Sunce i more ljube kamen
11.01.2010.Ne mogu se ja odvojit od naših kamenih starina, ali to je tako, svak' se češe di ga svrbi, kaže stara narodna. Uostalom, zar to nije najvažniji dio moje priče, kamen i moja kamena starina u okruženju sunca, mora, masline, smokve..., zar to sve nisu kamenčići koji bi trebali na kraju posložiti mozaik i dovesti do kamene kućice na škoju. Dodajmo još likove, i moderna bajka je dobila svoj scenarij, koji samo čeka realizaciju u liku dobrog režisera, pardon, arhitekta i izvođača...
Jednostavno, cijela naša Dalmacija je lijepa u kamenu, jer sunce i more ljube kamen. Na našim otocima, ali i na kopnu od krajnjeg juga pa sve do sjevera kamen se je od pamtivijeka koristio kao glavni građevni materijal, a mislim da ga nijedan drugi i ne može nadmašiti prvenstveno po trajnosti, ali ni po ljepoti. Možda će mi neki zamjeriti da sam subjektivna, jer sam dalmatinka, ali ne znam koji bi to argumenti osporili da je kamen u graditeljstvu "zakon"..... dovoljno je pogledati Dioklecijanovu palaču u Splitu i Bijelu kuću u Washingtonu, a nabrajanje svih kamenih ljepota u zemlji i svijetu oduzelo bi nam vremena i vremena.....
***
Antičko razdoblje poznato je po vrlo intenzivnoj upotrebi kamena za građenje monumentalnih građevina, akvedukata, mostova, skulptura i sarkofaga.
Ta ostavština primjene kamena pripada ponajprije vremenu kada su u našim krajevima vladali Rimljani.
/iz knjige "Građenje prirodnim kamenom" autori Branko Crnković i Ljubo Šarić/
Vratimo se mi ipak našim starim kamenim kućama, da vidimo kako su se one gradile prije više stotina godina....
Masivni zidovi od kamenih blokova dosezali su debljinu 60 i više cm. Zapravo, debljina zidova nije bila manja od pola metra zbog zaštite od vjetra i sunca.
Za otvore vrata i prozora upotrebljavali su se kameni okviri (pragovi).
Kuće su uglavnom bile spojene i poredane u nizu, o čemu sam već govorila u svom postu od 04.12.09. Naime, kako su se razvijale i širile pojedine obitelji istog prezimena (loza, pleme), tako su se dograđivali novi objekti, koji su onda vremenom činili zajedničke obiteljske dvore.
A krovove su krasili luminari (uzidani prozori).
Za pokrivanje krovova su korištene tanke kamene ploče, koje su se u jesen premazivale vapnom da ne propuštaju kišu i dezinficiraju vodu. Osim toga bile su otporne na udare bure, a istodobno su odbijale sunčeve zrake. Kamenim kanalima (olucima), koji su se oslanjali na kamene konzole, kišnica se s krovova slijevala u gustirne (bucale).
Nije bilo vode na špinu, to i ja pamtim iz svog djetinjstva..... pokušavam zamislit' da danas triba poć' ukalat' za napit' se..... možda bi mnogi ostali žedni
. Gustirne su se dograđivale uz kuću, ali je postojala i zajednička, mjesna gustirna na centralnom trgu ili pjaceti, koju je imalo svako misto..... bilo je, naime i onih siromašnijih koji nisu imali svoje vlastite gustirne, pa su koristili zajedničku. 
Svaka kužina je imala komin-ognjište sa "živom vatrom", otvoreno sa svih strana, koji je služio i za grijanje i za kuhanje. Komini su bili redovito povišeni od poda, izrađeni od kamena, ili samo obloženi kamenom, oko njih se sjedilo, razgovaralo, grijalo... bili su središte svih događanja u kući. Zanimljivost je da su kužine u stara vremena bile smještene na tavanu(šufitu).....moja mama se sjeća da je tako bilo u njenom djetinjstvu, dok ja samo pamtim kužinu sa kominom u posebnoj prostoriji u prizemlju.
Nezamisliva je bila kuća bez konobe (podruma). Ona je uglavnom bila smještena u prizemlju, sa ulazom iz dvora, ispod volta, poviše kojega je bila balatura. Služila je kao spremište za poljoprivredne proizvode, alat..... ali i nezaobilazne kamenice u koje se spremalo maslinovo ulje.
Vanjskim kamenim skalinama, koje završavaju balaturom (sularom), ulazilo se na kat, a onda drvenim stepeništem u potkrovlje.
Uz kuću, unutar okućnice, dograđivale su se i druge zasebne građevine.... krušne peći kao prizemnice sa specifičnim dimnjacima..... zatvoreni wc-i kao samostojeći objekti, jer se tada sanitarni čvorovi nisu gradili u kući..... štale za životinje, također kao samostalne građevine.....
To bi otprilike bio izgled jedne tipične, tradicionalne, kamene kuće, a ja bih od svega navedenog izdvojila i istaknula specifičnost naših malih otočkih mjesta, koja su posebna najviše po bjelini svojih krovova, pokrivenih kamenim pločama.
I na kraju ću vas sigurno razočarati, priložene fotografije su sa web-a, nije to naša kuća, iako ima dosta sličnosti, ali, pričekajte nastavak.....
komentiraj (6) * ispiši * #
: