Odgojno-popravni metro

Ponasanje nekih putnika u tokijskim sredstvima javnog prijevoza prevrsilo je svaku mjeru. Bucni su, neuredni i bezobzirni. Zauzimaju previse mjesta. Nedisciplinirani su i ne osvrcu se na potrebe drugih putnika. Ukratko, ponasaju se kao da su sami, a to, naravno, ne moze - i zato, izvolite to raditi kod kuce!

To nam na svojim najnovijim didaktickim posterima iz serije 'Radite to na tom-i-tom mjestu' (umjesto u vlaku) porucuje Tokyo Metro. Kampanja pre-odgojno-obrazovnih poruka namijenjenih putnicima tokijskog metroa zapocela je u travnju ove godine i trajat ce godinu dana. Svakog mjeseca na zidovima kilometarskih hodnika metroa uredno se pojavljuje novi poster s crtezom u kontrastirajucim bojama, bijeloj i zutoj, i jasno tiskanom porukom na japanskom i engleskom jeziku. Koja vas, htjeli-ne htjeli, navodi na razmisljanja o japanskom drustvu, konvencijama, javnoj komunikaciji, pa i generacijskim razlikama.

Pa ako mi se dosada cinilo da je Japan zemlja ugladjenih i discipliniranih ljudi koji se i u podzemnoj zeljeznici ponasaju besprijekorno, cini se da sam bila u zabludi. Ispada da je ovo Divlji istok, a vlakovi su - kaubojski!




'Ie de yarou - Radite to kod kuce' bila je poruka prvog postera Tokyo Metroa iz travnja. Lik na posteru posve se raskalasio. Doduse, s obzirom na broj sati koje tjedno provedu vozeci se javnim prijevozom, mozda vise i nije tako cudno da se Japanci u vlaku pocnu osjecati kao u svom dnevnom boravku. Tu se spava, cita, uci, igraju igrice, gleda TV... Mozda je netko ipak pretjerao s pivom i cipsom?




Na svibanjskom posteru, djevojka uvija trepavice posebnom spravicom. 'Molimo ne nanosite make-up u vlaku - radite to kod kuce'. Scena relativno cesto vidjena u japanskim vlakovima. Istinablog, meni kao zeni nekako bude neugodno kad vidim drugu zenu da se sminka u javnosti. Neki zamjenski stid. Ustani, duso, minutu prije pa se uredi... Zar svaka zena ne bi smjela imati svoju malu tajnu? Ali hej, sad bar vidim kako se nanosi foundation! I kako je spretna u tom tankom potezu tusa po kapcima! A i vjesto zna kovrcati trepavice dok u istoj ruci pridrzava maskaru. Pokusajte vi to kod kuce i vidite hoce li vam uspjeti.




Najkasnije od lipnja postaje jasno da ovi posteri nisu neka smijurija. A, ne. Oni su ogledalo drustva. Odaberite samo s koje strane ogledala zelite biti. Zuto ili bijelo, za koju stranu igrate? Jest, teta u bijelom telefonira u vlaku, sto je strogo zabranjeno. Prvo sapce u slusalicu potajice, jer cak i ona (!) zna koliko glasan razgovor iritira druge putnike. Ali onda se nesto naljutila, pa se pocela naglas i svadjati, da bi se na kraju ipak smirila - sve je dobro sto se dobro svrsi. A sto je svo to vrijeme radio sredovječni čiča pokraj nje? Prisluskivao razgovor, kao sto bi ucinio svatko od nas (hajde, nemojte se sada izmotavati!).





Srpanjsko izdanje negativne didaktike iz podzemlja prijetilo je da nekima ozbiljno podje na zivce. 'Molimo pripazite da iz vasih slusalica ne prodire buka', kaze poruka. Dok mladic u casual odjeci uziva sound iz slusalica, noseci preko ramena prebacenu torbu koja odaje da je vjerojatno rijec o studentu ili part-timeru koji radi za neki minimalac, dotle salaryman s kravatom (i stalnim prihodima) cepi usi zbog buke koja ga smeta... u cemu? Generacijskom drijemezu? Suptilno.




'Umi de yarou - Radite to na plazi'. Kolovoski poster ucinio mi se narocito cinicnim. Zna se da ne treba juriti u vlak kao kokos bez glave, jer to je opasno. Ali ovaj jadnik kojeg su stisnula vrata, ocito nema izbora. Aktovka je poletjela, znaci lik ide na posao, znaci u vlaku je jos uvijek guzva unatoc tome sto sluzbeno traje sezona godisnjih odmora, znaci odmora zapravo ni nema, lik je u konstantnom pogonu i nece mora ni vidjeti ove godine, kao ni prosle, kao ni desetci tisuca Japanaca slicnih njemu. Ovo nije scenarij neke mange, vec realnost. U takvim uvjetima, tko sebi uopce uzima pravo da tim ljudima spominje plazu?!




Rujanski poster porucuje: 'Yama de yarou - Radite to u planinama'. Dragi putnici i turisti, drzite na umu da za vasu glomaznu prtljagu u japanskim vlakovima nema mjesta. Ne samo sto smeta drugima, nego je nespretna i vama. (Jos sitnijim slovima trebalo bi pisati: ne teglite svoju prtljagu po metrou kao magarci; radije je posaljite postom na odrediste - postoje ekspres sluzbe za to.) Umjesto u tokijskom metrou, kampirajte na Fujiju. Razmotajte svoj onigiri na nekom proplanku. Idite u planine, jer tamo nema zime.