subota, 10.09.2011.
Sve najgore ti želim...
Nikad više ti neću dopustiti da mi se približiš toliko da bi me opet , još jednom, mogao povrijediti.Dva puta si to uradio.
Prvi put sam te pustila, bila sam dijete, naivna i neiskusna. Radio si od mene što si poželio....A sad?? Sad sam kao starija, iskusnija, mislila sam da sam oko sebe podigla dovoljno velik obrambeni zid da mi više ništa ne možeš...Kako sam se samo prevarila!!
Mislila sam da sam dovoljno otporna na tebe, da mogu podnijeti još jednom sve tvoje uvrede i poniženja.I dobro sam odglumila jel' da?? Stajala sa pred tobom, tvrđa od stijene , jedino što sam rekla bilo je : u redu, kako želiš...
A u meni se sve slomilo... Svi moji snovi rasplinuli su se ko jeftina sapunica, cijeli moj izgrađeni svijet pukao je na pola, zar opet da ga ljepim..??Nazvati nekoga pogreškom, ma koliko to mislio je nisko, jadno i nepotrebno.Nazvati ga plodom pijanke je neoprostivo.... Koliko moraš bit jad od čovjeka da sve te uvrede spakiraš u jednu rečenicu i bez razmišljanja saspeš na lice koje si sinoć ljubio...?Koliki ološ od čovjeka moraš biti? Koliki šupak ???
Opet sam te pustila suviše blizu. Dovoljno da me opečeš, da me razočaraš i povrijediš?? Možda će opet sve zacijeliti, možda ću se opet jednog dana sjetiti samo tvoh ispraznog lika , ali nikada neću zaboraviti kako sam se osjećala dok si mi u lice sasipao salve uvreda...
Nitko to nije zaslužio...
Sve najgore ti želim u životu, i dabogda ti se sve to ostvarilo.
