SUMO - VJESTINA ZA BOGOVE

Snaga i slava, novac i najljepse zene, najbolja hrana i pivo na litre, obavezan popodnevni drijemez, ceta asistenata i osobni frizer. Rad se efektivno mjeri u sekundama, radna odjeca svedena je na minimum, a svako vase pojavljivanje na poslu popraceno je odusevljenim klicanjem mase koja placa da vidi kako prosipate sol. Hvatate se ukostac s protivnikom cije ime, lice i omiljene tehnike bacanja u prasinu znate napamet. Ako ga oborite, na kraju ce vam netko u ruke tutnuti podeblji svezanj novcanica od darezljivih sponzora. U suprotnom, ne strignuvsi uhom idete pod tus i filozofski odbrusite okupljenim novinarima kako je sutra novi dan.
Tko po ovom opisu ne bi pozelio biti profesionalni sumo borac u Japanu !


Obozavam sumo. Profesionalni sumo (ozumo) je toliko vise od sporta, sumo je vjestina, gotovo bi se moglo reci umjetnost. Svaki mec pocinje i zavrsava naklonom. Vazno je pokazati respekt i dobro ponasanje prema protivniku, sucima i publici. Samosvladavanje je visoko cijenjena osobina sumo boraca, rijetki od njih pokazat ce svoje prave osjecaje u ringu. Zadovoljstvo pobjede ili cak euforija, razocaranje ili cak bijes zbog poraza, nista od toga nije rezervirano za dohyo (sumo ring). Kao sto se sam dohyo smatra svetim i publici nije dopusteno da mu se previse priblizi - zenama je po tradiciji cak strogo zabranjeno stupiti nogom u ring ! - tako bi po drevnom sumo idealu profani osjecaji frustracije, tuge ili nadmoci trebali ostati podalje od ovog posvecenog mjesta.

Volim i sumo borce. Za mene odavno vise nisu smijesne vrece sala koje se kotrljaju po ringu, nauljeni i polugoli. Priznajem da prije Japana nisam nikad gledala sumo borbe na Eurosportu, niti sam znala mnogo o toj disciplini i njenim pravilima. Sumo je bio nesto egzoticno i groteskno u velicini i snazi svojih aktera, nerazumljiv zbog bezbrojnih ceremonija, a sumo borci predmet podsmijeha, kao sto to vjerujem u nekim zemljama Europe jos uvijek jesu. Nepoznato ostaje nevoljeno.
A u Japanu najbolji sumo borci doista jesu zvijezde najljepseg sjaja. Uspon do nebeskih visina tezak je i mucan, samo najbolji i najuporniji (ne najdeblji) ostaju u izabranom drustvu. Iako popularnost sumo sporta u Japanu posljednjih godina iz vise razloga opada, medijska pokrivenost je dobra i cak je i gaijinu kao meni lako pratiti zbivanja u ringu iz dana u dan, iz turnira u turnir. Gledam meceve na televiziji, pratim rezultate u novinama, postoji i odlican sluzbeni sumo sajt na engleskom, a najbolji je dio dakako sumo uzivo, u tokijskoj sumo areni Ryogoku Kokugikan, za koji nije tesko nabaviti ulaznice po pristupacnoj cijeni.



Ceremonijalni ulazak sumo boraca najviseg ranga 'makuuchi' u ring (dohyo), svakog dana turnira oko 16 sati. Krov iznad ringa asocira na shinto hram, a objeseni cvorovi razlicitih boja simboliziraju 4 godisnja doba.




Borci najviseg ranga predstavljaju se publici u cuvenim ceremonijalnim pregacama 'kesho-mawashi'. Pregace uglavnom daruju sponzori, a radjene su rucno i ukrasene finim i skupocjenim materijalima koji im podizu cijenu i iznad 2 mil. yena: dijamanti, biseri i ostalo drago kamenje.



Upravo je u tijeku novogodisnji sumo turnir u Tokyju (zavrsava u nedjelju), na koji sam nedavno otisla s prijateljicama. Ponovno sam uzivala u jedinstvenoj atmosferi arene i uzbudjenju koje raste svake sekunde.
Zasto tako volim sumo ? Jer kad krocim u sumo arenu, imam osjecaj da sam dosla u ogromno kazaliste. Ring je jarko osvijetljen reflektorima. Nijedan pokret srcanih boraca, trzaj njihovih misica ni bolna grimasa na licu ne mogu promaci oku publike. Ostatak arene uronjen je u polutminu i na trenutke doista imate dojam da prisustvujete scenskom dogadjanju.

Sumo je izrazito ceremonijalna vjestina. Svaki pokret u ringu i u njegovoj neposrednoj blizini propisan je i izvodi se s mnogo dostojanstva. Poceci sumo borbi sezu 1500 godina unatrag, po legendi cak je sam nastanak japanskog arhipelaga bio rezultat pobjede bozanstva po imenu Take-mikazuchi u sumo borbi s konkurentom iz suparnickog plemena. Prvi sumo mecevi imali su religiozni karakter i odigravali su se u zahvalu i cast bogovima, zajedno s plesovima i scenskim izvedbama u tu svrhu.
Ceremonijalni karakter sumo sporta u nase moderno vrijeme daje mu i neko obiljezje teatralnosti, cak pompoznosti. Prateci ponasanje pojedinih boraca iz turnira u turnir, prepoznajem njihov osobni stil i ponasanje u ringu, nacin na koji komuniciraju s protivnikom i publikom, kao i brojne osobne rituale koje izvode uvijek istim redom (bilo zato sto vjeruju da im to donosi srecu, bilo da je u pitanju osobni stil koji ne zele mijenjati).