ponedjeljak, 22.09.2008.
Sve počinje ispočetka
Burni mjeseci, puni uspona i padova, jurnjave, ispunjenih i neispunjenih želja i snova, uspjeha i potpunih promašaja, visokog tempa i zasluženog odmora u posvemašnjem miru, kao pravog kontrasta, napokon su došli kraju. Počinje opet običan život. Moja udobna, već donekle rasklimana fotelja, tajnica što me se baš zaželjela, možda tek neku nijansu manje nego moj labrador, poznati kafić, TV program, dobro poznata lica, klasične šale s bradom, svakodnevno ubijanje viška vremena....
Što znači da sam se ipak sakupio na hrpu, pospremio sve u svoje ladice, hladno, koliko je moguće, proanalizirao sve što me mučilo, nadjenuo svemu istinita imena i osjećam se spreman za nastavak. Dapače, čak mi se kod konačnog zbrajanja, suma-sumarum, što se kaže, oteo i stidljiv smješak! Nije to bila tako loša "sezona", sve u svemu. Prošle su kroz moj život dvije iznimne žene, ostavile dubok trag u mojoj duši, naučile me ponešto, razveselile mnogo puta, odvele tamo gdje se ne bude tako često... Na poslu nove situacije, nova zemlja jedno vrijeme, drugačija kultura, možda čak i trunčica prave opasnosti u nekoliko trenutaka.... posao uspješno odrađen! Povratak s lovorikama....pretjerujem, naravno, ali znaju oni koji trebaju znati!
Prvih nekoliko dana čista rutina, upoznavanje s tekućim događanjima, potpisivanje onoga što je moglo čekati, lutanje po raznim kancelarijama, dio iz kurtoazije, dio da vidim drage ljude, dio da ponovo obilježim teritorij...neki se razbahatili, što bi Jasna, tajnica, rekla, smiješeći mi se s ruba stola i lagano klateći lijepom, preplanulom, nogom....nastavljajući naše, bar za sada, posve nevine, ali ipak donekle erotske, igrice....sasvim interne i ipak pretežno šaljive!
Nekoliko dana, međutim, dosta je za nabrojeno i početkom novoga tjedna viška vremena postaje previše....počinju se rojiti razne misli, primjećujem da, na primjer, za Jasnom gledam previše koncentrirano, kao da je prvi puta vidim....kao da o njoj ne razmišljam samo kao o višegodišnjoj tajnici. Primjetila je i ona...i došla danas u hlačama uz napomenu da nije vrijeme za one njezine, za nijansu prekratke, kostimiće...da vidi da je šef malko dezorjentiran, pa ga nije pametno uznemiravati!
Tko nas bolje poznaje od tajnica! Imala je i nekoliko prijedloga što bi se dalo razgledati...neke nove žene u gradu, jedna liječnica iz Dalmatinske zagore, dvije-tri nove učiteljice i prava gradska senzacija, povratak jedne prave ljepotice iz Njemačke, ekonomistice koja sada pokreće seoski turizam... Kao "senzaciju" ju je opisao njezin muž, što joj se nije previše dopalo, jasno....pa mi ju je valjda preporučila iz pakosti njemu. Sve uz kavu, u polu-šali, već kako mi znamo ljudovati par puta dnevno, osobito kada su kišni dani, pa mi se ne da nikuda! Morati ću se raspitati....mlade učiteljice su mi vjerojatno premlade, liječnica ili ekonomistica, dakle... Šalimo se dalje, naravno!
Mada, šalu na stranu, predugo nisam bio sa ženom i malo mi to nedostaje...malo više, čitava igra, ne samo sex. Ili mi samo ne pada na pamet ništa izazovnije čime bi ispunio dan? Na trenutak sam pošao nazvati Anđela u metropolu, ali sam odustao....ipak sam ja veliki dečko, krug je zatvoren baš kako treba i čačkanje ne bi donijelo ništa dobro...kao uvijek u tim situacijama. Vrtio sam i neka davno upisana imena, žene s kojima sam na razno raznenačine znao biti tu i tamo, na obostrano zadovoljstvo i obostrano bez velikih očekivanja (bar sam tako shvatio ?!). Ali nisam nazvao nikoga, još nisam dovoljno očajan....valjda nisam. I bivša Pipravnica sada ovdje radi i uputila mi je poneki ne sasvim uobičajen pogled, ili mi se bar tako učinilo, no očito nisam dovoljno očajan, previše se dobro sjećam da je bilo neugodnosti prošli puta, da nije sve dobro shvatila! Da današnje nove generacije nisu ispale po mom ukusu....
Politika se doduše zakuhava, počinju podzemne igrice, sklapanje saveza ad hoc, testiranje druge strane i tako to, ali to mi još nije dovoljno zanimljivo....velike ribe tek trebaju ući u igru, ipak je još više od sedam mjeseci do izbora...biti će vremena! Dovoljno će mi zaokupiti proljeće!
Lov, dakle,he, he.. Vrijeme je da izaberem metu, živnem, pokrenem se i maknem iz kancelarije...još ću postati radoholičar! Ma, zaželio sam se lova, jako...planiranja, zamaranja, novih štoseva, "pametnih" razgovora, poziva, SMS-ova, pa svakako i dana D, uživanja kada se omča stegne, kada napokon pakovanje otpada, istina izlazi na vidjelo,....strast, zvjezdice, iščekivanje, blaženi osjećaj poslije. Mda.....
PS...da feministice ne bi krivo shvatile, to ja samo slikovito nazivam lov, a zapravo obožavam i jako poštujem žene, posebno lijepe i pametne...dakle nema razloga za pogrde toga tipa, he,he,he...
