četvrtak, 20.10.2016.
Stalo mi je
Boliš me ovih dana. I ne znam kad sam se i kako dovela ovdje. Da volim više nego ikad. I da me boliš više nego ikad.
Plašila sam se sebe ovakve, dana kada ćeš mi nedostajati , noćiju kad ću te čekati a nećeš doći. Plašila sam se ljubavi koja mi se ruga. Jer sam tebe rekla ne voljeti. Nikada i ni pod koju cijenu.
Jer sam te znala.
Samo nisam znala sebe. Premalo sam se poznavala jer sam vjerovala da sam imuna na tebe i sve tvoje. Sve dok dana kada te više nije bilo.
Tada si mirisao ispod kože, zvonio u glavi i hodao mislima.
I nisam htjela biti naporna, čengrizava i žugljiva, nisam te htjela udušiti mislima, ali ne mogu.
Vidiš li da mi je stalo ?
I jesi li od toga pobjegao ?
I ako se ne vratiš ja nemam gdje. I nemam skim. I ne znam kako. I umrijet ću ti.
Jer si jedino što imam u ludilu ovog svijeta. Jedino moje više nego ja njegovo.
