Kad joj je prošle godine diagnosticiran rak dojke, Kylie se povukla iz javnog života sve do nedavno kad je objavila prve slike sa kratkom kosom koja je opet počela rasti nakon završetka šestomjesečne kemoterapije.
Sada u ekskluzivnom intervjuju za SkyOne Kylie otkriva sve što se događalo tijekom prošle godine.
Ovo je članak iz magazina „Heat“ u kojem se nalaze neki dijelovi iz intervjuja koji će biti u potpunosti prikazan u nedjelju.
Kad je saznala...
"Kad mi je doktor rekao, zašutjela sam. Majka i otac su bili samnom. Rekla sam, ne ali ja moram na avion...na što su mi roditelji rekli: Ne, ne ideš, sjedni.
O odlasku u Pariz na liječenje
"Odlučila sam da želim ići na kemoterapiju u Pariz. Naravno, moji roditelji nisu željeli da napustim Australiju. Rekla sam da moram ić, da moram shvatiti kako sada moj život izgleda. Nisam mogla tamo ostati 6 mjeseci."
O nevjerojatnoj potpori...
"Hvala svima koji ovo gledaju, dobivala sam puno pisma od male djece koja su pisala kako ne žele da doktori me bodu iglama pa sve do pisma žena koje su preboljele rak i od onih kojima je tek diagnosticiran nakon mene."
O gubitku kose...
"To mi zbilja nije bio toliki problem. Neznam jel to zbog toga što sam se navikla da često mijenjam imidž, tako sam prihvatila marame.
Ali kad je kosa počela opet rasti bila sam veoma uzbuđena.
Kad je ispala, govorila sam sebi da je to samo za neko vrijeme"
O spasenju njezinog života...
"Mislim da sam i prije bila suosjećajna ali sada naravno imam puno dublje razumjevanje kroz što sve treba proći i to iskustvo donese nešto lijepo u osobi. Stvorila sam prijateljstva koja ću zauvijek cijeniti.
Sada, kad posjetim djecu u bolnici što sam i prije uvijek radila, djeca znaju da znam.
U cjelini, da to nisam otkrila brzo, osjećam da bi ova priča bila veoma drugačija. Dakle, osjećam da, znate, bila sam spašena. Stvarno jesam."
O tome kako je to pomoglo drugima...
"Nazvali su to 'Kylie efektom'.
Postigla sam neki efekt! Sastala bi se sa svojim kirurgom, imala sam preglede, pitala bi ga kako je, odgovorio bi da je veoma zauzet, dolazilo je puno više žena na preglede i to sve nakon moje diagnoze. Tako je puno života spašeno samo time što su postali svjesni.
Pretpostavka je da ova bolest ne pogađa mlade ljude ali to nije točno.
Nisam tu da bi prestrašila ljude, događa se...budite toga svjesni."
O ozdravljenju...
"Moram se popeti na steper, nisam nikada bila u ovakvoj situaciji gdje moram početi sve iz početka. Nemam snage, nemam izdržljivosti, nemam ništa što sam prije smatrala da mi jednostavno pripada.
Dakle, imam planinu na koju se moram popeti - ali nije moj stil da se vučem po dnu.
O Danniinoj potpori...
Nevjerojatno, veoma smo bliske...Došla bi k meni u Pariz s nečim što bi našla na internetu, staviš to u vodu te to uništava bakterije ili nešto drugo...Pustila bi glazbu te me je potaknula da se pokrenem...
O njezinom povratku...
Dannii je imala svoj show, obadvije smo imale više nasupa u G-A-Y klubu, samo sam željela tamo ići i pružiti joj potporu.
Prvo sam mislila, kako ću ostati budna tako kasno. Nisam mislila da ću na kraju završiti na pozornici, pitali su me želim li joj odnijeti cvijeće na pozornicu i ja sam rado pristala.
Nije bilo planirano, nije bilo kao 'ovo je njezin prvi izlazak'. Nisam ni pomislila na to da me ljudi nisu čuli kako govorim duže od godinu dana.
Sada...
"Za mene je ovo kao da sam došla na neku drugu stranu. To je kao proljeće."
Tu možete vidjeti još par isječaka iz intervjuja!
