Nemam ništa od tebe. I onda se borim sama sa sobom i pitam čemu sve ovo? Svo moje nadanje, sve sumnje, sve strepnje, kad i onako znam naš kraj. Samo ga odgađamo.
Negdje u najskrivenijem kutu svojih snova vidim tebe i mene, naš dom, našu djecu, tvoje oči na njima. I onda stanem sama ispred svojih misli, udarim o njih kao o najtvrđu stijenu , razbijem se i zaplačem. Jer nisi moj. Nisi moj ništa više od stvarnosti , a stvarnost prezirem.
Znači li to da se trebam boriti za tebe , koji si njen mnogo više nego moj, koji možda sanjaš iste snove kao i ja, koji na svojoj djeci zamišljaš moje oči,,,??
I kako se bori?? Što trebam od života uraditi osim željeti neizmjerno, puna srca?? Mislila sam da želje mogu svijet pokrenuti. Sad znam da su me lagali.
Želje mogu uništiti i ono malo minulih snova u nama.
Mi smo iluzija koju držimo na životu, iluzijom se zavaravamo, dopustili smo joj da u nama izgradi more snova, dopustila sam jednom snu da me zavede.
Zašto te ne pustim iz svog života, i zašto sam ne odeš kad vidiš da nemaš razloga ostavati,,??
Koliko dugo ćeš živjeti u meni i šta ću sa svojim snovima kad odeš?
< | listopad, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr