Apsolutni i nenadmašivi vrhunac japanskih ljetnih festivala je, dakako, vatromet. O tome sam već nešto pisala ovdje...
U proljeće, Japan ima svoj hanami. U kolovozu, hanabi je savršen ekvivalent prazniku trešnjina cvijeta. Što je hanabi nego praznik 'vatrenog cvijeća' (hana = cvijet, hi/bi = vatra) ? Kad se konačno posve smrači i spektakl počne, svjetina pogleda uprta prema nebu zajednički klikće i izdiše divljenjem. Kako minute odmiču, ushićenje zbog vatrometa se stišava i prerasta u skoro pobožnu tišinu. Svatko sanja da uhvati ovaj prekrasni trenutak, zadrži ga što duže. Znamo da će sve vrlo brzo nestati, kao što još u padu nestaje ljepota trešnjina cvijeta. Čudesni oblici na nebu rasplinju se u ništavilo. Mi koji ih gledamo, samo smo svemirski šetači zaustavljeni u trenutku svoje prolaznosti.
Snimka donosi završne trenutke ovogodišnjeg velikog vatrometa na Edogawi, jednoj od rijeka koje protječu kroz Tokyo. S visina naviruje obasjano lice znatiželjnog Mjeseca skitnice. Tako je brzo prošao san ljetne noći.
Snimljeno kamerom na stativu / zoom out s dodatkom slow shutter efekta.