Komentari

izgubljenaugalaksiji.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing

  • Lastavica

    Da, tako nastaje kreativna ličnost. Poznaje se od malih nogu.
    Ali roditeljima nije lako...

    avatar

    31.01.2023. (05:41)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Ja te pratim....čekam dalje..

    avatar

    31.01.2023. (06:48)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    moćno je tvoje štivo...

    avatar

    31.01.2023. (07:18)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    formativna dob, puna znatiželje i prkosa

    avatar

    31.01.2023. (07:52)    -   -   -   -  

  • White Lilith

    Una ide dalje, zar ne?! :)

    avatar

    31.01.2023. (08:26)    -   -   -   -  

  • Euro

    Stare novine,nema Sanse.

    avatar

    31.01.2023. (09:20)    -   -   -   -  

  • Livia Less Nata

    Lijepo pišeš.

    avatar

    31.01.2023. (12:44)    -   -   -   -  

  • Blumi

    kontra je tako privlačna, ali ...

    avatar

    31.01.2023. (13:03)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    djeca znaju doći na sulude ideje :)))

    avatar

    31.01.2023. (15:12)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    samo da te pozdravim... nemam vremena pratiti serijal, vratit ću se retro pa pročitati kad ovo malo stane s Mašom (pregledi i teško mi je)... pozdravljam te

    avatar

    31.01.2023. (19:24)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Nešto mi stilski malo škripi a ne znam što, možda bi neko od ovih drugih mogao reći, da nisu ulizice kakvi jesu, piši dalje a ja ću pratiti pa mi možda dođe.

    avatar

    31.01.2023. (23:13)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Lastavica, niti malo. :))

    Morska, hvala! :)

    Dinaja, zahvaljujem!

    Anna, stoga mislim da je teško biti roditelj. Jedan od najtežih životnih zadataka.

    White, pomalo. :)

    Euro, ima - ima. :)

    Livia, hvala, vježbam. :)

    dav, vazda!

    smjehotvorine, uče. :)

    shadow, hvala, sve će biti u redu! Čuvajte se!

    supatnik, ovo je pisano prije dvije godine, kad sam svježe završila fakultet. Završila sam ga iz Njemačke. Tog dana sam krenula tipkati u Wordu. Uskoro sam se pridružila blogu. Fali lepršavosti. Riječi su birane shematski i grubo. One koje bih upotrijebila u znanstvenom stilu. U običnom seminaru. Nagomilala sam sve i svašta. Tekst ne djeluje pitko kad ga pročitam. Naravno, bez obzira na pismenost, nisam kroatist i nije mi savršna gramatika. Stilski dio: jezična sredstva - izraz afektivnosti i moj individualni pristup - estetiku; mogu analizirati oni koji se strukom bave hrv. jezikom. Svima ostalima se ne mora ili može svidjeti. Ovo je samo dio vježbe da ne zaboravim vlastiti jezik. Dakle, smije škripiti na svim stranama. :)) Samo je jedna jedina osoba ovdje bila iskrena i rekla kada uočava grešku u pisanju - Potok! Jezik nije moja struka, niti će to ikada biti. Nikad od mene pisac, pjesnik, bla bla bla... Ja samo pišem jer ne želim zaboraviti. A zaboravljam. Moj materinji jezik mi više nije primaran zbog okolnosti života. Isto tako, maštu mi nitko ne može oduzeti.
    Zahvalna sam na svakom malom kritičkom osvrtu. :)

    avatar

    31.01.2023. (23:41)    -   -   -   -  

  • modrina - neba

    Aldi i Hofer NIJE isto...bila sam u Borovljah i tamo je Aldi i Hofer...Aldi je kao kod nas Merkator!

    avatar

    01.02.2023. (08:22)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    nije se dobro kod pisanja previše obazirati na gramatiku, čak ni na jezične nesavršenosti, sve što bi bilo jezično i gramatički savršeno napisano, bilo bi ko uvenula mrtva priroda, kao što uostalom i jesu djela onih koji teže toj vrsti perfekcionizma, mene ne smetaju ni tipfeleri, ni vlastite ne popravljam, moje opservacije se uglavnom odnose na emociju koju napisano donosi, u stvari mislim da znam što škripi, ali neću to ovdje napisati

    avatar

    01.02.2023. (08:53)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Nemam iskustva sa decom. Za mene su ona mali,simpatični slatkiši.
    Ovo dete nije razmaženo, nije ni neodgojeno, ali mi ne izaziva simpatije.
    Prve priče su mi više legle.

    avatar

    01.02.2023. (16:57)    -   -   -   -  

  • j.

    Nije po meni nipošto stil u pitanju; možda se može zamijeniti pojam memorya sa nekom društvenom igrom, ili nabacati nešto atributa, zavisnih rečenica, apozicija ili sličnih tričarija; napisao sam ti još kod prvog i drugog nastavka kakvo je moje skromno, nestručno i malo važno mišljenje: ti imaš snažnu, autentičnu, predivnu želju dokumentirati jedan svijet, neosporno vrijedan i pripovjedački zanimljiv (to ne da je legitimno, to je pravi pravcati temelj za knjižurinu vrijednu pažnje); imaš i sasvim dovoljno materijala i alata da održiš interes na zavidnoj razini; ono što ti nedostaje, to su rukavci; vidi se da ne pišeš radi pisanja samoga (jer imaš valjda pametnijih stvari kojima se u životu baviš ili ih jednostavno živiš) nego pišeš radi materije; pišeš radi onoga što se dogodilo (u stvarnom svijetu ili u tvojoj glavi, svejedno je) – a ne radi toga što bi se tek moglo izdogađati kada pero prione uz papir.
    Evo ti primjer, svaki taj lik osim svog događaja koji mu je pridružen – da bi stvar postala ozbiljna - trebat će još dobiti motive, svoju vlastitu povijest, možda i čitavo jedno poglavlje u kojemu ćemo ga nakon dvjesta godina ili dvadeset minuta, tako malo važno zateći kako, nakon što je preminuo, sjedi na nekom mjesnom trgu - da bi se objasnilo ne samo kako i zašto se našao u toj kuhinji, nego i po čemu je vrijedan tamo se uopće naći. Ili će sve to obaviti prije nego mu se desi što mu se desiti treba; to možeš samo ti odlučiti.
    No, ako čovjek nije Tolstoj, Faulkner ili primjerice Turgenjev, onda to ne ide preko noći: Eto recimo, pogledaj primjer ove male Ene Katarine Haler; ona je upravo imala u sebi nešto slično tebi: autentičnu priču o svojim bakama i mamama u vrtlozima povijesti na ovom našem blatu - i pretvorila je to u fenomenalan roman „Nadohvat“ vrijedan prijevoda na svaki od svjetskih jezika - koliko mogu shvatiti baš negdje u tvojoj životnoj dobi. Može se to, još kako, tu je samo snaga izričaja i potreba za pisanjem u pitanju. Fabulu imaš, strukturu i više nego imaš – sada još samo trebaš mesa. Ne možeš takvo što objaviti na osamdeset strana, to je kao da su Metikoš i Lisica onaj Dnevnik satrali u dvije pjesme, ne ide. Moraš stvoriti koncept, rekli bi mi, filozofi o ničemu. Samo ti nas slušaj, daleko ćeš dospjeti.
    Kada dodaš rukavce, izrodit ćeš bezbolno i tiho taj ranije s moje strane spomenuti moslavački Macondo, jer – složila si se s mojom ocjenom o pravcu; ili pak nešto deseto – tko sam ja da se u to miješam. Ali ne možeš to ili uopće ne želiš izgleda baš sada, kada te je - da se poslužimo poznatom i već pomalo otrcanom frazom iz tvoga okružja - lako voljeti. Moraš još proći puno, puno, puno situacija koje će tu lakoću odnijeti na drugu stranu: da ti lako nešto zavoliš, nešto sa neprospavanim noćima, glađu, očajem, boli, dubinom – a to bi moralo biti usko vezano baš uz taj, je li, projekt sa riječima. Moraš osjetiti – da ne možeš drugačije :).
    Šalim se, naravno. A i što bih drugo, ovakav brbljav i loš kakav već jesam.

    avatar

    01.02.2023. (17:42)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Biti roditelj je umijeće, ali ako se upotrijebi racionalan pristup
    djetetu kao osobi koja je sve što i mi samo u malom obliku, sve
    je puno jednostavnije. Una se pokazala kao osoba u punom
    smislu riječi, a dijete teško shvaća kazne za ono što je "baš lijepo,
    k'o Severina". Meni baš i nije na listi, ali Una ima drkčiji pogled:)

    avatar

    01.02.2023. (18:40)    -   -   -   -  

  • NF

    bravo za unu malu buntovnicu

    avatar

    02.02.2023. (11:34)    -   -   -   -  

  • pal MOOD

    univerzalno

    avatar

    02.02.2023. (13:06)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Meca, ovo nisu priče, ovo je jedna cjelina. :)) Hvala!

    j., predrag si. Čula sam za autoricu i čitala njen intervju. Pisala je svoju knjigu deset godina. Nisam čitala - slabo sam u RH. Hvala za sve savjete, komplimente i sve, sve. Ne može mi svaka kartica biti ultra zanimljiva, a svi viču - skrati post. Uglavnom, radi se o dva središnja lika - mlade djevojke. Ostali će biti popratni jer oblikuju njihovu priču, ali u skladu sa mnom, sve bi moglo završiti tragično, kobno i bolno. :) Nije lako stvoriti nove univerzume, a da svaki bude univerzalan.

    Hvala vam svima! :))

    avatar

    02.02.2023. (23:32)    -   -   -   -  

  • sewen

    Odmah me početak odveo na neko Heidi mjesto i tamo sam ostao...

    avatar

    03.02.2023. (05:03)    -   -   -   -  

  • Početak i kraj_

    Takva djeca izrastu u prave,kvalitetne ljude ako imaju podršku obitelji.

    avatar

    03.02.2023. (10:54)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    Takvi izrastu u zrele osobe dok neki odrasli bivaju nezrela djeca... ;)

    avatar

    03.02.2023. (18:48)    -   -   -   -  

  • Razmišljanja jedne žene

    Meni sadržajno zanimljivo. Na što su sve spremni klinci u odrastanju, učim ponovo. Čekam nastavak:))

    avatar

    03.02.2023. (19:45)    -   -   -   -  

  • eum

    Željka i Una, crno bijeli svijet, umjetnički dizajn od srca za pet..

    avatar

    03.02.2023. (20:44)    -   -   -   -  

učitavam...