Video skica: Omikoshi

'Kad budem velik, i ja ću nositi omikoshi!'


Povorka u žaru pronošenja omikoshija na jesenskom festivalu u Matsudou, listopada 2009.

Omikoshi (izgovara se: oMIkoši) je mobilno mini-svetište u šinto stilu koje se za vrijeme festivala (matsuri) iznosi iz svog matičnog hrama i pronosi po okolici. Omikoshi je često načinjen u obliku minijaturne građevine sa stupovima, ogradama i krovom, te je bogato ukrašen. Relativno je težak, a nosi se postavljen na drvene nosiljke koje na ramenima drže lokalni dobrovoljci čvrstih mišića (muškarci, kao i žene). Prema tumačenju, u omikoshiju se za vrijeme festivala pronose božanska bića zvana kami - a oni navodno jako vole da ih dobro zanjišu. Nitko se ne bi usudio razočarati kamije, stoga se nosači omikoshija iz petnih žila trude da kamije itekako dobro prošeću - i protresu!

Šoping maraton 2. dio

(1. dio teksta možete pročitati ovdje)



I dok Europa i Afrika spavaju...




... Koshigaya Laketown šopingira!




Za bolje snalaženje u Laketown-ovom labirintu petstotinjak i nešto trgovina, u hodnicima su na pravilnim razmacima postavljeni ovakvi uređaji-elektronske mape s dodirnim zaslonom. Pritiskom prsta možete 'listati' po odjelima i katovima i tražiti nazive i lokacije trgovina i restorana. Sliku na zaslonu po potrebi možete uvećavati ili smanjivati.








Upadljivo velik broj trgovina u LT-u specijaliziran je za prodaju odjeće i modnih dodataka. Neka od nama poznatijih imena su Zara, Lacoste, Levi's, a ima ih i s nazivima sve samo ne neobičnima za japanske standarde: RNA Sweat, As Know As Pinky, Starvations, Cinderella Chance. Cijene su relativno umjerene i kreću se u rangu sličnih trgovina odjeće na području Tokija. Primijetila sam i dosta rasprodaja.

Trgovine sportske odjeće i opreme naročito su me se dojmile. Prošla sam najmanje dva golema dućana koji nude opremu za sve moguće sportove i outdoor hobije kojima se u Japanu možete baviti. Roba je atomski precizno podijeljena na vrste, sportove i aktivnosti: odjeća/obuća/pribor --> nogomet, plivanje, bejzbol, golf... --> muški/ženski/dječji odjel --> brendovi (Adidas, Asics, Puma...) --> ljetni outfit/zimski outfit --> i konačno nalazim ono što sam tražila za svoju malenkost: odjel ženske lake atletike/amateri, smjer jogging, razred Nike, podklasa trenirka gornji dio dvobojno, amen.

Iz nekog razloga pozornost mi uvijek plijene dućančići na konceptu 'sve za...'. Laketown doduše nema ni jedan 100 yen shop, ali zato ima 3 Coins - trgovinu toaletnog pribora i osobnih potrepština u kojoj svi artikli koštaju tri novčića, onih po 100 jena. S uračunatim PDV-om plaćate 315 jena, što je u stvari 5 japanskih novčića, ili 16,8 kuna po današnjem tečaju.




Tri novčića prava su sitnica prema iznosima koji se vrte u susjednom dućanu kriptična naziva You's Land. Mjesto je to na kojem i najbolji bložji službenik riskira da mu se pastva rasprši na sve strane, pa je i to razlog zašto vas više ne vodim po postajama. You's Land je, naime, velika igračnica, i osim ako ste zadrti protivnik igara na sreću, lako bi vam se moglo dogoditi da onamo uđete i ulupate nekoliko sati svoga vremena, a možda i prokockate pola imetka (šalim se). Šareno grotlo kakvo jest, mjesto izvana djeluje u najmanju ruku kričavo, a nervoznom početnom dojmu doprinosi i infernalna buka kakofonične glazbe i klikera. Ipak, i to je suvremena japanska kultura i u njoj sudjeluju svi: mlađi, stariji, odrasli, djeca, poslovni ljudi, domaćice, okušavajući se u najrazličitijim elektronskim zanimacijama za zabavu ili dobitak.







Među djecom, ali i odraslima popularne su razne inačice igara s taiko bubnjevima. Djevojčica sa slike pokreće likove na ekranu lupajući po bubnjevima. Ovisno o jačini udaraca, lik poskakuje brže, više, jače...
Animirani lik u ovoj igri zove se Oshiri Kajiri Mushi ili, da prostite, kukac guzogrizac. Još se sjećamo istoimene dječje pjesmice koja je 2007. godine žarila i palila japanskim top ljestvicama, a pjeva o magičnom kukcu koji ujeda ljude za stražnjicu i time ih stimulira na međusobnu komunikaciju.

VIDEO Oshiri Kajiri Mushi: POZOR! VRLO ZARAZAN REFREN!

U unutrašnjosti igračnice sjede individue staklena pogleda u lovu na jackpot. Primijetila sam da se ovdje vrzma dosta školaraca u srednjoškolskim uniformama i mladih pozicioniranih ispred ekrana s automobilskim i konjskim utrkama. Oni nešto stariji sjedili su za ogromnim strojem nalik na vrtuljak, turbinu, ili vlak smrti, i s punim žarom igrali igru zvanu Galileo Factory:




Razumijem samo da je igra zakučasta i high-tech. Istovremeno mogu igrati do 32 igrača, koji manipuliraju šarenim lopticama što putuju kroz zamršen sistem cjevčica; cilj je ubaciti loptice u za to predviđeno mjesto.

Nakon svega trebalo mi je malo šetnje, te sam otišla udahnuti zraka na terasi. Ima ih nekoliko i uređene su kao odmorišta, s cvjetnim lijehama i ribicama u akvarijima. Solarne ćelije uočljive na krovu ukazuju na ekološki osmišljen dizajn Laketowna, koji se diči s oko 4000 m2 takvih ćelija.




Evo konačno i jezera po kojem je Laketown dobio ime. Pejzaž ne djeluje naročito zanimljivo, niti za sada privlači mnogo rekreativaca među kupcima u Laketownu. No regija se razvija vrlo brzo, i već za nekoliko godina Koshigaya bi doista mogla postati pravi 'grad na jezeru' u koji će se osim šopinga svraćati i radi relaksacije.




Jedan dio LT-a rezerviran je za javne priredbe i promocije. Slučajno ili ne, nalazi se blizu trgovine živežnih namirnica Jusco. Naišla sam u pravi trenutak da vidim kako iz vremenskog stroja iskače cijela formacija samuraja iz 16. stoljeća, kompletno u ratničkim odorama i pod bojnim stijegom. Iako su izgledali vrlo ratoborno, dečki su samo mirno pozirali za kamere, i tako je nastala ova moja fotografija samuraja u supermarketu:




Kako samuraji nikamo ne odlaze bez razloga, neka se znade da su ratnici za ovu specijalnu priliku prebjegli iz povijesne drame 'Tenchijin' koja se trenutno s velikim uspjehom prikazuje na japanskim malim ekranima:




Kad sam već kod samuraja, naravno da u LT-u postoji i dućan posvećen samurajima, ninjama i drugim likovima iz japanske bogate ratničke povijesti. U dućanu ima svega što ljubitelji tradicionalnog Japana mogu samo poželjeti, od suvenira, odjeće i sitnica do knjiga, povijesnih TV-drama i emisija na DVD-u. Naravno da su i prodavači odgovarajuće odjeveni u - samuraje!

Kad je lik sa slike počeo vaditi sablju iz korica, izdao ga je razoružavajući osmijeh. Što god da je namjeravao sa mnom, palo je u vodu. Ili ga je nasmijalo kad je Mala nasrnula na njegovog prijatelja od pliša?




Na kraju današnje procesije gladni smo, žedni i umorni. Vrijeme je da negdje sjednemo u miru, a mjesta za to u Laketownu sigurno ne nedostaje. Zanimljivo je da najveća gužva u LT-u vlada upravo u njegovim brojnim restoranima i slastičarnicama. Kao da mnoge obitelji u LT svraćaju ne toliko radi kupovine koliko radi kušanja dobre hrane. Nje doista ima u izobilju, a cijene su prihvatljive. Ono što mi se osobno naročito sviđa i zbog čega uvijek rado dolazim u Laketown jest koncept 'otvorenog restorana': jedan blok sastoji se od desetak ili više restorana poredanih oko velikog 'trga' na kojem slobodno birate mjesto za sjedenje umjesto da vam ga dodijeli posluživateljica, kako je to običaj u japanskim restoranima. 'Trg' je širok i prostran, s velikim stolovima i udobnim sjedalicama, pa se nakon obroka može iskoristiti i kao mali privatni lounge za lješkarenje. Stolova i stolica za ručanje ima i na vanjskim terasama.







Od drugih zanimljivosti Laketowna neka, zadnjim mojim snagama, budu spomenuti ovi: sportski klub; vlastiti kino kompleks s nekoliko dvorana za projekcije najnovijih filmova; trgovina kaubojskom opremom (Divlji zapad i u Japanu ima svoje poklonike), te HAL - kratica ne za robota, već Happy Aging Life Solution, što god bili voljni zamisliti pod tim. Sadržaji više nego dovoljni da njima ispunim svoje buduće kišne sezone, vrela ljeta i vjetrovite zime.

Doživljaj Laketowna u minijaturi (prepisano sa zida trgovine 3 Coins; šapućem ga kao mantru):

Šoping maraton 1. dio

Netko je jednom dobro primijetio kako je jedina organizirana religija u Japanu konzumerizam - a on se ne prakticira samo nedjeljom. Sedam dana u tjednu deseci tisuća vjernika hrle u katedrale, iliti kupovne centre. Na vratima ih dočekuje svećenik s osmijehom i riječima dobrodošlice: 'Irasshaimase!'. Kao vjerni pastir on bdije nad svojim ovcama i vodi ih na obilne pašnjake. Pred prepunim izlozima pastva pada ničice. Klanja se obličjima svetaca u dizajnerskom ruhu, pogledom cjeliva relikvije u staklenim ormarićima, uzdiše u ekstazi pred blještavim policama s mirisima, zlatom i drugim dobrima. Restorani, kafići i slastičarnice putem obilato dijele sakramente potrebitima. Na izlasku svećenik blagoslivlja pastvu koja se kući vraća zadovoljna, s vrećicama punim blaga i spiritualno ojačana za cijeli tjedan.

Dobro, dobro, malo karikiram. No poznato je kako je Japan zemlja šopinga par excellence. Trgovine su brojne i bogato opremljene, prodavači uslužni i superljubazni, a kvaliteta robe ide među svjetske standarde. Naravno, recesija se trenutno itekako osjeća i u Japanu, kupovna moć stanovništva je pala, tako da umjesto onog pravog, sve češće odlazimo u window shopping. Ali tko mari za to, kad oči još uvijek dolaze na svoje dok gledaju svu tu raskoš u izlozima. Osim toga, uvijek negdje ima i rasprodaja!

I zato, šopingholičari, gore srca! Promećem se u vašu virtualnu pastiricu i vodim vas u procesiju po jednoj od najvećih kupovnih katedrala u Japanu: AEON Laketown Koshigaya u prefekturi Saitama. Slijedite moj korak uzduž mnogobrojnih postaja ovog krasnog (križnog?) puta. Neću vas nužno voditi redom njihova pojavljivanja, niti ću vam ih moći sve pokazati, ali jedno je sigurno: za obilazak ćete morati biti u dobroj kondiciji. Ne klonite duhom. Blog vas blagoslovio.


Prva postaja: željeznička.




Kad je AEON Laketown otvoren prije točno godinu dana (2. listopada 2008.), govorilo se o jednom od najvećih, ako ne i najvećem kupovnom centru u Japanu. Vlasnik ovog megaprojekta je veliki trgovački lanac AEON. Laketown je smješten u mjestu Koshigaya u prefekturi Saitama, jednoj od susjednih prefektura Tokija, od kojega je udaljen oko 45 minuta vožnje na željezničkoj liniji JR Musashino line. Novi šoping centar trenutno je centar svih događanja u ovom kutku Saitame, na terenu koji većim dijelom izgleda kao gradilište, s tek nekoliko novonastalih nebodera u okolici - ostalo su rovokopači i viličari. U svakom slučaju, šoping centar pokazao se dovoljno grandioznim projektom da dobije vlastitu željezničku stanicu - JR Koshigaya Laketown Station.

O Laketownu kažu brojke:

Druga postaja: ulaz u Laketown.




Ovo su ulazna vrata LT-a. Ništa posebno veliko, jer LT se proteže više u daljinu nego u visinu. Graditelji centra bili su inspirirani ekološkim konceptom, pa su LT podijelili u dva bloka: Kaze (Vjetar) i Mori (Šuma). Ti blokovi zapravo stoje zasebno, ali to i ne primjećujete dok zaslijepljeni potrošačkom groznicom bezglavo bauljate po dućanima, budući da iz Vjetra u Šumu direktno prolazite kroz


Treću postaju: ostakljeni nadzemni prolaz.







Usporedimo li Vjetar i Šumu, nema bitnijih razlika u vrsti, dizajnu i opremljenosti trgovina. Načelno one su podijeljene u 5 kategorija: 1) krpice (Fashion & Goods), 2) điđe (Life Goods), 3) kockarnice, 4) restorani i 5) usluge. I sve to u 565 trgovina smještenih na 3 razine uzduž dugih hodnika. Jednostavna računica pokazuje: kad biste u svakoj od tih trgovina proveli samo 2 minute, trebala bi vam 2,5 radna dana da ih sve obiđete!

Jasnija je razlika u boji interijera: na odjelu Vjetra zidovi su plave boje, a u Šumi zelene. Ono što bi vas također trebalo impresionirati jest da ukupna dužina hodnika od početka Vjetra do kraja Šume iznosi oko 1 km. Za sprintere ta udaljenost i nije bogzna što, ali pravi šopingholičari među nama teško da će moći odoljeti slatkim napastima koje vrebaju s polica. Računajte na to da bi vam Laketown u najkraćem roku mogao postati drugo boravište!

No nemojmo misliti samo na sebe - krenimo i za početak obiđimo kućne ljubimce koji trebaju našu ljubav na


Četvrtoj postaji: prodavaonica kućnih ljubimaca.




Nekoliko lijepih malenih psića - i jedna jedina siva maca - spavalo je u staklenim ormarićima kad sam došla pronjuškati okolo. Ormarići, ili kavezi, kako želite, bili su čisti i uredni, a životinje mirne. Nekoliko psića je spavalo, drugi su djelovali zaigrano. Dežurna teta marljivo je čistila tragove šapica sa stakala. Za svaku životinju na ormariću je bila istaknuta prodajna cijena. U ostatku golemog dućana ugledala sam sve moguće potrepštine za kućne ljubimce, uljučujući i 'specijalitet' - kolače i torte za pse i mačke (kompletno ukrašene kremom, šlagom i trešnjama, kao u izlogu kod Vinceka), prodavaonicu malih životinja (preslatkih zečića, kornjača, miševa, par još goluždravih ptića, jednu kriještavu papigu i jednu iguanu), mnoštvo maštovitih asesoara, i još koješta.


Peta postaja: Laketown Gate.




Sve je na ovom ulazu u kupovnu zonu veliko, dugačko i široko, pa dok tumarate hodnicima Laketowna često imate osjećaj da ste u modernoj zračnoj luci, s tom razlikom što uz svaki 'gate' ne stoje parkirani zrakoplovi, već dućani otvorena tipa koji naprosto pozivaju da u njih ušećete. Prirodno svjetlo na mnogim mjestima dopire kroz strop. I ovako to ide dalje... i dalje... i dalje...


Šesta postaja: prodavaonica kišobrana.




Oko mi je zapelo za zbirku prekrasnih šarenih kišobrana, među njima i nekoliko japanskih (tzv. wagasa). Osim jednog tankog potpornog stupa, uočljivo je kako na ulazu u dućan nema nikakvih vrata, prepreka, rampi, nego je pod posve ravan i prelazi u unutrašnjost dućana. Odličan mali 'trik' koji vas poziva da uđete i - trošite!


Sedma postaja: knjižara/prodavaonica medija.




Moje omiljeno odredište. Knjige i časopisi koje satima možete listati a da vas nitko ne pecne po prstima, najnoviji CD-i koje smijete preslušavati, igrice koje možete isprobavati na velikim ekranima. Sviđa mi se koncept stolova i stolica postavljenih na ovom i mnogim drugim mjestima - netko je, hvala mu budi, mislio na iscrpljene hodočasnike koji traže trenutak predaha na križnom putu.


Osma postaja: Miyazakijev tematski dućan.




Vrlo, vrlo šarmantan mali dućan prepun najrazličitijih sitnica na temu Miyazakijevih crtića. Na ulazu s ljuljačke se spušta i pozdravlja vas veseli debeljko Totoro. Tu je i nekoliko plišanih primjeraka crne mace iz filma 'Kiki's Delivery Service'. U ponudi su i bogati i iznimno detaljno skulpturirani prikazi pejzaža iz raznih Miyazakijevih crtića. Također, ukrasni i uporabni predmeti ukrašeni najpopularnijim likovima iz animea. Trebate kućne papuče, tepih ili presvlaku za WC-školjku s likom Totoroa? ribice Ponyo? Nausicae? Najbolji je vic što u dućanu svira i glazba iz Miyazakijevih crtića!


Deveta postaja: salon automobila.




I ovo je stalo u jedno krilo hodnika, i čak nije ni tako skučen taj salon ljubimaca na četiri kotača. Nisu me toliko zanimali klasični automobili, koliko ovaj zgodan model na temu Pokémona. Jedan od rijetkih izloženih auta u koji se nije smjelo sjesti.





Nije loš ni ovaj model auta za jednu osobu. Moguće je da se radi o električnom vozilu za kakve u Laketownu već postoje napojne utičnice - eko-specijalnost kojom se diči ovaj šoping centar - ali nisam više u stanju to provjeriti. Za auto je bila izložena cijena od 861.000 jena.


Deseta postaja: 'dućančić' s kozmetikom.




Raj kojem se ne nazire kraj, Edenski vrt za Evine kćeri, bar one među nama koje imaju živaca kopati između beskrajnih polica i isprobavati sve moguće nijanse sjenila, maskare, laka za nokte...


Jedanaesta postaja: automat za kozmetiku.




Ako nemate živaca za prethodnu postaju, skoknite ovamo. Brza alternativa za dame s malo vremena i spas za muževe i dečke dotičnih: automat koji vam na zahtjev u roku od nekoliko sekundi izbacuje željeni kozmetički proizvod, slično kao kad pritisnete gumb da vam izbaci Snickers. U ponudi su uglavnom kreme i preparati za njegu lica i kože. Automat prima i kreditne kartice.


Dvanaesta postaja: shop til you drop, na 3 razine!




Još ste sa mnom? Pratite me? Trenutno sam negdje usred Šume (Mori), ali moram priznati da se ona od silnog drveća sve manje vidi. Na 2. katu sam i upravo sam ugledala zgodan dućančić u prizemlju na 15 sati koji vam želim pokazati, samo bi se trebalo nekako probiti do njega kroz svu ovu gužvu... Problem je u tome što paralelno vrebam i drugi zgodni dućančić na 1. katu na 9 sati, i ne mogu se odlučiti u koji od njih da prvo krenem. Ali, dok sam tako tražila, u vidno polje ušao mi je i treći zgodni dućančić na 2. katu, 13 sati... hoću reći, mislim da ću doživjeti slom živaca!!!


Trinaesta postaja: kamo i car odlazi pješice.




Živci su me izdali i morala sam potražiti neko utočište. A kad ti je muka, kud ćeš bolje i brže nego u WC. U Laketownu toaleti su prekrasni: prostrani su, svijetli, električni (naravno!) i savršeno čisti (naravno!). Kunem vam se, vrijedi ih isprobati. Što se ovog ulaza u toalet tiče: kakav dizajn, kakav simplicitet, kakva funkcionalnost. Čak malo vuče na optičku varku. Toalet ima 4 zone: Smoking Area, Men's, Family i Women's.

Ovaj... može onda sad jedna mala pauza za WC?