srijeda, 18.05.2011.
Sad te se samo rijetko sjetim ...
Tako te se rijetko sjetim. A nekad sam vjerovala da te nikada neću zaboraviti, da će mi se srce cijeli život stezati na spomen tvog imena. Danas sam odrasla. Dopustila mnogim muškarcima da poljupcima pobrišu tvoje tragove, danas sam svjesna da to što smo nas dvoje imali nije bila ljubav vrijedna življenja. Bila je to zabluda. I jedno jako prijateljstvo. Ono koje i danas živi u meni.
Mnogo si mi značio …
Sjećaš se one noći, kada si pokušao oživjeti neke uspavane osjećaje u meni, kada si me poljubio, možda prvi put s toliko želje, kada si me preklinjao da opet budem tvoja i jedina … Te noći si umro u mom životu. Bio si tako sladak, i tako iskren, i tako smiješan skidajući mi zvijezde s neba. Ali nisam te voljela tada. Prestala sam te voljeti. Prestala sam u tebi gledati Boga.
Ne znam gdje su nestali svi moji osjećaji, kako su se s moje kože isprali svi tvoji tragovi, ali znam da sam ti rekla ne. Mada sam vjerovala da nikad neću. Tebi nikad…
Danas te više ne brojim. Među onima koji su mi značili puno. Među onima čije usne i danas pamtim. Među onima pred kojima mi još uvijek koljena klecaju od želje . Među onima za koje u mom životu još uvijek postoji mjesta…
