u prolazu s placa do doma,trudnice se odmarati na drvenim klupicama, deca bi trebala naganjati golubove, studoši samozatajno pljugati i čekati se međusobno na dva, tri za to fino naštancana mesta, a tam negdje pri stanici za zapad uvaženi pjesnik češnjaka trebal bi uvaljivati svoju uspješnicu "Češnjak i Češnjakica zaljubljeni par". Al nije tak. Trg nam je kaj gola rit. Sad kad su skinuli cirkuske pivske šatore i doslovno. Zagrepčanke i Zagrepčani prolaze nekak brzo, neki u banku, neki na plac, neki zastanu i to većinom jer čekaju tramvaj, no rijetko ćete zateći penziće kak skidaju vladu. I pijanci su u brzom prolazu kao da su izdresirali želudec da se istrese na nekom manje ćelavom mjestu. A hlada nema. Po zimi je hladno, po ljeti je vruće. Narod čeka tramvaje na suncu. Ošamućen i zapečenih glava jedva čeka uletjeti u svoj tramvaj i napustiti svoj trg. Ni tende, ni drveta, ni ptičice. Brisani prostor. Čudi me kaj se već Luki di Oman ni pobunil oko sudbine konja bana, čudi. Život nekad privlačnog trga izmjenjuje se u ciklusima brisanog prostora i cirkuskih priredba. Trg više nije okupljalište već prolazište. Zastaneš li na njemu moraš kupiti skupu i većma neukusnu kavu. Il bu te pekla ćela il novčanik. Nema majci besplatnog i bezopasnog zastajkivanja. A o Kvatriću, koji bi iznenadio i posadu Enterprisea i da ne govorim bez obzira što se vrlo često pitam ne vlada li to mojim gradom neka cvičekom razveseljena družina rasnih Klingonaca.

- 00:56 - Komentari (33) - Isprintaj - #

petak, 20.06.2008.

A SAD STRUJA I GLAZBA...

...i znam, znam da te jebene reklame moraju ići. al poslije ove tragikomedije ove što su išle odmah nakon, ne moreju biti antipatičnije uključujući onu s piškicom i salamom. matere mu strahujem od ponedjeljka

- 23:49 - Komentari (30) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.06.2008.

TA PUTA I MINUS

Nije da se često uvaljujem u taksije, al kad bih sve zbrojila i oduzela bila bi mi to financijski isplativa varijanta. Ipak, s druge strane nije sve u financijama. Mislim, da se fakat odlučim za tu varijantu pokušala bih uspostaviti bliski kontakt s meni najmanje iritantnim taksi kompletom, jer ovak svaki put upiknem nekaj kaj me više-manje šokira. Dakle, vrlo rijetko sam imala sreću naletiti na uredan taksi. Ono, opran mislim. Čist. Auto kaj miriši do neke mjere da se u njemu može zdurati od točke a do točke b. Furt uletavam u neke stare olupine i to isključivo kad zovem taksi telefonom. Mislim, nije sad lepo pričati tak o starim ljudima, al isto tak nemam baš sreću naletiti na nekog mladog i bar obrijanog ter kulko tuko friško otuširanog taksi vozača . Evo, neki dan sam pokupila taksi na kolodvoru i jedva sam zdurala do doma. Čak sam u jednom trenutku zamolila zabradavljenu pojavu s moje leve da me prije istanka, jer više nis mogla durati smradež luka koji mu se širil iz žvala. Nije me čul, jel izgleda da je imal čepiće u vuhima il je definitivno gluh s obzirom da mu je trebalo jako i prejako dugo da skuži da mora propustiti hitnu koja je, malo je reći glasno, tinuninala iza nas. Taksi nije imal klime, al je zato bil pun osušenog blata, mrvica svega i svačega, smrdil je po cigaretama, a prašina koja se nataložila na plastičnim površinama imaše pet, šest ak ne i sedam slojeva. Presvlake su bile pune masnih mrlja i jebate fakat ono nisam picajzla, al za te novce fakat mislim da ne tražim puno. Al ono kaj me najviše jebe u cijeloj priči je to kaj sam i u takvoj splačini morala biti obljepljena reklamom za kladionicu. Naime, taj taksi je bil furajuća reklama kao i mnogi njemu slični i ja fakat ne znam zakaj ja za svoje novce moram biti dio reklame za nekaj kaj ne da prezirem neg čega se gnušam. Ak me već svaki drugi taksi prisiljava sudjelovati u kojekakvim promidžbenim vozećim efektima onda nek smanji cijenu vožnje il nek vozi gratis, neg mu ta kladionica ili lutrija il kaj već je plaća vozikanje gradom. Mislim, slično je i s tramvajima i busevima, al jebiga, jeftiniji su pa im se pola prašta, no u principu nije mi drago kad se vozim tramvajem točno iznad sise Lane Jurčević ili s desne strane nekog šlica američkih traperica. Mislim da bi se lova i na sto drugih načina mogla namaknut, a ne da se sve skupa pretvori u čušpajz agresivnih i neinventivnih reklamica. Osobno ni pod koju cijenu ne volim furati nikaj na čemu je nekaj aplicirano. Radije pokisnem neg furam kišobran na kojem mi je nadrkan neki reklamni slogan. A tko pita zgrade na našeg trgu? Mislim ono fakat gnus. I još sad ovi šatori age pive. Nakon prve tekme imala sam nesreću proć ranom zorom i osjetiti kak tone pišaline reagiraju u sudaru s jutrom. Sramota! Sve ima svoje granice, pa čak i Slovenija. Još sam da oblepe kola hitne pomoći sa recimo naljepnicama najave koncerta Jasmina Stavrososa i za onog ko je pred istezanjem papaka unutra neisplativo je i uključivati aparate za reanimaciju. Čitajući zadnje bogojavljanje donkatjunka nameće mi se upit ko i gradski porez, prirez, razrez i namaz: kad bu crkva oglasila svoje sponzore. Jel blizu dan kad bu gosn Žužulovski tiskal glaskoncila, molitvenike i bilbiju, kad bu gosn Pavićevski prebacival na cedeje nadahnute propovijedi i kad bu gosn Kulmerović okićeval oltare prvoklasnim crnim tulipanima i brendiral svetu vodicu. Gospođa Blondić bu kreirala opaticama kolekcije po godišnjim dobima, a Kerumče bu pred vratima božjeg hrama delil šećernu vatu. Jeblizuje

- 11:20 - Komentari (57) - Isprintaj - #

petak, 06.06.2008.

POKONDIRENE TIKVE U BESRAMELU

No, i kaj reći. Kirkizacija samo kaj nije okončana najfinijim baš rvackim koncom. Dobro sad, ak more krško more i taj proces malo zajebati, pa uz svinje imamo i dosta ovaca, al ide to kraju ide. Kaj nije lepo videti sad kak nas iz one lepe knjižare na glavnom zagrebačkom trgu , di smo se dejtali u skromnim pamučnim krpama, čija je funkcija bila skriti nam spolne upravne organe, kaj nije lepše gledati Indiru na naslovnici Glorija Glama. Gdo je još videl furt te knjige metati po izlogima. I kaj još čekaju s fensi torbama i novčanikima. Baš trebam jedan posle nedjeljne mise s velikim džepekom za sitniš. Nu tak se dela. Još samo ona knjižara do nje strši, al nadam se da bu i u njoj skoro mudri odlučili prodavati cipele. Cipela nikad dosta, jer cipele trebaju i oni i trebe da obiđu sve te lepe nove izloge koji nam nude slasne modne delicije. I kaj novinari. Dok ih tučeju, razbijaju i ubijaju istovremeno im sjebavaju i drugu stranu. Jer kaj, otkad je Kulmerović preuzel sve kioske nemoš vragu samo tako prodavati štampu. Moš ti pisat, jebo ga, svi danas pišu, al moš to i slagat na tavan il podrum ak nemaš šezdesetitri tisuće kuna da pokriješ neki paušal pašminu za svaku županiju. I tu vidiš kolko smo bogata zemlja županijama, skoro pa ko akademicima. Bogata jašta. Dakle, ak oš napravit nekaj novog od novina, moš se kurčit Obami da je to hrvatsko, dobro, kvalitetno, moš se na glavu ćelavu postavit, al to ti je roba ko i u knzm, ko jaja, paradajz il senf. Plati pa se pojavi. I zakaj bi se u kioscima prodavale novine. Di je tu hotdog, di su američke krafne, sokovi, zakaj bi cice samo sedile na riti. Nek pečeju hamburgere i kroasane. Kavicu nek kuhaju. I to je okej. Jer sve su to oko novina preuzeli dečki kaj znaju delati s robom. Uvijek s robom. To sve skupa treba izgledati ko gloriaglam. Daklem, u redu je pošikanirati crno bijele časopise bez lepih reklamica s hrapavim papirom. Gdo još voli hrapavi papir? Kultura? Najte me zajebavat. Sve treba iti glatko kak i kirkizacija. I šutke. S primjesama bejzbola. To je sport. Tu se dela pravi timbilding. Odmah se uklopiš u prvu traumu i sve ti je ravno, socijaliziran si ko jogurt s borovnicom. Dakle, u redu je da kiklopi zemeju sve. I travu. Zakaj bi mali pasli kad nema smisla. A o tom kaj mi veli suseda Cvijeta da je zajeb kaj kilopi imaju po jedno oko i kaj im se more oko riti delati da ne primete moram još razmisliti raz raz dva tri

- 12:23 - Komentari (42) - Isprintaj - #