ponedjeljak, 31.10.2016.
Zagrli...
Plačljiva. Razočarana. Bolna. Nesretna žena.
To sam sve.
I jedino što mi sad treba je zagrljaj. Kojeg nikad nisam našla. Da zaronim glavu u nečije grudi i isplačem svu tugu ovoga svijeta koja se prolama u meni.
Meni s kojom nitko nikad nije znao. A nije bilo teško jer umrla bih samo kad bih imala za koga.
Ako ne znaš šta kako izglelda nesretna žena pogledaj mene. Prolit će se more tuge iz mojih očiju. Istrest će se sva bol ovoga svijeta iz moje duše.
Pogledaj me u oči i zagrli i nemoj ništa pitati molim te. Ne znam ti ni pričati, ni misliti, ni sanjati, znam ti samo plakati...
Dok me bol mrvi skupi me i zagrli molim te...
Oprostite mi .
Ja mislim da sam isplakala sve. Sve vase suze su mi oprale obraze svih ovih dana, platila sam svaku koju ste radi mene pustile.
Naučila najbolniju životnu školu. Oprostite mi svoje suze, oplakala sam ih vjerujte. Presušile su mi oči, raspukla mi se duša.
Proplakala sam svih svojih 8 godina prividne sreće, krvavim suzama , platila sam svaku noć puknutim srcem, i svaki dan slomljenom dušom.
Oprostite mi ako možete, jer ja sebi ne mogu.
Godinama kasnije platila sam sve svoje grijehe na najbolniji i najiskreniji način.
Kako sam živjela tako sam i završila. Na tuđoj nesreći gradila mostove koji su se sad prolomili i polomili svaku moju kost.
Kad gledaš život kako ti završava pred očima a tek na pola puta nesretna si žena. A ja sam nesretna. Uvijek bila. Samo to nisam znala. A sad i to znam.
Oprostite ako možete.
subota, 29.10.2016.
Ubio si me
Slomio si me. Mene koja sam te najviše voljela, koju jedinu nikad nisi smio ubiti. Ali jesi.
Umrlo je sve u meni , prolomila se provalija koja me pojede i uništi me. Rupa mi se otvorila po sred srca i duše i bojim se da nikad neće zarasti jer ovo razočaranje i bol je najveća od svih.
Ubilo me sve tvoje.
Uništio si u meni zadnje nade, ubio boga u ljubavi, prepolovio si me .
Sad mislim da se nikad neću oporaviti da nikad neće zarasti.
I imam li više čemu živjeti ? Imam li gdje naći novu sebe ?
Ne mogu te mrziti jer te sve moje još previše voli.
četvrtak, 27.10.2016.
Pukla mi je duša
Slomio si mi dušu na pola. A to je najgora vrsta izdaje i prevare i najgora vrsta razocarenja koje čovjek čovjeku može napraviti.
Sad mislim da je kraj svijeta , bol mi para misli , glavu, razum, paralizira me...
Nikad nisam mislila da ćeš me baš ovako ubiti. Na najgori, najpodmukliji i najjadniji način.
Nisam znala da će mi srce ovako pući. Opet.
Da ćemo ovako završiti.
Nisam znala ništa jer sam slijepo vjerovala u tebe. U hrpu tvojih laži. U tvoja obećanja.
Slagao si cijeli naš život. A čemu ?
Jeli vrijedilo ?
Pukla mi je duša i nikad se neće izliječiti od tebe.
Jer umrla sam s tobom.
04/2009-10/2016
četvrtak, 20.10.2016.
Stalo mi je
Boliš me ovih dana. I ne znam kad sam se i kako dovela ovdje. Da volim više nego ikad. I da me boliš više nego ikad.
Plašila sam se sebe ovakve, dana kada ćeš mi nedostajati , noćiju kad ću te čekati a nećeš doći. Plašila sam se ljubavi koja mi se ruga. Jer sam tebe rekla ne voljeti. Nikada i ni pod koju cijenu.
Jer sam te znala.
Samo nisam znala sebe. Premalo sam se poznavala jer sam vjerovala da sam imuna na tebe i sve tvoje. Sve dok dana kada te više nije bilo.
Tada si mirisao ispod kože, zvonio u glavi i hodao mislima.
I nisam htjela biti naporna, čengrizava i žugljiva, nisam te htjela udušiti mislima, ali ne mogu.
Vidiš li da mi je stalo ?
I jesi li od toga pobjegao ?
I ako se ne vratiš ja nemam gdje. I nemam skim. I ne znam kako. I umrijet ću ti.
Jer si jedino što imam u ludilu ovog svijeta. Jedino moje više nego ja njegovo.
