Ponori moje duse

utorak, 03.01.2012.

Svi moji ....grijesi

Dogodi mi se da padnem u polu – depresivnu fazu u kojoj pohmanitalo pokušavam izanalizirati svoj moral, sjeckajući ga na sitne komadiće, radeći duboku obdukciju svakog svog koraka, svake riječi, svakog promašaja. Ne dogodi se teško da moje samouvjerenje padne na niske grane, da bih ga mogla šutnuti nogom u najdalji kutak da mi ne smeta…
Pitam se kolika sam grešnica ??? Jesam li nemoralna što sam imala dosta veza, odnosa, avantura… Bilo je onih koji su ostavljali dubok trag, i još dugo nakon što su izšetali iz mojega života znali su zarovati nezaraslim brazdama , čisto da ne bi bilo zaboravljeno, da provjere koliko duboko su bili. A bili su ….
Imala sam i par kvalitetnih odnosa kojima se danas ponosim. Pored mene stajale su osobe na koje se i danas mogu nasloniti kada vjetar malo jače zapuše…čisto da me ne odnese…. A nosao me je…
Imam 28 godina, dvije duge, komplicirane, kompleksne, duboke veze iza sebe. Dva muškarca, svaki sa svojim manama, vrlinama, teretima prosutim ispred moga praga. Igrali su se sa mnom, igrala sam se s njima. Znali su , možda i bolje od mene,,,koju su uvijek smatrali igračicom…
Imala sam i dva polu –odnosa, veze u kojima se nije znalo tko pije i tko plaća. Vrijeđam vezu kad to nazivam vezom, ali nemam prikladnije riječi. Bila sam varana, i varala sam, bila sam povrijeđena i vrijeđala sam, voljela sam , možda i više od dopuštenog, bila voljena manje nego sam priželjkivala… Bilo je to emocionalno silovanje mene, bili su to emocionalni invalidi, bilo je to vrijeme zabluda i rušenja mojih iluzija. Razbile su se ko fini porculanski tanjur…
Predefiliralo je mojim životom još nekoliko muškaraca , pamtim im imena, boju očiju, ton glasa, pamtim i neke brojeve telefona, tablice automobila, pamtim dosta toga što bih najradije gumicom pobrisala iz svoje memorije zauvijek. Zauvijek je preteška riječ govorili su mi …
Dijete mi je napravio jedan od njih. Onaj s kojim sam dijelila krevet, tanjur, i snove 3,5 godine. Otišao je iz mog života glasno, prkosno, ishitreno. Ostavio je čist zrak da bi neki drugi mogli disati… nije im bilo dosta, gušilo ih je. Da bi se opet vratio, jedne noći, prkosno kao što je i otišao, da bi došao i ostavio u meni dio sebe…

Danas moraliziram sama sebi. Jesam li laka roba? Jesam li previše toga prošla da bih zaslužila apsolutnu sreću? Jesam li previše tuđih suza prolila da bih se danas samo smijala? Jesam li svoj moral nekad davno otkinula od sebe i tresnula s njim o zid, popljuvala ga i postala ono što jesam ???
Recite mi jesam li ja to sve ???

03.01.2012. u 19:32 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.



< siječanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Kolovoz 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Studeni 2019 (1)
Svibanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (3)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (12)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (5)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (3)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (3)

Opis bloga

* Čega se to vas dvoje igrate ?
Ničega rekla sam.
On se boji a ja mu čuvam strah ...



Photobucket

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr