petak, 17.01.2014.
Sjeti se da zaboraviš .....
Mene jebe ta nostalgija. Uvijek kad mislim da sam otresla prošlost sa ramena, i nastavila po novome, bude mi žao. Onog što je prošlo, što prošlosti pripada i tamo bi trebalo i ostaviti. I ne dirati u to. Da se ne opečeš… A ja volim čačkati po prošlosti, čeparkati po njoj u nekim datumima koji su zbog nekog i nečega jednom davno bili bitni. I onda mi bude žao.
Žao mi je što me možda više nikad nećeš ljubiti. Ni slati mi jebene smješke koje si slao , samo zato da nešto pošalješ. I bude mi žao što ti nikad više neću moći napisati ; konju glupi !! I bude mi žao što te više nikada neće biti u mom životu da ti ispričam šta mi se danas dogodilo, da te udušim sa svojim glupastim i nebitnim problemima. I što nikad više neću radi tebe strepiti jesam li trudna, a u podsvijesti već biti u vjenčanici i biti ti žena i potajno se možda nadati . Što se nikad više radi tebe neću izvlačiti iz topla kreveta samo da bih te vidjela , da bih mirisala po tebi, da bi mi mrsio kosu i pravio modrice. Bude mi žao što te nikad više neću naživcirati . Jer me neće biti tu.
Odrekla sam te se. Baš tako. Skupila sve one tvoje mrvice koje sam imala od tebe , svezala oko njih kamen i bacila ih na dno svog života. Odrekla sam se svih naših noćiju, iskradanja, varanja, svađanja, dopisivanja kad ne možemo zaspati, odrekla sam se i sjećanja na tebe. Ne smijem te pamtiti. Jer ako budem falit ćeš mi.
Kad sve s tobom zbrojim i oduzmem, više si me koštao nego si mi sreće donio. I zato sam te se riješila. Bez obzira što mi fališ. Jesi, evo priznajem ,svaku noć, svaki dan , svaki minut.
Kad zagrebem po sjećanjima iz svake pore izvireš ti. I očajnički se borim da zamaglim sjećanja, utišam uspomene, i shvatim da si bio greška….
Zaboravi !!! Zaboravi konja !!!
