Recimo da sam tajnica ministrice Jadranke. Pa bih joj rekla: Jaco moja, bahatost ti je smrtni grijeh. I kolikogod ti u ovim srednjim godinama feš zgledala daj si malo predoči oganj paklenski (moš se vratit i u nedaleka kornatska zbivanja), daj promisli malo nad zapovijedima Božjim, daj se seti da smo ograničena bivanja i da ak je tak kak i Kaćunko veli ne bu dobro, fest ne bu dobro dan il minutu poslije. Jer vidiš, ja sam ti nekidan fakat popizdila. Došla si neočekivano na jednu polusportsku memorijalnu priredbu, neočekivano, tak neočekivano kak ni nekad drug Tito nije dolazil. U ono doba on je dolazil očekivano, pa smo se mi svi stigli presvuć u bele bluze, plave šoseke, bele dokoljenke, stigli smo si nabit kapicu s petokrakom i još v rukice metnut zastavice. A ti si taj dan došla ko iz vedra neba ispratit ultramaratonce do Vukovara, održat govor koji nismo čuli, jer tvoji zaštitarski polumajmunčići nisu dokurčili da bi trebali zatvoriti na neko vrijeme promet kako dječica pokupljena iz nedaleke škole prisiljena gledati te ne bi završila pod autima il se barem ne bi gurala ko krastavci u jesenskoj staklenci zimnice. No, ali dokurčili su da ne pozvone na vrata moje susjede Katice i ne zamole je da premjesti svoju peglicu već su susjedi Katici, samohranoj majci četvero djece opalili na vjetrobransko staklo kaznu od tristo kuna bez ikakvih argumenata i još k tomu pozvaše joj pauka kako bi tvoja crna limuzina nesmetano uplovila "uveličati" taj skup. Katica je bila pak parkirana tik ispred svoje kuće po svoj pravdi i zakonu. A Jadranka, ti dobro znaš da ti ove tri godine nije palo na pamet doći na start te memorijalne trke u čast palih dečkih tog dijela grada. A sad si se uspjenila pred izbore i ispalo je bogati ko da si ti glavni lik priče u kojoj nisi ispisala ni riječ a sad bi točku stavljala. Na krivo mjesto, moja Jaco. Ispada da je zbog tvoje glamurozne pojave i suzastog govora ispaštala jedna samohrana majka kojoj bivši ne plaća alimentaciju, al ona sad mora platiti pauka i kaznu od tristo kuna s razlogom što se tebi sprdilo slikati. A znaš li ti Jaco da je toj istoj Katici dva dana poslije na glavu pala ogromna grana jablana i da još do dana današnjeg (a eto će i tjedan dana) nitko nije dokurčio čiji je jablan. Pa je Katica pozvala policiju, pa je policija pozvala Elektru, pa je Elektra pozvala Zrinjevac, pa ništa. Pa je Katica opet pozvala policiju, pa je policija pozvala vatrogasce da jadna Katica kojoj si i ti ministrica, jer joj je bivši otišo u kurac izgubivši razum tamo negdje pokraj ratne Kupe, može izić iz kuće sa svojom nejačadi s obzirom da je grana bila dugačka preko sedam metara, da je raspizdila dio kuće i da je umalo raspizdila nju i njenog starijeg sina. Pa se dogodilo da se ne zna čiji je taj kurčev jablan kojeg nitko ama baš nitko ne obrezuje ni zarezuje. Pa je suseda Katica popizdila i nazvala radio, novine, televiziju, pa su se oni nešto dogovarali i dogovorili da ipak Zrinjevac dojde dokrajčiti liščatu grdosiju, jer dogodi li se opet slična nevera ode Katici krov nad glavom. I gle zgode, zove Katicu čovjek iz Zrinjevca i zamoli je da noć prije blokira ulicu kako bi zrinjevački kamion mogo obavit poso. Katica sitna žena, tijelom ne mogaše blokirati ni jedno parking mjesto. Katici nije jasno kako ona može blokirati čak ulicu, a zrinjevački djelatnik joj veli sa stolcima. I općenito, kakav je to jebeni zahtjev?! Pa kaj je taj Zrinjevac spal na jadnu Katicu da im osigurava prostor rada. I kaj ona opće ima s jablanom osim kaj joj je raspizdil imovinu i napravil štetu koju očito ne bu nitko nadoknadil. Pa je, Jaco moja, Katica naša, koja se ustaje u pet, ipak čekala negdje iza jedan poslije ponoći da se isparkira nešto automobila, te vukla ko magare one dijelove otpale grane, vješala natpise i molbe da se ujutro ne izgube prazna mjesta, iznijela i dva stolca koja su jutrom netragom nestala, navukla se i namučila da bi ujutro javili iz Zrinjevca kako oni ne mogu učiniti ništ jer da im se nasro jedan auto tamo gdje nije trebo. Katica im savjetova nek pozovu pauka, jer da su i njoj pozvali bez razloga nekidan, a ovo da je razlog pravi, jer nedajBože oluje ojde sve u pizdu kao u Kupskoj. Veli njoj nato zrinjevački djelatnik kak bi trebali nalog od murje. Pa kaj veli Katica, pa to ni problem, otpelate auto i ništ ne naplatite i sredite problem. Meni su otpelali auto i još naplatili a fakat nije bila neka pogibelj osim kaj je Jadranka dolazila. Il je ipak bila, mislim pogibelj?! No zrinjevački djelatnik je rekel da je to komplicirano što je dotuklo našu Katicu i ona mi je prek ograde rekla da joj je sad svejedno, jel bu jablan pal na krov, opet na njenu glavu il bu spizdil pola kvarta. Do dana današnjeg nigdo se ni oglasil. Katica sluša vremensku prognozu i gleda vas svako toliko na telki, moja šefice, kak se smijete i stalno dajete neke ključeve. Veli ona meni da ste vi sveta Petra, a ja njoj velim da čist sumnjam da vi imate takav nesmetan prolaz gore, kod onog kaj zbilja drži ključeve raja i pakla i da se gore ziher nemre dogoditi da vaši polumajmuni pozovu zgparking i pauka. Tam vam ziher ne pale te stvari, a i čist sumnjam da bude gore došli v limuzini. Kupite si vi, moja draga, dobre gojze, jer vas čeka dosta pješačenja. I to one gojze kaj imaju napred železne šiljke kak se prije vremena ne bi strovalili. I još na kraju da vam velim da je ta ista suseda nekad davno gostovala u vašoj radijskoj emisiji koja se zvala Četvrtkov uskličnik. Tam ste vi dijelili uskličnike deci kaj su bila dobra i marljiva i kaj su sad s tom dobrotom i marljivošću zadnje rupe na sviralima, i to mi se čini da je bilo nekaj najbolje kaj ste napravili. Sad pak, vidite li, draga moja šefice paradoksa, vama dijele upitnike na koje vi nemate odgovor, a da i imate izgubili bi se u dreku nepovjerenja od strane onih koji su vam omogućili da ste to što jeste, nepovjerenja koje ste toliko pomno i minuciozno gradili otkad ste izgubili i posljednju svoju autentičnost na glavi zamijenivši je sijedinama koje ovaj put ne doniješe ikakvu vam mudrost.
Post je objavljen 24.09.2007. u 11:03 sati.