Zimska idila na Mosoru
02.02.2017.Za razliku od prošle, dvi godine stare, nedjelje, ova je baš friška, da friškija ne može bit', a sigurno ću je pamtiti i kao jedan od ljepših pohoda po Mosoru. Moje skromne sličice ne mogu dočarati ni polovicu te ljepote i mira, jer su priroda i prst Božji, slikari bez premca, naslikali prizore kojima se samo možeš bez riječi pokloniti. Mjestimično pod snijegom i ledom... ahaaa, trebalo je na mjestima dobro gledati ispred sebe, bez glave u oblacima 
... mosorske su padine izgledale bajkovito... kao vrećama paperja ili papira, s nebeskih visina zasute... Božjom rukom ukrašene, zar tako i nije?... Idila je prava riječ...
A planinarski je randevu zakazan kod vodospreme iznad Gornjeg Sitnog, odakle je krenuo lagani uspon...
... gazimo utabanim i markiranim putem, vamo pa tamo, uzbrdo pa nizbrdo, pinkicu i uravno 
...
... priko gola kamena ili trave i raslinja, nigdje sa sigurnošću ne znaš, di se krije klizav teren... sve u svemu, pažljivo i lagano, kao po jajima 
...
... pa smo tako, korak po korak, došli i do Vickovih staja...
... oduševili se otokom netaknutog snijega, kojem je teško bilo odoljeti 
...
... i stigli nadomak Planinarske kuće Lugarnica, pogledu skrivene, ali to je samo prvi dojam, i dakako, pogrešan...
... jer, čim joj priđeš bliže i pogledaš je u lice, obdari'će te prekrasnim vidicima... na Split i Debelo brdo... ljubazni dečki su nas još počastili i ugrijali ljekovitim čajem od trava i đumbira, koji je pričao sve svjetske jezike 
...
... nakon toga smo, siti i okrijepljeni, mogli nastaviti... put pod gojzerice... uzbrdo, nizbrdo, jovo nanovo, samo drugim pravcem 
...
... aha, samo da preskočimo još ovo brdo šumovito ispred nas...
... i čim zagazimo kroz šumu, Planinarski dom je nadomak... samo što nije...
... i eto nas do Planinarskog doma Umberta Giromete...
... vrijeme za pauzu je ograničeno, ali dovoljno za... fažol, čaj, kavu, kuhano vino... i/ili preostale zalihe iz rusaka... po želji 
... a onda opet put pod noge...
... kraj jezera smo se pozdravili sa Škegrom, dobrim duhom mosorskim, koji je izgleda, dobio drugara za ispomoć... pa smo još "bacili" i jednu milenijsku... ali ko će to sve, i ovako mi je krcato slika, ali ako 'oćete i Škegrinu, samo recite 
... tako se i ovaj prelijepi nedjeljni dan približio svome kraju, a mi ostavljamo iza sebe Zvjezdarnicu i krovove Gornjeg Sitnog...
... i hvatamo zadnje zrake Sunca na putu prema Splitu...
Oznake: Mosor planina, Lugarnica, Vickove staje, Umberto Girometa, Debelo brdo
komentiraj (18) * ispiši * #
