četvrtak, 07.01.2010.
Četvorica veličanstvenih...ups, neprilagođenih, zapravo!
Tridesetog prosinca prošle godine me rano ujutro nazvao dugogodišnji prijatelj koji je prošle dvije godine prolazio tešku krizu sa suprugom, ili bolje rečeno sa samim sobom. Krizu koja je ukratko nastala kada je nekim slučajem saznao da ga je inače skoro savršena supruga varala pred skoro dvadeset godina, u drugoj godini njihovog braka, navodno jednom, 2-3 mjeseca, dok je on radio na terenu u inozemstvu. Uspio je razoriti, za hrvatske prilike, vrlo unosan posao, upropastiti zavidnu stranačku karijeru, propiti se, čak nakratko i završiti u zatvoru. A njihovo dijete kod psihoterapeuta. Ipak, na kraju se vratio kući, piće smanjio na prihvatljivo, a posao stabilizirao na puno nižoj razini. Unormalio se, kako sam kaže...Skoro!!!
Predložio mi je, ako nemam pametniju ideju, da igrajući tenis dočekamo Novu. Ostatak ekipe je naš zajednički prijatelj koji poslije dva braka u tu instituciju više ne vjeruje, te četvrti, poznanik koji je jedini oženjen, ali u sasvim osebujnom braku. Koji ne uključuje ništa više nego je neophodno, dakle zajedničko kućanstvo, zajednički odgoj djece i povremeni sex! Navodno uglavnom izvrstan, jer se, kako tvrdi, jako zažele jedno drugog...nekoliko puta godišnje. Ostatak vremena si organiziraju samostalno, ljetovanja, dočeke Nove, druženje svako sa svojim prijateljima, razne veze i vezice...ili bar on sigurno ovo posljednje, ali vjeruje i ona!
Vlasnik sportskog centra je višestruki dužnik i mnogostruko povezan sa svom četvoricom, te je samo malo cvilio prije nego li nam je dao ključeve. I pokušao moliti da društvo ne bude preveliko, odnosno cirkus prevelik....Te iskamčio obećanje da ćemo platiti plin za zagrijavanje velikog prostora, što smo jednoglasno proglasili cicijašenjem, te je morao okrenuti taj zajtjev na šalu.
Uopće nije povjerovao da neće biti društva i da ćemo doista igrati tenis, sami nas četvorica. Organizacija je uključivala prekrasnog malog odojka s pripadajućim potrepštinama i more alkohola, lokalni, Sivi pinot u kombinaciji sa soda vodom (da, to još postoji za osobite poštovaoce!), rakije od šljiva i krušaka, te pivo za jednoga od nas, koji inzistira na njemu, iako ga nitko ne razumije. Čak i gomila šarenih kolača od lokalne majstorice, dovoljna za cijele blagdane u višečlanoj obitelji!
Prijatelj s tužnom pričom s početka je prvo objasnio da nije doma jer ga osobito novogodišnji ugođaj prejako podsjeća na spomenuti incident, započet baš na nekom davnom dočeku, te da je osnovna ideja piti i igrati tenis, te pričati i raditi gluposti, uz usputno takmičenje u kojemu će pobjednik zadnji ostati na nogama, na terenu. Posljednjih godina imam tešku glavobolju poslije sličnih događanja, te sam počeo odmah špekulirati kako izbjeći neminovno. Nikako naravno...Krenulo je s tri-četiri kruga slatkaste, aromatične, kruške, od koje se, bar meni, odmah malko zavrtjelo i sve mi je postalo nekako lakše i smješnije. Ozbiljan set u parovima nas je opako preznojio, što smo nadoknadili prohladnim špricerima i nastavili meč do poraza mene i moga partnera, s početka priče. Odojak je bio logičan izbor za pauzu. Uz četverostruku zdravicu opakom, prepečenom, šljivovicom. Zapravo sam već prilično zaboravio užitak ovakvog svjesnog opijanja, postupnog tonjenja u neki meki, ludo smiješni svijet, užtak supijanih muških bljezgarenja, pričanja najnižih mogućih viceva, ogovaranja zajedničikih poznanika i osobito poznanica. Pokoja lovačka u svezi istih, te u početku čaroban osjećaj pomicanja, njihanja, teniskog terena i nerazumljivo pacerskih promašaja reketom. Što je sve iznimno smiješno, doslovce do padanja od salvi smijeha i vjerojatno opasnih zagrcavanja....ili naravno bezuspješnih pokušaja da se lopticom pogodi koja od žarulja visoko na stropu! Pred ponoć smo upozoreni da treba hitno završiti prvi tucet butelja, kako bi se mogao otvoriti šampanjac! Znam da svaki pijanac ima neki izgovor, ali ipak imam osjećaj da nas je baš taj šampanjac uništio...ili možda još jedna zdravica šljivom, kojom smo ga presjekli...Ili su bile više od jedne??? Uglavnom, otpao je prijatelj s egzotičnim brakom! Neko je vrijeme još navijao nastavljajući pijuckati, obzirom da sam, osjećajući se moćan kao bog, ponudio da igram sam protiv dvojice....onda je zbilja otpao, naprosto zašutio ispružen na klupi! Igrati tenis sam protiv dvojice, na širokom terenu je, naravno, posve nemoguće i trijeznom, a ako vam se još neprestano miče teren pod nogama morate biti ludi da pristanete na eksanje špricera za svaki izgubljeni poen....Sjećam se, valjda se sjećam, da sam se ipak borio još koju butelju, čak i osvojio dva-tri poena.....Te da sam sjeo odmoriti se dok je netko otišao po kolače. Oni su se, navodno, još uspjeli sprdati s nama dvojicom, jer mi nismo uspjeli niti probati kolače, ali su onda uvidjevši da ne mogu ustati i samostalno stajati, umjesto nastavka igre promijenili pravila i završili načetu krušku.
Zauvijek će ostati tajna tko je "pobijedio", jer kada nas je oko 11 probudila brižna supruga s početka priče, obojica su uporno tvrdila da su gledali onog drugog kako pada! Srećom, vidovito nismo zaključali ulazna vrata, pa je mogla do nas, inače bi vjerojatno netko od naših do poslije podne već alarmirao policiju. Posve slomljeni, poluukočeni, i smrznuti od spavanja u sportskoj opremi, uz zadnje snage najcrnjeg sarkastičnog humora, tek smo uspjeli ugrubo napraviti reda, potrpati ostatke u aute i dopustiti dobroj gospođi da nas razveze doma....
Uprkos teškoj glavobolji, kostobolji, upali mišića i tko zna čemu još, stvarnom ili polustvarnom, kada ovako s odstojanja pomislim da ovaj doček, moram priznati da je svejedno imao svijetlih trenutaka, faza zabave i tako ugodne, djetinjaste, razgaljenosti duše.....Sigurno će ući u legendu i biti nam dugogodišnja rado prepričavana anegdota! U gradu već ionako kruži jako preuveličana priča, a za koju uopće nisam siguram je li samo procurila, pa se prirodno napuhala od usta do usta, ili je namjerno nakićena od strane jednoga od nas, a koja uključuje i četiri vruća komada, igru na skidanje i tako to.....Što sam jedino mami i tajnici demantirao, dok ostalima, na čelu s uvijek zavidnim šefom, komentiram samo tajanstvenim, zločestim smješkom i nehajnim odmahivanjem rukom.....
