srijeda, 28.10.2015.
Nitko kao ti
Nisam te se riješila u glavi. Još uvijek si tu i previše živ i koprcaš se svaki dan, uzburkaš mi misli i nema te. Previše lijepog smo prošli da te tek tako pobrišem, a opet previše i ružnog da bih te i dalje imala u svom životu. Bili smo skrojeni jedno za drugo, odgovarale su mjere usana, ruku , pogleda, ali nikad nam želje nisu bile sukladne, uvijek su se razbijale jedna od drugu , odbijale se k'o minus i plus. Ja sam željela tebe. A ti si želio nju. Ali si želio i mene. I što je najgore imao. Godinama.
Džaba bih se ljutila, inatila, plakala, klela sama sebi i tebi , džaba kad sam se svaki put vratila, na isto žarište što je kožu spalilo.
Nitko sa mnom nije znao kao ti. Nitko nije umio. Nitko ni probao.
Bez ikakve rezerve sam ti davala najbolje komade sebe. Bez ikakve mjere ti prosipala svoj život, svoju mladost, svoje vrijeme pred prag. Radio si sa mnom što si htio. I što sam ja htjela.
Bili smo predugo. I previše. I preduboko u našim lažima. I nemamo više smisla. Istrošili smo se.
Mada ću tisuće puta davati sve da me samo još jednom ušutiš grubim usnama, i zagrebeš tuđim rukama.
