utorak, 03.01.2012.
Moji snovi i ti s njima.
Laganim dodirom prsta prešla sam preko tvog lica, spavao si tako mirno i spokojno da sam bila po malo i ljubomorna, mene je razdirao nemir i nesanica… Proučavala sam svaki crtu tvoga lica, crtala obris našeg djeteta , zamišljala svoje oči na njemu , a tvoje rupice na bradi…
Poligon noći me natjerao da borbu sa vlastitim idealima i snovima, borbu u kojoj sam znala da sam poklekla, i pala ničice pred životom, sklopila ruke i procijedila kroz zube ; evo me , ležim u svom krevetu , u svom stanu, s njim pored sebe, i milion snova između nas, s malim čudom u sebi kojem crtam njegove prste, kosu, kojem dajem njegov glas… Nisam tako zamišljala svoj život, nisam nikada ni simpatizirala dječurliju, nisam nikada zamišljala burmu od bijelog zlata na svojoj ruci, ni svadbenu povorku , ni buket, niti njega pored sebe…
Kako sam se zajebala u svojim snovima i željama ni sama još nisam svjesna. Sama sam sebe prešla, možda puna srca , ali prešla.
I znam da me ti čitaš bolje od ikoga , i znam što si mislio danas kad si mi rekao : ja te znam u dušu, nisi ono što drugi misle… Znam točno što si mislio.
Da sa gladna ljubavi, da sam željna mira, spokoja i nečije ruke oko struka u ranu zoru kada nas probudi histerični dječji vrisak.
Nikada nisam zamišljala svoj život podređen drugim ljudima, bila sam egocentrik, sebi dovoljna, sama ali slobodna.
Večeras više nisam , ležim ovdje pored tebe, promatram te i borim se sa unutarnjim glasovima , jedan vrišti da ustanem, bježim, a svi ostali da ostanem, zavolim, poljubim, i probam taj prsten, tek da vidim kako mi stoji ono o čemu sve druge sanjaju , a ja sam ga spremila duboko u ladicu…
Večeras sam ti dopustila da prespavaš kod mene,nasmijao si se znajući i da je to početak ,,, nečega.
Slijepila sam se uz tvoje tijelo , rukom ti pronašla ruku, ispreplela prste s tvojim prstima …
