14

petak

kolovoz

2009

Rame za spavanje



Kolovoško prijepodne. Dan vruć i sparan, no u vlaku na liniji Yamanote vlada ugodna svježina. Sjedim i vozim se u pravcu Shibuye. Na mjesto slijeva pokraj mene sjeda neka djevojka. Ne vidim joj lice, ali zamjećujem kako joj se glava istog trenutka počinje zibati u ritmu vožnje: kljuc ulijevo, kljuc udesno. Očito netko vrlo pospan. Neko joj vrijeme glava tako traži oslonac, i konačno se zaustavlja na mom ramenu. Čekam što će se dogoditi. Ne dešava se ništa. Djevojka čvrsto spava tik uz moje uho. Ne smeta mi. Mirno sjedim i vozim se dalje prema Shibuyi.
Vlak se zaustavlja na uobičajenim stanicama. Djevojčina glava povremeno se lagano trza i potom polako vraća u svoj prirodni položaj na mom lijevom ramenu. Zabavlja me to. Da se sad odmaknem, zacijelo bi se prepala. Ne, neću to učiniti.

Zamišljam da je djevojka mlada i da voli izlaziti. Možda nosi make-up. Osjećam ugodan miris njezina šampona.
Ne znam kako izgleda, ali u idućih desetak minuta zamišljam toliko toga o njoj. Čime se bavi, što voli, s kim se sastaje. Hoće li izaći na stanici prije ili poslije mene. Takve stvari.

Nadolazi Shibuya. Ona se ne sprema izaći. Ja ću, dakle, biti ta. Lagano je uhvatim za ruku, šapnem:
- Oprosti, ja ću sad polako...
Crvenokosa glava u trenu se podiže, otkriva ljepuškasto lice i dva širom razrogačena oka.
- Pardon... - promuca mlada djevojka sanjivo i iznenađeno, kao da me vidi prvi put u životu.
A baš je tako i bilo.

komentiraj (16) * ispiši * #

03

ponedjeljak

kolovoz

2009

Skice iz (d)okolice: Ljetni vatromet



Apsolutni i nenadmašivi vrhunac japanskih ljetnih festivala je, dakako, vatromet. O tome sam već nešto pisala ovdje...

U proljeće, Japan ima svoj hanami. U kolovozu, hanabi je savršen ekvivalent prazniku trešnjina cvijeta. Što je hanabi nego praznik 'vatrenog cvijeća' (hana = cvijet, hi/bi = vatra) ? Kad se konačno posve smrači i spektakl počne, svjetina pogleda uprta prema nebu zajednički klikće i izdiše divljenjem. Kako minute odmiču, ushićenje zbog vatrometa se stišava i prerasta u skoro pobožnu tišinu. Svatko sanja da uhvati ovaj prekrasni trenutak, zadrži ga što duže. Znamo da će sve vrlo brzo nestati, kao što još u padu nestaje ljepota trešnjina cvijeta. Čudesni oblici na nebu rasplinju se u ništavilo. Mi koji ih gledamo, samo smo svemirski šetači zaustavljeni u trenutku svoje prolaznosti.


Snimka donosi završne trenutke ovogodišnjeg velikog vatrometa na Edogawi, jednoj od rijeka koje protječu kroz Tokyo. S visina naviruje obasjano lice znatiželjnog Mjeseca skitnice. Tako je brzo prošao san ljetne noći.




Snimljeno kamerom na stativu / zoom out s dodatkom slow shutter efekta.

komentiraj (13) * ispiši * #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>