četvrtak, 29.12.2016.
Grlio si me najjače.
Grlio si me najjače. Jer tako se grli kad se netko gubi. Tako se valjda grli kad se odlazi.
A ti si otišao od mene. Ljubeći me nikad jače. I grleći da kosti pucaju.
Sve je moje još slabo na tebe. I sva sam tvoja još.
I bila sam ti najbolja, najdraža, najvoljenija. Sa mnom si mogao da živiš i da umreš.
Sve znaš. Kao što i sama znam.
Previše se život nama narugao. I nositi nam se s tim.
Najvoljenije moje. I najbolnije.
Ljubavi nikad ne zaboravljena. I bolu nikad ne odbolovani.
Smak si moje duše, i vulkan moga srca.
Grlio si me najjače. Jače od života. Jače od smrti. Samo ne jače od sudbine.
27/12/16 <3
srijeda, 14.12.2016.
Drugi dom
Djeliti ćeš s njom postelju, budućnost, dom i život. S nekom na koju nikad nisam računala, s nekom koja me zatekla najnespremniju ikad , s nekom koja došla od nikud i sve pomela ispred sebe.
S nekom s kojom si me ubio i zbog koje mi se duša slomila.
Još ne mogu vjerovati da se sve ovo oko mene događa. Da negdje stvaraš dom i obitelj. Da se negdje događa nešto najljepše na svijetu u trenutku kada ja to želim više od ičega na svijetu, ali ja nisam dio tog tvog svijeta. Odabrao si drugu za svoj dom. Za majku svoje djece. Za svoj život.
I užasno me boli.
Mislim ponekad da sam isplakala sve suze ovog svijeta, da sam presušila...
Bolni su dani ispred mene. Kako da ih preživim ?
Kako da vas gledam kad je ona na mom mjestu, u mom domu, s mojim čovjekom, kad će ti ona roditi dijete i imat će njene oči...
Voliš li je imalo ?
Pomisliš li ikad na mene dok si s njom ?
Želim ti sve što je meni sada...
Da ne spavaš. Ne jedeš. Ne živiš. Da vegetiraš pored nje. Da te noćima bude stvarni snovi. Da ti san bude istrzan željom za menom. Želim ti da lijegaš i budiš se tužan. Da živiš život bez života.
Da mirno ne spavaš.
Želim da ti bude kako je meni sada.
Na žalost.
Želim da moje prođe a tvoje da potraje....
petak, 09.12.2016.
Kako ću ?
Meni je svakim danom sve gore i teže i sve bolnije. Ne znam kada će proći i hoće li ikada ali ja se lomim i ne znam od kud mi više suza. Preokupirao si mi misli. Cijeli moj život si uzeo pod kontrolu, jedino si o čemu pričam i mislim. I ne osjećam se dobro.
Osjećam se slomljeno, plačljivo, ranjivo. Osjećam se bolno.
Ništa mi nikad nisi dao, ali sam navikla na tebe. Imala sam te dovoljno za sreću. I bila sam sretna s tobom. Najsretnija.
Sad kad si me stavio pred zid bez ijedne riječi, s toliko laži prosutih ispred mene ne znam gdje ću. Nemam gdje. Nemam s kim. Ne znam bez tebe.
Jer bio si mi tako malo a bio si mi sve, jer drugo ništa nikad osim tebe imala nisam.
Bio si mi život iako toga nisam bila svjesna.
Sve me više boli i sve sam tužnija. A dolaze teži dani.
Reci mi kako ću ?? Reci mi gdje ću ?
Pokaži mi kako ću te preživjeti jer evo vidiš da ne znam ?!!
Što si nam to uradio i zašto ?
srijeda, 07.12.2016.
Najbolnije moje
Umrijet ću ti od ove tuge. Ne znam se nositi s njom, klecaju mi koljena jer mi je preteška.
I neka mi Bog oprosti ali ne mogu se radovati tvojoj sreći, jer nisam dio nje.
Boli me svaki novi dan sve više i sve gore, misleći da će proći samo od sebe shvaćam da neće, da ova tuga samo ulazi dublje i dublje u sve pore moje duše.
Naviknuta na sve tvoje ne znam dalje.
Vrtim u glavi stare filmove i plačem.
Jedino mi to dobro ide...
Za sve drugo sam slijepa i gluha.
Prokockala sam te kao najnebitnije i najnevoljenije na svijetu. Bez razmisljanja, glupo i naivno.
Vrijeme će pokazati jesam li dobila ili izgubila...
Najvoljenije i najbolnije moje....
petak, 02.12.2016.
Najbolnije...
Koliko će mi se još dugo vraćati slike koje bih najradije poderala ko stare novine? Koliko dugo će mi u glavi odzvanjati glasovi koji su mi slomili srce ? Koliko dugo ću pamtiti svaku riječ, slovo i pogled koji mi ne daju mira ?
Lome mi tvoje riječi mir. Odzvanjaju mi u ušima rečenice koje su mi srušile svijet. Kidaju mi dušu sve ove priče. Kradu mi san sve slike koje isceniram u svojoj glavi , svi tvoji dodiri po njenom tijelu, sve tvoje riječi prošaptane na njeno uho.
Boli me sve što ima veze s tobom.
Teški su mi ovi dani ko olovo oko duše. Kao da me netko guši i neda mi udahnuti zraka u kojem tebe nema. Sve je prepuno tebe , svega tvoga...
Užasno mi teško padaju svi naši susreti... Trudim se ne odati ti to, ali znam da vidiš.
Opet se protiv svega tvoga borim lažima. Da mi nije stalo, da me ne briga, da mogu ...
A ne mogu. Bez tebe ne mogu. I ne znam.
Slomilo me sve ovo ko porculansku lutku. Razbio si sve što je bilo u meni.
I svakim danom je sve gore.
Nadajući se ozdravljenju od tebe , čekam dane koje dolaze. Najbolnije u mom životu...
