Quilt: čudesna igra igle i konca

Na upravo završenom Velikom međunarodnom festivalu quilta u Tokiju od 15. do 23. siječnja, jedan par očiju bio je premalo da se upiju svo bogatstvo i raskoš izloženih ručnih radova. Šarene krpice nastale čarobnim plesom igle i konca, sve jedna ljepša od druge, s jedne strane su me više nego oduševile svojom originalnošću i kreativnošću dizajna. S druge strane, u sebi sam potiho psovala organizatore koji su izložbu postavili u tako ogromnom prostoru. Zamislite Tokyo Dome i njegovo veliko igralište za bejzbol, koje alternativno služi i kao najveća koncertna dvorana u Japanu kapaciteta 55.000 gledatelja (ona na kojoj su imale čast nastupati zvijezde kalibra Madonne, Michaela Jacksona i Backstreet Boysa), i dobit ćete dojam veličine izložbe quilta. Neviđeno!




Prostor održavanja izložbe u dvorani Tokyo Dome-a

Tako da nije nikakvo čudo što sam, u svojoj vrućoj želji da izbliza pogledam što više izložaka, kao sumanuta optrčavala jednu bazu za drugom i mahnito fotografirala na sve strane, a da mi ipak nije uspio nijedan home run. Stoga su slike koje ovdje možete vidjeti tek izbor meni najimpresivnijih radova, djelić po mom mišljenju dovoljno reprezentativan da se pokaže popularnost quiltanja i status koji taj hobi uživa u Japanu.


Što je quilt (kvilt)? Općenito govoreći, to je tehnika ručnog rada kojom se mnogo manjih komadića tkanine spaja i prošiva u jednu cjelinu, koja se dalje sastavlja u slojevima (obično tri: lice, naličje i vatirana sredina), porubljuje i spaja u konačan rad.

Uz quilt usko se veže pojam patchworka, koji nastaje uzastopnim spajanjem (šivanjem) više komadića tkanine u veću kompoziciju kako bi se dobio zanimljiv vizualni efekt. Obično se patchwork prilikom izrade quilta koristi kao njegovo vanjsko lice, tj. dekorativni sloj.

U izradi quilta danas prednjače Amerikanci, iako je tehnika quiltanja popularna i u drugim zemljama. Japanski interes za zapadni quilt relativno je novijeg datuma i seže unatrag u 1975. godinu, kada je u Tokiju i Kyotu po prvi put organizirana izložba quilta iz američke kolekcije Jonathana Holsteina. Danas je quilt vrlo omiljena zanimacija među Japankama svih uzrasta, a sudeći po bogatoj prodajnoj izložbi tkanina i pribora u Tokyo Dome-u, hobi je to amatera koji se prakticira na profesionalan način.

Iako se osobno ne bavim quiltanjem - imam, doduše, iskustva s vezenjem te sam napravila već nekoliko zgodnih radova, no posljednjih mi godina nedostaje angjelskog strpljenja potrebnog za igru igle i konca - utoliko više divim se autoricama ovih quiltova, koje su bez sumnje morale uložiti mnogo vremena i truda kako bi svoje radove završile i predstavile na najbolji mogući način.



1. mjesto u kategoriji Japan Quilt Grand Prix:
Fly Me To the Moon / 215 x 190 cm
Yoshiko Miyamoto, Hyogo


Na izložbi su sa svojim radovima nastupili amaterski i profesionalni izrađivači quilta iz SAD-a, Australije, Južne Koreje i, naravno, Japana. Izložba je bila kompetitivnog karaktera, te su najboljim radovima podijeljene nagrade u nekoliko kategorija: Japan Quilt Grand Prix, tradicionalni quilt, originalni dizajn, 'wa' ili japanski quilt, grupna i juniorska kategorija, te torbice od quilta.
Uz mnoštvo radova namijenjenih praktičnoj uporabi (pokrivači, prekrivači, 'štep-deke', torbice), izložba je predstavila i upadljivo velik broj izložaka čije se autorice artistički maštovito poigravaju raznim tehnikama i dizajnom.

U zapaženom gostovanju američkog Allentown Art Museum-a iz Pennsylvanije predstavljeno je četrdesetak tradicionalnih quiltova nastalih u kućnoj radinosti tamošnjih doseljenika njemačkog podrijetla u posljednja dva stoljeća. To je vrlo lijepa i bogata zbirka klasičnih quiltova, većinom vrlo starih, koji još i danas iako mjestimice požutjeli od vremena i stajanja, odišu domaćom toplinom i svojim motivima, odabirom tkanina i uzoraka reflektiraju nekadašnji ruralni način života svojih izrađivačica u jugoistočnoj Pennsylvaniji.

Na posebnim manjim izložbama predstavljene su nubi tehnika quiltanja iz Južne Koreje, te tehnika japanskog indigo bojanja kojom se dobiva 'japansko plavo' (Japan Blue).


Primjer kimona u japansko plavoj boji



Slijede primjeri quiltova s izložbe:



Amanogawa (Mliječna staza) / 168 x 208 cm
autorica Ryoko Atsuko, Miyagi
Mnogo quiltova iz nekog je razloga bilo u ovoj, meni magično privlačnoj plavoj boji.





Aka ni somare (Obojeno crvenim) / 208 x 211 cm
gdja Chiba, Miyagi
Druga moja slabost je japansko crvena boja, kakva se npr. koristi u izradi kimona. Zanimljivi su mi klasični geometrijski oblici, a ovu kombinaciju držim fascinantnom.





Flower Dance / 221 x 191 cm (detalj)
Teruko Shibata
Još jedan tipično japanski motiv u bojama i motivima karakterističnima za kimono.





Wa no kyoen (Svečanost mira) / 205 x 202 cm (detalj)
gdja Kitahara, Osaka
Zapanjujuća raznovrsnost motiva, boja, uzoraka. Ne postoje dva identična quilta!





Twinkling now / 172 x 230 cm
Fumiko Nakayama
Jedan od mojih apsolutnih favorita.





Eternal / 219 x 170 cm
Yuko Saito
Prekrasan, blještav rad s vrlo lijepim rubom od fino namotane tkanine - posebnost sama po sebi.





Let's Dance / 168 x 257 cm
Miki Murakami
Dojmljivo. Razigrano, lepršavo i sa zgodnim 'quiltom u quiltu' (vidi dekicu sasvim desno). Dražestan primjer 'intertekstualnosti tekstila', ili bi bolje bilo reći 'intertekstilnosti'!





Late Autumn / 135 x 233 cm
Keiko Yoshida
Vrlo apartno. Nameće se dojam kako se radi o dvije 'krpice', no ipak je samo jedna i to vješto prošivena po sredini.





Yearn for Yoshitsune / 240 x 235 cm
Tomoko Matsuura
Ostala sam bez teksta pod kišom trešnjinih latica.





Tabi no omoide (Sjećanje na putovanje) / 143 x 215 cm
gđa Ide, Shizuoka
Vrlo, vrlo precizan i lijep rad. Autorica je na tkaninu kopirala i prošila otisak originalnih željezničkih karata i ulaznica s putovanja po Engleskoj. Kapa dolje.





Akogare no Borutimoa (Čežnja za Baltimoreom) / 238 x 210 cm
gđa Suzuki, Yamagata
Što reći: slaba sam na plavo i na cvijeće, a ovaj rad plijeni svojom distanciranom, klasičnom ljepotom.





An tachi no tanoshii kyujitsu (Dvije Ane na praznicima) / 76 x 105 cm
rad djevojčice iz prefekture Kagawa
Simpatično!





Oyayubi-hime (Palčica) / 83 x 94 cm
rad 11-godišnje djevojčice iz prefekture Aomori
Slatko!





Tokyo Dome - dom kreativnih, spretnih i sretnih žena!

Skice iz (d)okolice: Tokyo Sky Tree

Nije neka novost u ovoj eri dubajskih čudesa, no nek' se zna: i Tokyo diže novi Toranj nebu pod oblake! Najnovije graditeljsko čudo u četvrti Sumida na obali istoimene rijeke niknulo je u srpnju 2008. godine i gradi se punom parom. Zadnji put kad sam provjeravala (prije 4 dana) Toranj je stajao na visini od 254 metra, a budu li marljivi japanski građevinari s(p)retniji od dubajskih te završe posao na vrijeme, Toranj će u konačnici određenoj za prosinac 2011. godine mjeriti, za Tokyo i Japan rekordna 634 metra. Time će postati najviša građevina u Japanu i najviši samostojeći toranj na svijetu (clarification needed - neka nam se javi stručnjak koji će pojasniti što taj 'samostojeći', pobogu, znači).

Referendumom građana odlučeno je da će novi mirakul Megalopolisa vjetrovima života i tajfuna odolijevati pod maštovitim imenom Tokyo Sky Tree. Osim u turističke i šminkerske svrhe, Nebesko Drvo koristit će se za potrebe digitalne televizije.

Da arhitektonska megalomanija nije bolest samo emiratskih šeika, potvrđeno je na primjeru novog tokijskog Tornja, koji je inicijalno trebao biti visok 'samo' 610 metara, da bi mu u planovima brže-bolje 'docrtali' dodatna 24 metra kada se pročulo da Kinezi u gradu Guangzhouu grade toranj iste visine.

Toranj viđen oblačnog 11. siječnja 2010.

Tokyo Sky Tree bit će gotovo dvostruko viši od sadašnjeg Tokyo Tower-a, 333-metarske konstrukcije nalik na Eiffelov toranj u Parizu, te postepeno preuzeti njegovu funkciju. Novi ponos japanske metropole uz fanfare će biti predstavljen javnosti u proljeće 2012. - ako je po mayanskom kalendaru, još svijeta i vijeka!

Stane... ne stane... stane... ne stane... stane!

Susan Boyle pomela Japan

Škotski slavuj doletio je, napokon, i do Japana. Susan Boyle, koju ne treba posebno predstavljati, nastupila je na Staru godinu u prestižnom show programu japanske državne televizije NHK Kohaku Uta Gassen. Nastupajući po prvi put u Japanu, Boyleova se pokazala uvjerljivo najvećom atrakcijom 4,5-satnog programa otpjevavši uživo svoj megahit 'I Dreamed a Dream', pjesmu s kojom se minulog travnja proslavila u britanskom showu 'Britain's Got Talent' i odatle se munjevitom brzinom probila u sve svjetske medije.

Time je službeno potvrđeno: Japan voli SuBo! Japanski mediji i javnost bili su opčinjeni pojavom Boyleove još od trenutka kada je ona 29. prosinca sletjela u tokijsku zračnu luku. Dočekalo ju je mnoštvo obožavatelja s cvijećem, a u prolazu su zabilježene i najmanje dvije bračne ponude od strane vatrenih muških fanova.



Susan Boyle srdačno je dočekana u tokijskoj zračnoj luci Narita

Spomenuti Kohaku Uta Gassen tradicionalni je novogodišnji program, a ove se godine održavao u jubilarnom 60. izdanju. To je glazbeno-plesna revija najpopularnijih domaćih pjesama obilježena paradom zvijezda u bogatim kostimima, maštovitom scenografijom i na trenutke zapanjujućim scenskim efektima. Strani izvođači pojavljuju se rijetko, stoga je pozivnica za Susan Boyle sama po sebi bila kuriozitet koji je pobudio veliku pozornost japanske publike.

Najavljena kao 'Pepeljuga kojoj se ostvario čudesni san', Susan Boyle na pozornici se pojavila u pratnji pjevača Takuye Kimure iz supergrupe SMAP. U glamuroznoj crnoj haljini i pomno uređene frizure, Boyleova je u prvih nekoliko časaka na sceni djelovala suzdržano. Komični trenutak nastupio je kad se Kimura obratio pjevačici na svom najboljem engleskom: 'Thank you for coming all the way to Japan'. Iako je rečenica zvučala kao da ju je Kimura vježbao mjesecima, Boyleovu to kao da je sasvim zbunilo te je potražila pomoć svoje prevoditeljice, koja je u neprilici 'prevela' Kimurinu rečenicu na neki razumljiviji engleski. Taj neočekivani 'ispad' publika je popratila smijehom, a u sekundama koje su uslijedile, Kimura i Boyleova izveli su mini-stand up koji je konačno razbio led: on - kvazi posramljeno - gestom kao da će zateturati i pasti prema njoj, a ona, na svoj boyleovski način, kao da će ga odgurnuti od sebe - simpatično i razoružavajuće.

Nakon tog početnog lost in translation-trenutka, Boyleova je djelovala opuštenije. Na Kimurino pitanje o tome kako joj se sviđa Japan, spontano je odgovorila: 'Wow!' Mini-intervju završio je komplimentima na račun obje strane. Naposljetku, Susan Boyle stala je pred publiku i otpjevala pjesmu koja ju je prije samo osam mjeseci iz potpune anonimnosti vinula u internetske i medijske visine: 'I Dreamed a Dream' iz mjuzikla 'Les Misérables'.



Susan Boyle na pozornici u Japanu 31. prosinca 2009.


Interpretacija Susan Boyle i te je silvestarske večeri bila uvjerljiva i snažna. Publika je to nagradila ovacijama i dugim pljeskom (pri samom kraju snimke, voditeljica Yukie Nakama i voditelj Masahiro Nakai oduševljeno to komentiraju kao 'najveći pljesak večeras').


Snimke japanskog nastupa Susan Boyle nisu više dostupne na YouTube-u - povučene su zbog navodne povrede autorskih prava. Srećom, kvalitetna snimka tog nastupa može se još uvijek pogledati OVDJE. Požurite, dok i nju nisu skinuli.


I službene brojke NHK televizije potvrđuju visoku gledanost večeri u kojoj je Susan Boyle pjevala Japancima: čak 40,8 posto gledatelja u regiji Kanto (Tokyo i okolica) uključilo se u taj trenutak.

U međuvremenu, debitantski album Susan Boyle 'I Dreamed a Dream' u prodaji je i u Japanu. Samo za japansko tržište, na albumu je izdan bonus track pod naslovom 'Wings To Fly'. U pjesmi koja je poput bisera, kristalno čisti glas škotskog slavuja na putu je da ponovno opčini svijet.