Šoping maraton 2. dio

(1. dio teksta možete pročitati ovdje)



I dok Europa i Afrika spavaju...




... Koshigaya Laketown šopingira!




Za bolje snalaženje u Laketown-ovom labirintu petstotinjak i nešto trgovina, u hodnicima su na pravilnim razmacima postavljeni ovakvi uređaji-elektronske mape s dodirnim zaslonom. Pritiskom prsta možete 'listati' po odjelima i katovima i tražiti nazive i lokacije trgovina i restorana. Sliku na zaslonu po potrebi možete uvećavati ili smanjivati.








Upadljivo velik broj trgovina u LT-u specijaliziran je za prodaju odjeće i modnih dodataka. Neka od nama poznatijih imena su Zara, Lacoste, Levi's, a ima ih i s nazivima sve samo ne neobičnima za japanske standarde: RNA Sweat, As Know As Pinky, Starvations, Cinderella Chance. Cijene su relativno umjerene i kreću se u rangu sličnih trgovina odjeće na području Tokija. Primijetila sam i dosta rasprodaja.

Trgovine sportske odjeće i opreme naročito su me se dojmile. Prošla sam najmanje dva golema dućana koji nude opremu za sve moguće sportove i outdoor hobije kojima se u Japanu možete baviti. Roba je atomski precizno podijeljena na vrste, sportove i aktivnosti: odjeća/obuća/pribor --> nogomet, plivanje, bejzbol, golf... --> muški/ženski/dječji odjel --> brendovi (Adidas, Asics, Puma...) --> ljetni outfit/zimski outfit --> i konačno nalazim ono što sam tražila za svoju malenkost: odjel ženske lake atletike/amateri, smjer jogging, razred Nike, podklasa trenirka gornji dio dvobojno, amen.

Iz nekog razloga pozornost mi uvijek plijene dućančići na konceptu 'sve za...'. Laketown doduše nema ni jedan 100 yen shop, ali zato ima 3 Coins - trgovinu toaletnog pribora i osobnih potrepština u kojoj svi artikli koštaju tri novčića, onih po 100 jena. S uračunatim PDV-om plaćate 315 jena, što je u stvari 5 japanskih novčića, ili 16,8 kuna po današnjem tečaju.




Tri novčića prava su sitnica prema iznosima koji se vrte u susjednom dućanu kriptična naziva You's Land. Mjesto je to na kojem i najbolji bložji službenik riskira da mu se pastva rasprši na sve strane, pa je i to razlog zašto vas više ne vodim po postajama. You's Land je, naime, velika igračnica, i osim ako ste zadrti protivnik igara na sreću, lako bi vam se moglo dogoditi da onamo uđete i ulupate nekoliko sati svoga vremena, a možda i prokockate pola imetka (šalim se). Šareno grotlo kakvo jest, mjesto izvana djeluje u najmanju ruku kričavo, a nervoznom početnom dojmu doprinosi i infernalna buka kakofonične glazbe i klikera. Ipak, i to je suvremena japanska kultura i u njoj sudjeluju svi: mlađi, stariji, odrasli, djeca, poslovni ljudi, domaćice, okušavajući se u najrazličitijim elektronskim zanimacijama za zabavu ili dobitak.







Među djecom, ali i odraslima popularne su razne inačice igara s taiko bubnjevima. Djevojčica sa slike pokreće likove na ekranu lupajući po bubnjevima. Ovisno o jačini udaraca, lik poskakuje brže, više, jače...
Animirani lik u ovoj igri zove se Oshiri Kajiri Mushi ili, da prostite, kukac guzogrizac. Još se sjećamo istoimene dječje pjesmice koja je 2007. godine žarila i palila japanskim top ljestvicama, a pjeva o magičnom kukcu koji ujeda ljude za stražnjicu i time ih stimulira na međusobnu komunikaciju.

VIDEO Oshiri Kajiri Mushi: POZOR! VRLO ZARAZAN REFREN!

U unutrašnjosti igračnice sjede individue staklena pogleda u lovu na jackpot. Primijetila sam da se ovdje vrzma dosta školaraca u srednjoškolskim uniformama i mladih pozicioniranih ispred ekrana s automobilskim i konjskim utrkama. Oni nešto stariji sjedili su za ogromnim strojem nalik na vrtuljak, turbinu, ili vlak smrti, i s punim žarom igrali igru zvanu Galileo Factory:




Razumijem samo da je igra zakučasta i high-tech. Istovremeno mogu igrati do 32 igrača, koji manipuliraju šarenim lopticama što putuju kroz zamršen sistem cjevčica; cilj je ubaciti loptice u za to predviđeno mjesto.

Nakon svega trebalo mi je malo šetnje, te sam otišla udahnuti zraka na terasi. Ima ih nekoliko i uređene su kao odmorišta, s cvjetnim lijehama i ribicama u akvarijima. Solarne ćelije uočljive na krovu ukazuju na ekološki osmišljen dizajn Laketowna, koji se diči s oko 4000 m2 takvih ćelija.




Evo konačno i jezera po kojem je Laketown dobio ime. Pejzaž ne djeluje naročito zanimljivo, niti za sada privlači mnogo rekreativaca među kupcima u Laketownu. No regija se razvija vrlo brzo, i već za nekoliko godina Koshigaya bi doista mogla postati pravi 'grad na jezeru' u koji će se osim šopinga svraćati i radi relaksacije.




Jedan dio LT-a rezerviran je za javne priredbe i promocije. Slučajno ili ne, nalazi se blizu trgovine živežnih namirnica Jusco. Naišla sam u pravi trenutak da vidim kako iz vremenskog stroja iskače cijela formacija samuraja iz 16. stoljeća, kompletno u ratničkim odorama i pod bojnim stijegom. Iako su izgledali vrlo ratoborno, dečki su samo mirno pozirali za kamere, i tako je nastala ova moja fotografija samuraja u supermarketu:




Kako samuraji nikamo ne odlaze bez razloga, neka se znade da su ratnici za ovu specijalnu priliku prebjegli iz povijesne drame 'Tenchijin' koja se trenutno s velikim uspjehom prikazuje na japanskim malim ekranima:




Kad sam već kod samuraja, naravno da u LT-u postoji i dućan posvećen samurajima, ninjama i drugim likovima iz japanske bogate ratničke povijesti. U dućanu ima svega što ljubitelji tradicionalnog Japana mogu samo poželjeti, od suvenira, odjeće i sitnica do knjiga, povijesnih TV-drama i emisija na DVD-u. Naravno da su i prodavači odgovarajuće odjeveni u - samuraje!

Kad je lik sa slike počeo vaditi sablju iz korica, izdao ga je razoružavajući osmijeh. Što god da je namjeravao sa mnom, palo je u vodu. Ili ga je nasmijalo kad je Mala nasrnula na njegovog prijatelja od pliša?




Na kraju današnje procesije gladni smo, žedni i umorni. Vrijeme je da negdje sjednemo u miru, a mjesta za to u Laketownu sigurno ne nedostaje. Zanimljivo je da najveća gužva u LT-u vlada upravo u njegovim brojnim restoranima i slastičarnicama. Kao da mnoge obitelji u LT svraćaju ne toliko radi kupovine koliko radi kušanja dobre hrane. Nje doista ima u izobilju, a cijene su prihvatljive. Ono što mi se osobno naročito sviđa i zbog čega uvijek rado dolazim u Laketown jest koncept 'otvorenog restorana': jedan blok sastoji se od desetak ili više restorana poredanih oko velikog 'trga' na kojem slobodno birate mjesto za sjedenje umjesto da vam ga dodijeli posluživateljica, kako je to običaj u japanskim restoranima. 'Trg' je širok i prostran, s velikim stolovima i udobnim sjedalicama, pa se nakon obroka može iskoristiti i kao mali privatni lounge za lješkarenje. Stolova i stolica za ručanje ima i na vanjskim terasama.







Od drugih zanimljivosti Laketowna neka, zadnjim mojim snagama, budu spomenuti ovi: sportski klub; vlastiti kino kompleks s nekoliko dvorana za projekcije najnovijih filmova; trgovina kaubojskom opremom (Divlji zapad i u Japanu ima svoje poklonike), te HAL - kratica ne za robota, već Happy Aging Life Solution, što god bili voljni zamisliti pod tim. Sadržaji više nego dovoljni da njima ispunim svoje buduće kišne sezone, vrela ljeta i vjetrovite zime.

Doživljaj Laketowna u minijaturi (prepisano sa zida trgovine 3 Coins; šapućem ga kao mantru):