utorak, 20.04.2010.
Red stvari...ili događanja
Propitkujem se posljednjih tjedana o uzrocima, posljedicama, prioritetima, sasvim razumljivim, zemaljskim stvarima, te njihovom suoodnosu s nekim manje razumljivim, ili bar puno manje usaglašenim. Jasno, oko moje vječne teme muško-ženskih odnosa, odnosno, točnije rečeno, moga odnosa s Njom, moje reakcije na njezine dobre i loše strane. Jasno i obratno, koliko mogu pretpostaviti u njezino ime!
Naime uprkos uvriježenim tvrdnjama kako se ljudi zaljube u nekom velikom prasku, uz leptiriće u trbuhu, zvjezdice u glavi i još kojekakve prateće reakcije kojekuda, pa onda taj zanos pada s vremenom, bar do nečega tkz. normalnog, ili još niže, ako je manje sreće, meni se ovaj puta čini skoro obratno. Uočio sam je zbog ljepote, potrudio se svim svojim znanjem, iskustvom i voljom da je dobijem, ali je volim sve više, kako je više i kompletnije nadalje dobivam! Naprosto kao da čestitam sebi svaki puta kada je pogledam, kada me uhvati za ruku, pogleda preko ruba knjige, kada je svlačim, ljubim....bilo što radim s njom ili oko nje! Njezini stavovi o životu, značajnije želje, ambicije i planovi, navike i način života, kao da se savršeno uklapaju u moje! I siguran sam da je to bit ljepote i smirenosti, uživanja, koju proživljavam. Dakle ne nikakva svemirska sila, nego baš niz sasvim običnih, svakodnevnih situacija, zajedničkih sati!
Jedna draga blogerica tvrdi da je sa ženama drugačije, da im je neophodna kemija, kratki spoj, kojega ima ili nema, pa i bez obzira na eventualnu ljepotu muškarca, dobrotu...tako nešto, neki mogu biti samo dobri i vrijedni prijatelji i nikako više. Meni se sada čini prilično drugačije. Doslovno mislim da bi bilo jednako, završilo jednako, da mi ju je netko doveo s namjerom, poput dogovorenih brakova, da bi jednako tako okupirala i zadovoljila moje želje, prohtjeve i skoro sva maštanja. Da bismo živjeli jednako sretno. Da sreća, leptirići, zadovoljno vibriranje duše i razuma dolazi od zbroja sretnih i zadovoljnih minuta i sati, ne izvana i ne posredstvom tajanstvenih kemijskih reakcija.
Uz tek nekoliko važnih preduvjeta, koji, manje-više, ili jesu ili nisu, koji se teško uče, još teže mijenjaju i prilagođuju, a najteže zaboravljaju! Da je najveća aktivna sila zapravo puka slučajnost da nabasamo na nekog kompatibilnog u prihvatljivom trenutku i dok smo u prihvatljivom društvenom statusu, suodnosu s drugim ljudima koji još dopušta lako uspostavljanje veze, ili bar izvedivo! Naravno, možemo ponešto pripomoći tvrdoglavošću, ne popuštanjem izazovima privlačnih polovičnih rješenja, pa i izgrađivanjem sebe u svakom smislu, kako bismo bili kompatibilniji nekome iz budućnosti, bliži recimo educiranošću, lijepim navikama, materijalnom neovisnošću, načelno spremniji za svaki slobodni izbor i tako to, ali u osnovi ipak ostaje čista slučajnost. Bio sam naime u životu s desetak žena lijepih kao ona, nekima i nesporno privlačnijim, nekima pametnijim i educiranijim, pa svejedno nije dobro završilo! Dapače, u prošla vremena smo imali i objektivno bolje šanse zbog generacijske bliskosti, koju ne valja podcjenjivati, pa ipak....
Primjerice, da je recimo ambiciozna u svezi karijere ili znanosti, značilo bi to veliki grad, velike lomove u mom životu, značajnu prepreku koja bi me sigurno nervozila. Da obožava bilo koji od stotinu mogućih hobija ili zanimacija u slobodno vrijeme, a ne sviđaju joj se moja dva-tri najdraža, knjige, kazalište i filmovi, netko bi bio permanentno nezadovoljan, zakinut, i zrnce nemira bi bilo posijano! Da joj nije drag sex na čudnijim mjestima i vremenima, a takvih žena uopće nije malo, tko zna kuda bi me izostanak mojih maštarija odveo. Da želi išta doista veliko i skupo morao bih veći dio svojih kapaciteta prebaciti s uživanja na neki trud i uopće ne vjerujem da bih se tako blaženo osjećao! Da su joj najrazličitija putovanja, često i sama sebi svrha, ikakva tlaka ili napor, često bi bila loše volje i opet bi priča trpila....
Pa čak i da joj samo moji prijatelji idu na živce, imao bih bar kadikad loš osjećaj gubitka ili bar propitkivanja sam sa sobom. Što sve izostaje i baš temeljito, detaljno i skoro stalno uživam, živim u stanju blagostanja iz kojeg naprosto niti na vidiku nema niti jedne opasnosti, moguće oluje ili ikakvog sukoba, čak niti mogućih pitanja!
Stoga, mada znam da sam već dosadan s njim, opet ističem MIR kao ključ zadovoljstva, mir do kojega sam ja došao običnim klikom, uklapanjem s drugom osobom, a da mi uopće nisu hormoni divljali, nisam patio od nesnice, niti sam doživio išta svemirsko, vanzemaljsko i teško objašnjivo!
