Djeliti ćeš s njom postelju, budućnost, dom i život. S nekom na koju nikad nisam računala, s nekom koja me zatekla najnespremniju ikad , s nekom koja došla od nikud i sve pomela ispred sebe.
S nekom s kojom si me ubio i zbog koje mi se duša slomila.
Još ne mogu vjerovati da se sve ovo oko mene događa. Da negdje stvaraš dom i obitelj. Da se negdje događa nešto najljepše na svijetu u trenutku kada ja to želim više od ičega na svijetu, ali ja nisam dio tog tvog svijeta. Odabrao si drugu za svoj dom. Za majku svoje djece. Za svoj život.
I užasno me boli.
Mislim ponekad da sam isplakala sve suze ovog svijeta, da sam presušila...
Bolni su dani ispred mene. Kako da ih preživim ?
Kako da vas gledam kad je ona na mom mjestu, u mom domu, s mojim čovjekom, kad će ti ona roditi dijete i imat će njene oči...
Voliš li je imalo ?
Pomisliš li ikad na mene dok si s njom ?
Želim ti sve što je meni sada...
Da ne spavaš. Ne jedeš. Ne živiš. Da vegetiraš pored nje. Da te noćima bude stvarni snovi. Da ti san bude istrzan željom za menom. Želim ti da lijegaš i budiš se tužan. Da živiš život bez života.
Da mirno ne spavaš.
Želim da ti bude kako je meni sada.
Na žalost.
Želim da moje prođe a tvoje da potraje....
Post je objavljen 14.12.2016. u 11:41 sati.